IZVJEŠĆEo provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja
5.6.2023-()
Odbor za razvoj
Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
(Zajednički odbori – članak 58. Poslovnika)
Izvjestitelji: Udo Bullmann, Petros Kokkalis
PR_INI
ٸŽ
Stranica
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
鴡ܳŽ
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja
()
Europski parlament,
–uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a br.70/1 naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” (Program do 2030.), usvojenu na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom u New Yorku 25.rujna2015., kojom su utvrđeni ciljevi održivog razvoja,
–uzimajući u obzir publikaciju Odjela UN-a za ekonomska i socijalna pitanja iz siječnja 2022. naslovljenu „Dobra praksa u pogledu ciljeva održivog razvoja – zbirka uspješnih primjera i iskustava stečenih u provedbi ciljeva održivog razvoja – drugo izdanje”,
–uzimajući u obzir izvješće UN-a o globalnom održivom razvoju za 2019. naslovljeno „Budućnost je sada: znanost za postizanje održivog razvoja”,
–uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o biološkoj raznolikosti (UNCBD) i Globalni okvir za biološku raznolikost Kunming-Montreal, dogovoren na 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti,
–uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. koji su 18. ožujka 2015. donijele države članice UN-a na Trećoj svjetskoj konferenciji UN-a o smanjenju rizika od katastrofa,
–uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), sporazum usvojen 12. prosinca 2015. na 21. konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21) u Parizu i sporazum o novom financiranju gubitka i štete za ugrožene zemlje, usvojen 20. studenoga 2022. na konferenciji COP27 u Sharm El-Sheikhu,
–uzimajući u obzir Posebno izvješće Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) od 24. rujna 2019. o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,
–uzimajući u obzir šesto izvješće o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC-ja) od 28. veljače 2022. i njegovo objedinjeno izvješće od 20. ožujka 2023.,
–uzimajući u obzir šć o ljudskom razvoju za 2021./22. naslovljeno „Neizvjesno vrijeme, nemirni životi: oblikovanje naše budućnosti u svijetu koji se mijenja”,
–uzimajući u obzir Treću međunarodnu konferenciju UN-a o financiranju razvoja, održanu od 13. do 16.srpnja2015. u Addis Abebi,
–uzimajući u obzir 6. sastanak na vrhu Europske unije i Afričke unije održan 17. i 18. veljače 2022. i povezanu završnu izjavu naslovljenu „Zajednička vizija za 2030.”,
–uzimajući u obzir pregovore o novom sporazumu o partnerstvu između EU-a i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja (AKP), koji bi zamijenio Sporazum iz Cotonoua,
–uzimajući u obzir UN-ov sastanak na vrhu 2022. o transformaciji obrazovanja održan od 16. do 19. rujna u New Yorku,
–uzimajući u obzir sastanak na vrhu o ciljevima održivog razvoja 2023. koji će se održati u rujnu 2023. tijekom tjedna na visokoj razini Opće skupštine Ujedinjenih naroda,
–uzimajući u obzir sastanak na vrhu o budućnosti, zakazan za rujan 2024., s ciljem donošenja velikih reformi za multilateralne institucije i za financiranje održivog razvoja na globalnoj razini,
–uzimajući u obzir izvješće UN-a o održivom razvoju za 2021. naslovljeno „Desetljeće djelovanja za ciljeve održivog razvoja” i šć UN-a o održivom razvoju za 2022. naslovljeno „Od krize do održivog razvoja: ciljevi održivog razvoja kao plan do 2030. i nakon toga”,
–uzimajući u obzir šć UN-a o ciljevima u pogledu održivog razvoja za 2022.,
–uzimajući u obzir internetsku bazu podataka za mjere ubrzanja ciljeva održivog razvoja,
–uzimajući u obzir inicijativu glavnog tajnika Ujedinjenih naroda iz veljače 2023. o pružanju poticaja ciljevima održivog razvoja kako bi se ostvario cilj održivog razvoja do 2030.,
–uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 8. listopada 2021. i Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 28. srpnja 2022. o ljudskom pravu na čist, zdrav i održiv okoliš,
