Ϸվ

Prijedlog rezolucije - B8-0547/2018Prijedlog rezolucije
B8-0547/2018

PRIJEDLOG REZOLUCIJEo položaju žena s invaliditetom

20.11.2018-(2018/2685(鳧))

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0418/2018
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika

Rosa Estaràs Ferragut u ime Odbora za prava žena i jednakost spolova


ʴDzٳܱ貹:
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument:
B8-0547/2018
Podneseni tekstovi :
B8-0547/2018
Doneseni tekstovi :

B8-0547/2018

Rezolucija Europskog parlamentao položaju žena s invaliditetom

()

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezino stupanje na snagu 21.siječnja2011., u skladu s Odlukom Vijeća2010/48/EZ od 26.studenoga2009. o zaključivanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom[1] od strane Europske zajednice, a posebno njezin članak 6. o ženama i djevojčicama s invaliditetom,

–uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979.) i njezin fakultativni protokol (1999.),

–uzimajući u obzir Povelju Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika[2],

–uzimajući u obzir članke 10., 19. i 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27.studenoga2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja[3],

–uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju () i stajalište Parlamenta o toj temi od 2.travnja2009.[4],

–uzimajući u obzir studiju Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije naslovljenu „Diskriminacija generirana na rodnom aspektu i invaliditetu”,

–uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) naslovljeno „Siromaštvo, spol i preklapajuća diskriminacija u EU-u”, a posebno njegovo poglavlje br.8 o rodu i invaliditetu,

–uzimajući u obzir Indeks ravnopravnosti spolova EIGE-a za 2017.,

–uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o stanju u pogledu žena s invaliditetom (O-000117/2018 – B8-0418/2018),

–uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za prava žena i jednakost spolova,

–uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.budući da u EU-u živi više od 80milijuna osoba s invaliditetom; budući da četvrtina Europljana ima člana obitelji s invaliditetom; budući da u EU-u živi oko 46milijuna žena i djevojčica s invaliditetom, koje čine oko 16% ukupnog broja žena u Uniji i 60% ukupnog stanovništva s invaliditetom;

B.budući da riječ „invaliditet” obuhvaća mnogo različitih privremenih, kratkoročnih ili dugoročnih osobnih situacija koje zahtijevaju prilagođene političke odgovore i uključuju psihičke poteškoće;

C.budući da se zbog promjena u demografskoj situaciji i starenja stanovništva sve više ljudi suočava s invaliditetom u kasnijoj životnoj dobi;

D.budući da je samo 18,8% žena s invaliditetom u EU-u zaposleno; budući da 45% radno sposobnih žena (tj. u dobi između 20 i 64 godine) s invaliditetom nije aktivno, dok taj udio kod muškaraca iznosi 35%;

E.budući da 75% osoba s teškim invaliditetom nema mogućnost u potpunosti sudjelovati na europskom tržištu rada i da je vjerojatnost da će žene s invaliditetom postati žrtve nasilja dva do pet puta veća u odnosu na žene bez invaliditeta;

F.budući da je 34% žena sa zdravstvenim poteškoćama ili invaliditetom tijekom svojeg života doživjelo fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera;

G.budući da je sterilizacija žena s invaliditetom bez njihova znanja ili pristanka raširen oblik nasilja, koji posebno utječe na pripadnice etničkih manjina kao što su Romkinje;

H.budući da mjere štednje štetno utječu na žene i osobe s invaliditetom općenito, što dovodi do višestruke diskriminacije;

I.budući da osobe s invaliditetom nisu dovoljno zastupljene u javnom životu i medijima;

J.budući da žene čine otprilike dvije trećine skrbnika u Europi; budući da 80% skrbi u EU-u pružaju neformalni neplaćeni skrbnici, od kojih su 75% žene; budući da se procjenjuje da gospodarska vrijednost neplaćene neformalne skrbi u Uniji, kao postotak ukupnih troškova formalne dugoročne skrbi, iznosi od 50 do 90%;

K.budući da je socijalno i gospodarsko sudjelovanje žena s invaliditetom ključno za uspjeh sveobuhvatne europske gospodarske i socijalne strategije;

