PRIJEDLOG REZOLUCIJEo vladavini prava i posljedicama presude Suda Europske unije
2.3.2022-()
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Ryszard Antoni Legutko, Lars Patrick Berg, Adam Bielan, Joachim Stanisław Brudziński, Jorge Buxadé Villalba, Ryszard Czarnecki, Margarita de la Pisa Carrión, Angel Dzhambazki, Carlo Fidanza, Raffaele Fitto, Anna Fotyga, Ladislav Ilčić, Patryk Jaki, Krzysztof Jurgiel, Karol Karski, Beata Kempa, Izabela Helena Kloc, Joanna Kopcińska, Zdzisław Krasnodębski, Elżbieta Kruk, Zbigniew Kuźmiuk, Beata Mazurek, Andżelika Anna Możdżanowska, Tomasz Piotr Poręba, Nicola Procaccini, Elżbieta Rafalska, Bogdan Rzońca, Jacek Saryusz-Wolski, Vincenzo Sofo, Raffaele Stancanelli, Beata Szydło, Dominik Tarczyński, Hermann Tertsch, Grzegorz Tobiszowski, Valdemar Tomaševski, Alexandr Vondra, Witold Jan Waszczykowski, Jadwiga Wiśniewska, Anna Zalewska, Kosma Złotowski
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Andor Deli, Kinga Gál, András Gyürk, Lívia Járóka, Edina Tóth, László TrócsányiB9‑0135/2022
Rezolucija Europskog parlamenta o vladavini prava i posljedicama presude Suda Europske unije
()
Europski parlament,
–uzimajući u obzir članke2., 5., 7. i 15. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
–uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16.prosinca2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije[1] (Uredba o uvjetovanosti),
–uzimajući u obzir Mišljenje Europskog revizorskog suda br.1/2018 od 17.srpnja2018. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 2.svibnja2018. o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama[2],
–uzimajući u obzir Mišljenje pravne službe Vijeća od 25.listopada2018. o usklađenosti prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama s Ugovorima EU-a,
–uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 11.prosinca2020.,
–uzimajući u obzir presude Suda Europske unije u predmetima C-156/21[3] i C-157/21[4] o zakonitosti Uredbe o uvjetovanosti,
–uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A.budući da su granice nadležnosti Unije uređene načelom dodjeljivanja ovlasti, što stoga znači da države članice zadržavaju nadležnosti koje Ugovorima nisu dodijeljene Uniji;
B.budući da se člankom2. UEU-a Uniji ne dodjeljuje nikakva stvarna nadležnost, nego se u njemu samo navode određene vrijednosti koje bi i institucije Unije i njezine države članice trebale poštovati kad djeluju u granicama ovlasti koje su Ugovorima dodijeljene Uniji i bez utjecaja na te granice;
C.budući da se samo u članku7. UEU-a predviđa nadležnost Unije za nadziranje primjene vladavine prava, kao vrijednosti Unije; budući da se u članku7. UEU-a ne utvrđuje osnova za daljnji razvoj ili izmjenu postupka opisanog u tom članku;
D.budući da se pojam vladavine prava različito tumači u državama članicama;
E.budući da Europsko vijeće Uniji mora dati potreban poticaj za njezin razvoj i utvrditi opće političke smjernice i prioritete tog razvoja;
F.budući da se čini da Komisija i Parlament žele upotrijebiti mehanizam uvjetovanosti u pogledu vladavine prava protiv država članica koje brane prvenstvo svoje tradicionalne vrijednosti i vlastite ustave;
1.naglašava da je članak7. UEU-a jedina moguća pravna osnova za upletanje Unije u pitanja povezana s poštovanjem samih vrijednosti Unije od strane država članica; naglašava da je članak7. UEU-a potpun i taksativan;
2.ističe da sama činjenica da je pokrenut postupak iz članka7. UEU-a ne znači da postoji opasnost od kršenja vladavine prava u državi članici; naglašava da bi se, sve dok se takvo kršenje ne utvrdi u skladu s postupkom iz članka7. UEU-a, prema toj državi članici trebalo postupati jednako kao i prema ostalima;
3.napominje da je Sud Europske unije izričito naveo da cilj Uredbe o uvjetovanosti nije zaštita vladavine prava nego zaštita proračuna EU-a;
4.naglašava da je potrebno poštovati volju Europskog vijeća te izdati detaljne i nedvosmislene smjernice prije nego što se počne štititi proračun s pomoću Uredbe o uvjetovanosti;
5.naglašava da je organizacija pravosuđa u isključivoj nadležnosti država članica; žali zbog proširenja nadležnosti Suda Europske unije, čime se potkopavaju povjerenje u Europsku uniju te načela proporcionalnosti i lojalnosti koja izravno proizlaze iz Ugovora; osuđuje donošenje presuda ultra vires;
6.smatra da je ispitivanje sukladnosti prava EU-a s nacionalnim ustavima uobičajena praksa u EU-u; očekuje ocjene Uredbe o uvjetovanosti koje će donijeti ustavni sudovi država članica;
7.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
- [1] SL L 433 I, 22.12.2020., str.1.
- [2] SL C 291, 17.8.2018., p.1.
- [3] Presuda od 16.veljače2022., Mađarska / Europski parlament i Vijeće Europske unije, C‑156/21, ECLI:EU:C:2022:97.
- [4] Presuda od 16.veljače2022., Republika Poljska / Europski parlament i Vijeće Europske unije, C-157/21, ECLI:EU:C:2022:98.