–uzimajući u obzir Rezoluciju Skupštine Ujedinjenih naroda za okoliš 5/10 naslovljenu „Ekološka dimenzija održivog, otpornog i uključivog oporavka nakon pandemije bolesti COVID-19”, usvojenu 2. ožujka 2022.,
–uzimajući u obzir inicijativu SZO-a „Jedno zdravlje”,
–uzimajući u obzir Nacrt sporazuma u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora o očuvanju i održivom iskorištavanju morske biološke raznolikosti na područjima izvan nacionalne jurisdikcije (BBNJ) od 4. ožujka 2023. (Sporazum UN-a o otvorenom moru),
–uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Strategiju EU-a o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.–2030.,
–uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a naslovljeno „Naš zajednički program”, predstavljeno Općoj skupštini UN-a, i mandat koji je Opća skupština UN-a Rezolucijom br.76/6 od 15. studenoga 2021. dala glavnom tajniku UN-a da poduzme daljnje mjere u vezi sa spomenutim izvješćem,
–uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije od 30.lipnja2017. naslovljenu „Novi europski konsenzus o razvoju – naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”[1],
–uzimajući u obzir Odluku (EU) 2022/591 Europskog parlamenta i Vijeća od 6.travnja2022. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2030.[2],
–uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4.prosinca2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.: znanje za tranziciju prema održivoj Europi”,
–uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 10. studenoga 2022. naslovljeno „Globalni pregled financiranja za održivi razvoj 2023.: bez pravednosti nema održivosti”,
–uzimajući u obzir mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i to ono od 19. rujna 2018. naslovljeno „Pokazatelji prikladniji za evaluaciju ciljeva održivog razvoja – doprinos civilnog društva”, ono od 30. listopada 2019. naslovljeno „Nitko ne smije biti zapostavljen pri provedbi Programa održivog razvoja do 2030.” i ono od 8. prosinca 2021. naslovljeno „Obnovljena strategija održivog financiranja”,
–uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2023. naslovljeno „Napredak u provedbi ciljeva održivog razvoja”,
–uzimajući u obzir inicijative zeleni plan i Global Gateway, pokrenute 11. prosinca 2019. odnosno 1. prosinca 2021.,
–uzimajući u obzir programe rada Komisije za 2020. (),2021 (), 2022 () i 2023 () te njihova upućivanja na ciljeve održivog razvoja, a posebno prvo dobrovoljno preispitivanje provedbe ciljeva održivog razvoja koje je proveo EU,
–uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 18. studenog 2020. naslovljen „Ostvarivanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja – sveobuhvatan pristup” (SWD(2020)0400),
–uzimajući u obzir uključivanje ciljeva održivog razvoja u okvir za bolju regulativu, uključujući komunikaciju Komisije od 29. travnja 2021. naslovljenu „Bolja regulativa: zajedničkim snagama za bolje zakonodavstvo” (),
–uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o dostojanstvenom radu u cijelom svijetu za globalnu pravednu tranziciju i održiv oporavak (COM(2022)-0066 final), a posebno njezine obveze u pogledu postizanja ciljeva održivog razvoja,
–uzimajući u obzir Akcijski plan Europske komisije za socijalnu ekonomiju donesen 9. prosinca 2021.,
–uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 24. listopada 2019. o ekonomiji dobrobiti[3],
–uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 16. lipnja 2022. o učenju za zelenu tranziciju i održivi razvoj,
–uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2021. naslovljene „Sveobuhvatan pristup za ubrzanje provedbe Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. – Bolja ponovna izgradnja nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19”,
–uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 21. lipnja 2022. naslovljene „Transformativna uloga obrazovanja za održivi razvoj i globalno građanstvo kao ključnog alata za postizanje ciljeva održivog razvoja”,