L.budući da se žene s invaliditetom često suočavaju s višestrukom diskriminacijom, između ostalog, na temelju svojeg rodnog identiteta, rodnog izražavanja i spolnih obilježja, što pridonosi feminizaciji siromaštva;

M.budući da osobe s invaliditetom, a osobito žene s invaliditetom, imaju niže prihode i izložene su većoj opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti; budući da se situacija zaposlenih žena s invaliditetom s vremenom pogoršala u usporedbi s muškarcima (udio žena izloženih riziku od siromaštva unatoč zaposlenju iznosio je 10% 2007. godine i 12% 2014. godine);

N.budući da tehnološki razvoj donosi i brojne prilike i brojne izazove, naročito za žene s invaliditetom, s obzirom na to da se globalna radna snaga sve više koristi digitalnim alatima;

O.budući da bi usluge potpore, zaštite i komunikacije, kao i skrbi i zdravstvene njege, uključujući one koje su povezane s primarnim zdravstvom, nasiljem nad ženama, brigom o djeci i majčinstvom, trebale biti u potpunosti dostupne svim ženama, a posebice ženama i djevojčicama s invaliditetom, na svim jezicima, u svim oblicima i formatima;

P.budući da će, ako se to pitanje ne riješi na odgovarajući način, puno sudjelovanje osoba s invaliditetom, u skladu s člankom 29. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, u političkom i javnom životu u kojem su često nedovoljno zastupljene ostati samo puka nada, pogotovo za žene;

Q.budući da, unatoč brojnim međunarodnim konvencijama i odredbama europskog prava, kao i Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom, osobe s invaliditetom i dalje ne uživaju u potpunosti svoja građanska i socijalna prava; budući da žene i djevojčice s invaliditetom ostaju na marginama pri donošenju odluka i napretku u području rodne ravnopravnosti;

R.budući da rodna ravnopravnost nije horizontalno uključena u Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.;

S.budući da se člancima 21. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se poziva na jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu; budući da se jednako postupanje može osigurati provedbom mjera pozitivne diskriminacije i politika za žene s invaliditetom i majke djece s invaliditetom;

T.budući da će se uključivanjem rodne dimenzije u Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. doprinijeti integriranom pristupu za uklanjanje diskriminacije žena i djevojčica s invaliditetom;

U.budući da je mjesečna plaća muškaraca s invaliditetom viša od plaće žena s invaliditetom, dok su plaće i jednih i drugih općenito niže od plaća ostalih radnika, što je stalna diskriminacijska stvarnost;

V.budući da je aktualno tržište rada nestabilno i neizvjesno te da povećanje nezaposlenosti podrazumijeva smanjenje prilika za pristup zaposlenju kad je riječ o osobama s invaliditetom;

W.budući da se potpuna integracija u društvu uglavnom postiže kvalitetnim radnim mjestima i pristupačnim i uključivim obrazovanjem te se stoga zaposlenje ne smatra samo izvorom prihoda, nego i mehanizmom socijalne integracije jer stvara vezu s društvom, međuljudske odnose i osjećaj sudjelovanja u socijalnom, kulturnom i gospodarskom životu;

X.budući da se žene s invaliditetom mogu suočavati s jedinstvenim oblicima zlostavljanja koje je teško prepoznati, kao što je uklanjanje ili uništavanje njihovih pomagala za kretanje ili uskraćivanje pristupa lokalnim resursima povezanima s invaliditetom i/ili liječničkim pregledima;

Y.budući da su zbog nedostatka prilagođene opreme za pregled i dijagnostiku stope raka dojke kod žena s invaliditetom mnogo više nego kod ženskog stanovništva općenito;

Z.budući da Indeks ravnopravnosti spolova za 2017. koji je objavio EIGE pokazuje da u prosjeku 13% žena s invaliditetom ima neispunjene medicinske potrebe, a 12% njih ima neispunjene stomatološke potrebe, dok u slučaju žena bez invaliditeta samo 5% njih ima neispunjene medicinske potrebe;

Opće preporuke

1.ponovno ističe da bi sve osobe s invaliditetom trebale moći u potpunosti uživati u svojim pravima na temelju uključenosti i u potpunosti sudjelovati u društvu; naglašava da je to moguće samo uz provedbu aktivnih i javnih politika i uklanjanje svih prepreka za sudjelovanje;