–uzimajući u obzir izvješće Eurostata iz 2021. o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a, objavljeno 15. lipnja 2021.,
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)[4] i svoju Rezoluciju od 5. listopada 2022. o pristupu vodi kao ljudskom pravu – vanjska dimenzija[5],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o mjerama EU-a za održivost[6],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14.ožujka2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja[7],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28.studenoga2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi[8],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9.lipnja2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote[9],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2022. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: godišnji pregled održivog rasta za 2022.[10],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2022. o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja[11],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2022. o akcijskom planu EU-a za socijalnu ekonomiju[12],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenog 2022. o budućoj europskoj financijskoj strukturi za razvoj[13],
–uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2023. i 2024.[14],
–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2023. o usklađenosti politika radi razvoja[15],
–uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. Ugovora o Europskoj uniji te članak 208. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
–uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9.lipnja2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br.466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br.480/2009[16][17],
–uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,
–uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za razvoj i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 58. Poslovnika,
–uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A9‑0213/2023),
A.budući da su, s manje od sedam godina do isteka roka za provedbu Programa održivog razvoja do 2030., novo geopolitičko okruženje i višestruke krize u različitim područjima dodatno usporili postizanje ciljeva održivog razvoja; budući da je hitno potrebno zajedničko djelovanje u novim razmjerima kako bi se odgovorilo na siromaštvo koje uništava stotine milijuna života i kako bi se odgovorilo na dosad neviđene prijetnje nastanjivosti našeg planeta koje predstavljaju međusobno povezane klimatske krize i krize biološke raznolikosti;
B.budući da Program održivog razvoja do 2030. i 17 ciljeva održivog razvoja, 169 ciljnih vrijednosti i prateći pokazatelji predstavljaju jedini zajednički, globalni i politički dogovoreni okvir za politike utemeljene na dokazima, što ih čini ključnima za suočavanje s današnjim izazovima i globalno preusmjeravanje prema socijalno i ekološki pravednoj tranziciji na svjetskoj razini u kojoj nijedna osoba i nijedno mjesto nisu zapostavljeni;
C.budući da su ciljevi održivog razvoja, univerzalni i nedjeljivi, primjenjivi na sve aktere, uključujući civilno društvo i socijalne partnere, te na javni i privatni sektor; budući da bi ti akteri trebali biti sustavno uključeni u izradu i provedbu politika povezanih s ciljevima održivog razvoja;
D.budući da su se, unatoč određenom napretku u pogledu određenih ciljeva održivog razvoja prije krize, neki trendovi u međuvremenu preokrenuli; budući da, prema Izvješću o održivom razvoju za 2022. Mreže UN-a za rješenja za održivi razvoj (SDSN), svijet već drugu godinu zaredom više ne ostvaruje napredak u pogledu ciljeva održivog razvoja te se prosječni rezultat indeksa ciljeva održivog razvoja 2021. dodatno smanjio, dok nijedna zemlja ne drži korak s ostvarenjem svih 17 ciljeva održivog razvoja do 2030.;
E.budući da je prema indeksu ljudskog razvoja (HDI-ju) 2020. i 2021. zabilježen jedini pad u 30-godišnjoj povijesti indeksa, čime su izbrisani dobici ostvareni u prethodnih pet godina;
F.budući da je Europa na dobrom putu da ostvari 26 ciljeva održivog razvoja, da mora ubrzati napore za postizanje 64 cilja i preokrenuti trenutačni trend za 15 ciljeva; budući da su države članice EU-a najbliže postizanju ciljeva Programa održivog razvoja do 2030., ali su odgovorne za veće prelijevanje negativnih učinaka, što ugrožava sposobnost drugih zemalja da ostvare svoje ciljeve; budući da bi, kad bi svjetsko stanovništvo konzumiralo onoliko koliko i EU, bilo potrebno 2,8 površina Zemlje kako bi se održala potražnja za prirodnim resursima koji su potrebni za takav način života;
G.budući da su institucije EU-a i 27 država članica EU-a zajedno najveći donatori za zemlje u razvoju, zaslužni za otprilike 46% ukupne službene razvojne pomoći koju svi članovi službene razvojne pomoći OECD-a pružaju zemljama u razvoju; budući da je prije pandemije bolesti COVID-19 godišnji manjak u financiranju ciljeva održivog razvoja procijenjen na 2,5bilijunaUSD; budući da se procjenjuje da je pandemija povećala taj jaz na najmanje 3,9bilijunaUSD godišnje;
H.budući da je fiskalni prostor za relevantne politike u zemljama u razvoju od studenoga 2022. kritično smanjen golemim i sve većim teretom duga, pri čemu je 37 od 69 najsiromašnijih zemalja svijeta izloženo visokom riziku od duga ili se već suočava s poteškoćama u pogledu duga, čime se ograničava njihova sposobnost ulaganja u postizanje ciljeva održivog razvoja; budući da je fiskalni prostor dodatno smanjen vanjskim šokovima povezanima s kumuliranjem kriza i nepostojanjem povoljnog međunarodnog okruženja za mobilizaciju domaćih resursa;
I.budući da Ujedinjeni narodi procjenjuju da je potrebno osigurati najmanje 500milijardiUSD godišnje kako bi se pružio potreban poticaj za postizanje ciljeva održivog razvoja; budući da je cilj UN-ova plana poticaja održivog razvoja riješiti problem visokih troškova duga i sve većih rizika od prezaduženosti, znatno povećati cjenovno pristupačno dugoročno financiranje razvoja i proširiti financiranje za nepredviđene situacije na zemlje kojima je potrebna pomoć;
J.budući da će privatni sektor i dalje imati ključnu ulogu u postizanju ciljeva održivog razvoja;
K.budući da će Francuska 22. i 23. lipnja 2023. biti domaćin međunarodnog sastanka na vrhu na temu „Novog globalnog financijskog pakta” kako bi se razmotrili svi načini i sredstva za jačanje financijske solidarnosti sa zemljama globalnog juga; budući da trenutačni kontekst zahtijeva izvanredan trajni odgovor svih aktera EU-a i reviziju europske financijske strukture za razvoj (EFAD-ja) na razini cijelog sustava;
L.budući da se, s obzirom na složene šokove i trajne krize, od klimatskih promjena i hitnog stanja u pogledu biološke raznolikosti, pandemije bolesti COVID-19 i ruske ratne agresije na Ukrajinu do rasta cijena energije, hrane i gnojiva, krhkih lanaca opskrbe veće inflacije, neodrživog tereta duga i pooštravanja monetarne politike, javlja opći trend „dvotračnog oporavka” između naprednih gospodarstava i zemalja u razvoju, koji je obilježen velikim financijskim jazom, s visokim troškovima zaduživanja za zemlje u razvoju kao jednim od simptoma neuravnoteženog međunarodnog financijskog i monetarnog sustava, čime se pogoršava izostanak napretka u postizanju ciljeva održivog razvoja;
M.budući da međunarodni sustav nema alate za rješavanje sistemske dužničke krize ili za učinkovito poticanje restrukturiranja duga kojim će se u dovoljnoj mjeri smanjiti teret duga zemalja;
N.budući da je 2023. ključna za preispitivanje ciljeva održivog razvoja i poticanje njihova ostvarivanja do 2030., naročito ako se u obzir uzme to da će EU predstaviti svoje prvo izvješće o dobrovoljnom preispitivanju na političkom forumu na visokoj razini (HLPF-u) u srpnju 2023. i na globalnom sastanku na vrhu o ciljevima održivog razvoja 19. i 20. rujna 2023., čime će se obilježiti sredina Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja te će se tom prilikom okupiti politički i idejni vođe iz vlada, međunarodnih organizacija, privatnog sektora, civilnog društva, udruženja žena i mladih te drugi dionici; budući da će sastanak na vrhu o ciljevima održivog razvoja 2023. biti ključan trenutak za spašavanje Programa održivog razvoja do 2030., s obzirom na to da se održava samo jednom u četiri godine;