2.poziva države članice da provedu politike za prevenciju, liječenje, rehabilitaciju i integraciju osoba s invaliditetom i za pružanje potpore njihovim obiteljima te da preuzmu odgovornost za efektivno ostvarenje njihovih prava, ne dovodeći u pitanje prava i dužnosti roditelja ili skrbnika; također poziva na razvoj pedagogije kojom se društvo osvješćuje o dužnosti poštovanja i solidarnosti u pogledu osoba s invaliditetom u cilju borbe protiv socijalne diskriminacije kojoj su te osobe izložene;

3.poziva države članice da ispune svoje obveze u pogledu ratifikacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i da poduzmu sve potrebne mjere kako bi zajamčile prava i slobode te odgovornosti koje su njome utvrđene, posebno u područjima kao što su zapošljavanje, obrazovanje, socijalna zaštita, stanovanje, mobilnost, pristup pravosuđu, kultura, sport, slobodno vrijeme i sudjelovanje u društvenom i političkom životu, kao i posebne odgovornosti utvrđene u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom u pogledu prava žena i djece s invaliditetom;

4.ističe činjenicu da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene dvostrukoj diskriminaciji zbog kombinacije spola i invaliditeta i da često mogu biti izložene višestrukoj diskriminaciji koja proizlazi iz kombinacije spola i invaliditeta sa spolnom orijentacijom, rodnim identitetom, rodnim izražavanjem, spolnim obilježjima, zemljom podrijetla, klasom, migracijskim statusom, dobi, vjerom ili etničkom pripadnošću;

5.ponovno poziva Komisiju i države članice da u svoje strategije, politike i programe za rodnu ravnopravnost uvrste perspektivu žena i djevojčica s invaliditetom, da u svoje strategije za osobe s invaliditetom uključe rodnu perspektivu i da u sve ostale politike uključe i rodnu perspektivu i perspektivu osoba s invaliditetom;

6.poziva Komisiju i države članice da podupiru istraživanje i inovacije u pogledu razvoja proizvoda i usluga za pomoć osobama s invaliditetom u njihovim svakodnevnim aktivnostima;

7.naglašava da broj starijih osoba raste i da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije žene češće imaju neki oblik invaliditeta i da su one posebno pogođene tom pojavom jer imaju duži očekivani životni vijek; ističe da će stoga broj žena s invaliditetom proporcionalno porasti;

8.ustraje u tome da je potrebno prikupljati podatke razvrstane po spolu kako bi se utvrdili oblici međusektorske višestruke diskriminacije s kojom se susreću žene i djevojčice s invaliditetom u svim područjima obuhvaćenima Istanbulskom konvencijom i kad god je to relevantno;

9.poziva EIGE da nastavi pružati analize i doprinose na razini EU-a i država članica u pogledu posebne situacije žena i djevojčica s invaliditetom, uz stavljanje posebnog naglaska na međusektorsku diskriminaciju;

10.ponavlja da se žene s invaliditetom često suočavaju s još većim izazovima i opasnostima u zemljama i zonama u kojima vladaju sukobi; stoga ističe da je potrebno zaštititi žene s invaliditetom u okviru vanjskih politika EU-a;

Prava žena s invaliditetom

11.ističe da se ženama s invaliditetom mora osigurati potpuno uživanje njihovih prava u pogledu pristupa kvalitetnom, dostupnom i cjenovno pristupačnom obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, uključujući zdravstvenu skrb prilagođenu transrodnim osobama, kao i spolno i reproduktivno zdravlje i prava, zapošljavanju, mobilnosti, obiteljskom životu, tjelesnoj autonomiji, seksualnosti i braku, kao i zaštitne mjere kojima se jamče ta prava;

12.podsjeća na to da vlasti na svim razinama i relevantni dionici moraju poštovati i štititi pravo na neovisan život i stoga pružiti potrebne elemente kako bi se podržale osobe s invaliditetom, a posebno žene, i kako bi se osiguralo da uživaju slobodu izbora i kontrole nad svojim životom i stilom života;