O.budući da Komisija još nije izradila sveobuhvatnu strategiju EU-a za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. ni financijski plan za ciljeve održivog razvoja, kao što je u više navrata zatraženo otkad su Parlament, Vijeće i Europsko vijeće 2015. usvojili Program održivog razvoja do 2030.; budući da se Komisija obvezala da će u provedbi ciljeva održivog razvoja zauzeti pristup koji obuhvaća sve razine vlasti; budući da bi europska strategija upravljanja kojom bi se ciljevi održivog razvoja integrirali u transverzalni pristup omogućila veću usklađenost i učinkovitost javnih politika; budući da se u Zajedničkoj izjavi o zakonodavnim prioritetima za 2023. i 2024. utvrđuje opći cilj ubrzanja provedbe Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. putem iznesenih zakonodavnih prijedloga;
Q.budući da bi svaka strategija EU-a koju je predložila Komisija s ciljem postizanja ciljeva održivog razvoja trebala sadržavati ciljeve na razini EU-a te mjerljive, vremenski ograničene i konkretne mjere za postizanje ciljeva održivog razvoja, što bi trebalo uključivati ažurirani sustav praćenja kojim se uzima u obzir unutarnji i vanjski utjecaj EU-a na proces postizanja ciljeva održivog razvoja;
R.budući da ciljevi održivog razvoja nisu dovoljno integrirani u nacionalne planove za oporavak i otpornost; budući da je, konkretno, vrlo mali broj država članica izričito povezao nacionalne planove za oporavak i otpornost s ciljevima održivog razvoja;
S.budući da je u više zemalja u razvoju ograničena sposobnost prikupljanja podataka na temelju kojih se formiraju pokazatelji ciljeva održivog razvoja, što može ozbiljno otežati procjenu ostvarenog napretka;
T.budući da je 2021. ukupna službena razvojna pomoć EU-a činila 0,49% bruto nacionalnog dohotka (BND-a) EU-a, što je i dalje ispod dogovorenog cilja od 0,7% bruto nacionalnog dohotka zemlje donatorice; budući da usvajanjem 79,5 milijardi EUR za Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa (NDICI-GE) u okviru proračuna EU-a za razdoblje od 2021. do 2027. EU može strateški i fleksibilno primijeniti taj jedinstveni instrument za razvoj kako bi učinkovitije pružao potporu zemljama u razvoju;
U.budući da uspostava Europskog fonda za održivi razvoj plus (EFOR+) pruža otvorenu strukturu za javne razvojne banke i razvojne financijske institucije kako bi se potaknulo javno i privatno financiranje s pomoću jamstava EU-a i mješovitog financiranja radi postizanja ambicioznijeg uključivog razvoja i zelenog učinka;
V.budući da postoje ozbiljne sumnje o tome je li nova strategija EU-a Global Gateway usklađena s načelima razvojne učinkovitosti te je li prikladan alat za popunjavanje nedostataka u financiranju ciljeva održivog razvoja;
W.budući da je smanjenje nejednakosti (10. cilj održivog razvoja) neraskidivo povezano s općom provedbom Programa održivog razvoja do 2030. i učinkovitim djelovanjem u području klime;
X.budući da je održiva mobilizacija resursa ključna za transformativno javno djelovanje; budući da je ključno pojačati napore povezane s poreznom pravdom, klimatskom pravdom i međugeneracijskom pravdom u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju;
Y.budući da je politička predanost EU-a usklađenosti politika radi razvoja potvrđena u novom europskom konsenzusu o razvoju iz 2017., u kojem je utvrđeno da je usklađenosti politika radi razvoja „ključan element strategije [EU-a] za postizanje ciljeva održivog razvoja i važan doprinos širem cilju usklađenosti politika radi održivog razvoja (PCSD-ja)”; budući da je usklađenost politika radi održivog razvoja pristup kojim se gospodarska, socijalna i ekološka dimenzija održivog razvoja integriraju u sve faze ciklusa donošenja politika kako bi se potaknule sinergije među područjima politika te utvrdili i uskladili mogući kompromisi te riješili međunarodni učinci prelijevanja politika EU-a;