13.naglašava da žene i djevojčice s invaliditetom moraju biti obaviještene o svojim pravima i o uslugama za građane koje su im dostupne; naglašava da se te informacije moraju pružati na jednostavan i siguran način, uzimajući u obzir različite komunikacijske metode, medije i formate koje su odabrale i koji su im prilagođeni; naglašava da se pravo na informiranje ne smije miješati s konceptualizacijom potrebe za aktivnim traženjem pristupa pravima (prebacivanje odgovornosti za ostvarivanje prava na potrebite) s obzirom na to da države članice moraju preuzeti odgovornost za dopiranje do svih osoba s invaliditetom i zajamčiti im prava utvrđena zakonom ili međunarodnom konvencijom;

14.poziva na integraciju osoba s invaliditetom u redovne strukture društva na svim razinama, uključujući zdravlje, obrazovanje i zapošljavanje, uzimajući u obzir činjenicu da dugotrajno i opće korištenje posebnih struktura ili usluga dovodi do segregacije i smanjuje jednakost mogućnosti;

15.priznaje potrebu za time da osobe s invaliditetom imaju pristup sigurnim prostorima, npr. u obliku klubova i udruga;

16.poziva EU da ukloni prepreke za pravo glasa osobama s invaliditetom, osobito u kontekstu europskih izbora 2019.;

ʰٳܱ貹čԴDz

17.poziva države članice i Komisiju da provedu politike kojima se promiče pristupačnost kao važan korak prema uključivanju i neophodan uvjet za integraciju i sudjelovanje osoba s invaliditetom; također naglašava važnost poštovanja načela jednakog postupanja i jednakih mogućnosti u pogledu pristupačnosti i mobilnosti;

18.inzistira na potrebi za time da države članice poduzmu mjere osobito u području zdravlja, obrazovanja, prijevoza, urbanističkog planiranja i stanovanja;

19.duboko je zabrinut zbog toga što se ženama i djevojčicama s invaliditetom suviše često uskraćuje pristup objektima u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava; smatra da je zabrinjavajuće da se djevojčicama i ženama s invaliditetom uskraćuje mogućnost informiranog pristanka na upotrebu kontracepcijskih sredstava te da im čak prijeti prisilna sterilizacija; poziva države članice da provedu zakonodavne mjere kojima se štiti fizički integritet, sloboda izbora i samoodređenja u pogledu spolnog i reproduktivnog života djevojčica i žena s invaliditetom;

20.zabrinut je zbog činjenice da malobrojne zemlje imaju odredbe kojima se štiti pravo osoba s invaliditetom na pristup pravnom priznavanju roda; napominje da pravno priznavanje roda, čak i ako je dopušteno, može biti nedostupno ženama i djevojčicama koje imaju zakonitog skrbnika; napominje da obvezna psihijatrijska procjena kao uvjet za pristup pravnom priznavanju roda ometa taj pristup u slučaju žena i djevojčica s psihičkim poteškoćama; poziva države članice da donesu zakonodavstvo u području pravnog priznavanja roda na temelju samoodređenja i uz uzimanje u obzir potreba osoba s invaliditetom u pogledu pristupačnosti;

21.primjećuje da bi u području prijevoza države članice trebale razviti politike javnog prijevoza kojima se olakšava mobilnost osoba s invaliditetom, uz uklanjanje arhitektonskih prepreka; poziva Vijeće i Komisiju da dodijele potrebna financijska sredstva EU-a za potporu razvoju takvih politika;

Radni odnosi i odnosi na radnom mjestu u cilju kvalitetnog zapošljavanja i pravedne ravnoteže između poslovnog i privatnog života

22.poziva države članice da razviju politike kojima se promiče integracija osoba s invaliditetom na tržište rada; smatra da bi se takvim politikama trebao poticati pristup zapošljavanju kao uvjet za socijalnu uključenost, čime se promiču jednake mogućnosti;

23.poziva države članice da zajamče posebne oblike regulative u području rada kojima se zadovoljavaju i obuhvaćaju posebne potrebe osoba s invaliditetom, naročito kad je riječ o propisima u pogledu radnih sati; ističe potrebu za utvrđivanjem posebnog radnog zakonodavstva kojim će se u obzir uzeti potrebe žena s invaliditetom u pogledu trudnoće i majčinstva, uz osiguranje ostanka na tržištu rada i jamčenje zaštite radnika;

24.poziva države članice da procijene potrebu za donošenjem mjera kojima bi se osiguralo da je korištenje rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta te fleksibilnog radnog vremena prilagođeno različitim potrebama povezanim s rođenjem više djece, prijevremenim rođenjem, posvojiteljima, roditeljima koji dijele skrb, roditeljima s invaliditetom, roditeljima sa psihičkim poteškoćama i roditeljima djece s invaliditetom, kroničnim bolestima ili psihičkim problemima;

25.poziva na promicanje prava na zdravlje i rehabilitaciju te na to da se politikama nastoje spriječiti i ublažiti nesreće na radnome mjestu i profesionalne bolesti kad je riječ o osobama s invaliditetom;

26.poziva države članice da u okviru zakonodavstva o radu i socijalnoj sigurnosti uvedu „bodove za skrb”, bez obzira na rod, kao jednakovrijedna razdoblja za prikupljanje mirovinskih prava kako bi se zaštitilo osobe koje privremeno napuštaju zaposlenje radi pružanja neformalne neplaćene skrbi uzdržavanoj osobi ili članovima obitelji te kako bi se prepoznala vrijednost rada tih skrbnika za društvo u cjelini;

27.poziva Komisiju da državama članicama pruži stručno znanje o načinima za rješavanje problema višedimenzionalne diskriminacije;

28.poziva Komisiju da podupre i potakne države članice u borbi protiv diskriminacije na temelju kombinacije rodnog identiteta, rodnog izražavanja, spolne orijentacije, spolnih obilježja i invaliditeta, s pomoću osposobljavanja o različitosti i rada s poslodavcima u pogledu mjera na radnom mjestu, npr. promicanja postupaka anonimnog zapošljavanja;

Obrazovanje

29.poziva države članice da se u pružanju skrbi o djeci predškolske dobi naglasak stavi ne samo na dostupnost nego i na kvalitetu i cjenovnu pristupačnost te skrbi, posebice za djecu s invaliditetom, vodeći računa o potrebama roditelja s invaliditetom; također poziva države članice da povećaju javna ulaganja u rani predškolski odgoj i obrazovanje za te skupine ljudi;

30.naglašava važnost uključivanja žena s invaliditetom u redovni obrazovni sustav i sustav zapošljavanja;

31.ističe da će viši standard i kvaliteta obrazovanja i osposobljavanja dovesti do jačeg osnaživanja žena s invaliditetom jer je obrazovanje jedan od alata koji najviše utječe na napredak društva tako što pruža znanje i vrijednosti koji su nužni za postizanje viših razina dobrobiti i gospodarskog i osobnog rasta; ističe posebnu važnost kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja za osobe s invaliditetom;

32.poziva države članice da osiguraju efektivne mogućnosti u pogledu pristupa obrazovanju tako da zajamče stvarnu integraciju djece i mladih s invaliditetom u svoje obrazovne sustave na svim razinama; poziva na potporu za posebne obrazovne potrebe i obrazovne materijale, uz uključive škole, kako bi se osigurao jednak pristup, ali i uspjeh u obrazovnom sustavu;

33.poziva države članice da ulažu u visokokvalitetno obrazovanje za djecu i odrasle s invaliditetom kao dio redovnog obrazovanja, čime će se olakšati pristup, osobito među najzapostavljenijim skupinama stanovništva;

34.poziva na to da se u sklopu obrazovnih politika nastoje ukloniti brojne prepreke s kojima se osobe s invaliditetom stalno susreću; potiče države članice da u svojim redovnih obrazovnim ustanovama osiguraju fizičke i/ili pedagoške uvjete kojima će se osigurati da ih mogu pohađati i osobe s invaliditetom; stoga naglašava da je potrebno povećati broj nastavnika koji prate djecu s invaliditetom;

35.poziva države članice da razviju strategije za borbu protiv vršnjačkog nasilja i uznemiravanja, među ostalim i u obrazovnom kontekstu i na internetu, protiv djece i mladih na temelju invaliditeta, rodnog identiteta ili izražavanja, spolne orijentacije, migracijskog statusa, klase, dobi, vjere ili etničke pripadnosti;

36.podsjeća da je važno u obzir uzeti potrebe žena i djevojčica s invaliditetom pri osmišljavanju i provedbi programa i inicijativa EU-a, osobito u području obrazovanja, mobilnosti i aktivnosti za mlade, kao i poduzeti sve relevantne mjere kako bi se osiguralo njihovo daljnje sudjelovanje u takvim mogućnostima;

Zdravlje

37.smatra da žene i djevojčice s invaliditetom moraju imati puni pristup medicinskoj i stomatološkoj skrbi koja odgovara njihovim posebnim potrebama, u području kao što su ginekološko savjetovanje, spolno i reproduktivno zdravlje, planiranje obitelji i prilagođena potpora tijekom trudnoće te zdravstvena skrb prilagođena transrodnim osobama; potiče države članice da osiguraju javna ulaganja u to područje i da u svoje nacionalne odredbe o javnoj zdravstvenoj skrbi uključe odgovarajući pristup tim uslugama;

38.ističe da žene i djevojčice s invaliditetom moraju dobiti sve odgovarajuće informacije kako bi mogle slobodno donositi odluke o svojem zdravlju; naglašava da je važno da države članice poduzmu sve potrebne mjere za borbu protiv prisilne sterilizacije;

39.poziva Komisiju da postavi ciljeve o uslugama skrbi za osobe s invaliditetom, koji su slični ciljevima iz Barcelone, s alatima za praćenje kojima bi se trebale mjeriti kvaliteta, pristupačnost i cjenovna prihvatljivost tih usluga;

40.poziva EU i države članice da poduzmu sve mjere kako bi osigurale da žene i djevojčice s invaliditetom imaju jednak pristup zdravstvenoj skrbi posebno prilagođenoj osobama s invaliditetom i redovnim uslugama;

41.poziva Komisiju da državama članicama pruži stručno znanje o načinima za rješavanje problema višedimenzionalne diskriminacije;

Rodno uvjetovano nasilje

42.pozdravlja odluku Vijeća o potpisivanju od strane EU-a Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), kao važan korak u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom; poziva EU da brzo ratificira Istanbulsku konvenciju i potiče države članice koje je još nisu ratificirale da to učine; potiče Vijeće da što prije zaključi pristupanje EU-a toj konvenciji;

43.za zabrinutošću ističe da je za žene i djevojčice vjerojatnije da će postati žrtve rodno uvjetovanog nasilja, a posebno nasilja u obitelji i seksualnog iskorištavanja; ističe da se to odnosi i na prisilnu sterilizaciju i pobačaj; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere i pruže visokokvalitetne, pristupačne i prilagođene usluge kako bi stale na kraj nasilju nad ženama i djecom i pružile podršku žrtvama nasilja, tako da osiguraju osoblje koje je osposobljeno za pružanje specijaliziranih savjeta te odgovarajuće pravne zaštite i pomoći;

44.potiče države članice da svim zdravstvenim i obrazovnim stručnjacima osiguraju odgovarajuće osposobljavanje u pogledu sprečavanja diskriminacije žena i djevojčica s invaliditetom i nasilja nad njima;

45.ponavlja svoj poziv Komisiji da podnese sveobuhvatnu europsku strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama s prijedlogom zakonodavnog akta za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i borbu protiv njega, uz posvećivanje posebne pozornosti ženama i djevojčicama s invaliditetom; također poziva na uspostavu opservatorija EU-a za rodno uvjetovano nasilje;

46.zahtijeva konkretne političke mjere za rješavanje nasilja i zlostavljanja s kojima se susreću osobe s invaliditetom i poteškoćama u učenju, osobito žene i djevojčice, uključujući internetsko zastrašivanje, vršnjačko nasilje i uznemiravanje te nasilje u kontekstu formalne i neformalne skrbi;

Digitalna i medijska uključenost

47.naglašava da je potrebno uložiti veće napore u nadilaženje stereotipa i predrasuda o invaliditetu i da je potrebno osigurati veću vidljivost žena i djevojčica s invaliditetom u medijima, kako bi se promijenile prevladavajuće isključujuće društvene norme; poziva Komisiju i države članice da promiču rodnu ravnopravnost u medijskim organizacijama, predstavničkim tijelima i ustanovama za osposobljavanje, a naročito u njihovim upravama, te da ulažu u inicijative za podizanje razine osviještenosti javnosti i pomno prate ostvareni napredak;

48.poziva Komisiju i države članice da razviju programe i usluge za žene s invaliditetom, s naglaskom na njihovom digitalnom uključivanju i uz isticanje golemog potencijala digitalizacije za žene s invaliditetom;

49.ističe da je potrebno povećati pristupačnost medijskih usluga, uz potpuno pristupačne internetske usluge koje zadovoljavaju najviše standarde izvrsnosti prilagođene osobama s invaliditetom;

50.poziva države članice da potaknu radiotelevizijske kuće da u potpunosti uključe žene s invaliditetom kao sudionike i voditelje u svim vrstama radiodifuzijskih medija;

Donošenje zakonodavstva i provedba

51.izražava žaljenje zbog toga što postojeća Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.–2020. nije potaknula usvajanje efektivnih zakonodavnih akata, mjera i politika kako bi se riješio problem segregacije i odbijanja žena s invaliditetom na tržištu rada, u političkom životu, školama i obrazovnim okruženjima;

52.poziva Komisiju i države članice da provedu politike kojima će se omogućiti i potaknuti sudjelovanje žena i djevojčica s invaliditetom u javnom, društvenom, kulturnom, gospodarskom i političkom životu, ponajprije smanjivanjem prepreka mobilnosti i poticanjem žena s invaliditetom na osnivanje organizacija i mreža i pridruživanje istima, kao i programima osposobljavanja i mentorstva;

53.poziva EU i države članice da razviju mjere pozitivne diskriminacije namijenjene za žene s invaliditetom u cilju promicanja osposobljavanja, posredovanja pri zapošljavanju, pristupa zapošljavanju, zadržavanja zaposlenja, jednakog napredovanja u karijeri, prilagodbe na radnom mjestu i ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

54.poziva Komisiju da razvije mjere pozitivne diskriminacije za promicanje prava žena i djevojčica s invaliditetom, da uspostavi mehanizam za praćenje napretka i da financira prikupljanje podataka i istraživanje o ženama i djevojčicama s invaliditetom, u skladu s načelima Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

55.poziva Komisiju da predstavi prijedlog Europske strategije za osobe s invaliditetom 2020. –2030., u sklopu kojeg će se u potpunosti uključiti odredbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u buduće zakonodavstvo, politike i programe EU-a i koji će biti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta i Strateškim djelovanjem za ravnopravnost spolova 2016.–2019., kako bi se zajamčilo da žene i djevojčice s invaliditetom mogu u potpunosti uživati svoja prava kao i sve druge osobe;

56.poziva EU i njegove države članice da standarde iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uvrste u svoje pravne i političke okvire kako bi se osiguralo da se pristup invaliditetu temeljen na ljudskim pravima u potpunosti odražava u osmišljavanju zakona i politika;

57.ističe da bi se sa ženama i djevojčicama s invaliditetom trebalo usko savjetovati preko organizacija koje ih predstavljaju te da bi one trebale biti aktivno uključene u oblikovanje i provođenje zakonodavstva i politika kako bi se osigurala nediskriminacija i jednake mogućnosti, kao i praćenje njihove učinkovitosti; poziva na istinski strukturirani dijalog između EU-a i organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom radi sastavljanja Europske strategije za osobe s invaliditetom 2020.–2030.;

58.ističe da organizacije osoba s invaliditetom moraju biti uključene u pripremu, provedbu i ex post evaluaciju projekata koji se provode u okviru kohezijske politike EU-a;

Financiranje

59.poziva Komisiju i države članice da optimiziraju strukturne fondove EU-a, uključujući Europski socijalni fond, kako bi se promicale pristupačnost i nediskriminacija za žene s invaliditetom i kako bi se povećala vidljivost mogućnosti financiranja, npr. za novoosnovana poduzeća i podupiranje poduzetništva općenito;

60.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

Posljednje ažuriranje: 27. studenog 2018.
Pravna obavijest-Politika zaštite privatnosti