Z.budući da je hitno potrebna bliska suradnja svih institucija za financiranje razvoja, vlada, institucija EU-a i svih partnera kako bi se zajamčilo da se ograničena javna sredstva koriste na najdjelotvorniji i najučinkovitiji način, imajući na umu da je uspješna mobilizacija dodatnog javnog i privatnog kapitala od ključne važnosti;
AA.budući da se člankom 208. UFEU-a od EU-a zahtijeva da ciljeve razvojne suradnje uključi u sve unutarnje i vanjske politike koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju;
AB.budući da su uspjeh europskog zelenog plana i obveza pravedne zelene tranzicije neraskidivo povezani s postizanjem ciljeva održivog razvoja; budući da je u Globalnoj procjeni IPBES-a iz 2019. dokazano da će trenutačni negativni trendovi u području biološke raznolikosti i ekosustava ugroziti napredak k postizanju 80% ciljeva održivog razvoja koji se odnose na siromaštvo, glad, zdravlje, vodu, gradove, klimu, oceane i zemljište; budući da su klimatska kriza i kriza biološke raznolikosti isprepletene i da ih je potrebno rješavati zajedno i dosljedno;
AC.budući da bi vanjska dimenzija zelenog plana i strategije Global Gateway trebala omogućiti bolju projekciju Europe u inozemstvu te joj omogućiti da artikulira zelenu viziju za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima te zaštitu prirode i biološku raznolikost, baveći se razvojem infrastrukture i širim razvojnim potrebama utemeljenima na europskim strateškim ciljevima; budući da se EU pritom također zalaže za uključive pristupe kojima se podupiru žene i mladi i u kojima nitko ne smije biti zapostavljen;
AD.budući da je Osmi program djelovanja EU-a za okoliš zajednički pravno dogovoreni program EU-a za klimu i okoliš do 2030. te čini osnovu za postizanje okolišnih i klimatskih ciljeva u okviru UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih ciljeva održivog razvoja, čiji je prioritet ekonomija dobrobiti; budući da osmi program djelovanja, međutim, zahtijeva jačanje ekološki pozitivnih poticaja i postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš, posebno subvencija za fosilna goriva, na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, i to bez odgode;
AE.budući da samo 24% malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) u EU-u ima poseban plan za smanjenje ugljičnog otiska[18];
AF.budući da je obrazovanje ključni faktor za postizanje ciljeva održivog razvoja i spas ljudi u kriznim situacijama; budući da su stotine milijuna najugroženije djece, mladih i odraslih i dalje isključeni iz obrazovanja; budući da su ciljevi Programa održivog razvoja do 2030. povezani s obrazovanjem narušeni i da postoji rizik da će učenici i društva ostati nespremni za suočavanje s neizvjesnom budućnošću;
AG.budući da 760 milijuna ljudi u svijetu još uvijek nema pristup električnoj energiji, a 2,4 milijarde ljudi i dalje kuha koristeći goriva koja su štetna za njihovo zdravlje i okoliš;
AH.budući da je sedam od deset zgrada u EU-u energetski neučinkovito, dok je 11% stanovništva EU-a pogođeno energetskim siromaštvom, što dovodi do mogućih kašnjenja u pristupu osnovnim potrebama, skrbi, obrazovanju i zdravstvenoj skrbi, posebno za djecu i mlade; budući da zgrade čine oko 40% potrošnje energije u EU-u i 36% emisija ugljika;
AI.budući da 3,6 milijardi ljudi diljem svijeta živi bez sanitarnih uvjeta kojima se upravlja na siguran način, a 2,3 milijarde nema osnovne mogućnosti za pranje ruku kod kuće; budući da je razdoblje 2018. – 2028. proglašeno međunarodnim desetljećem za djelovanje: „Voda za održivi razvoj”; budući da je Opća skupština Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 64/292 izričito priznala ljudsko pravo na vodu i sanitarne uvjete; budući da se u zemljama u razvoju i rastućim gospodarstvima potražnja za vodom povećava u svim sektorima, posebno u energetskom i poljoprivrednom sektoru;
AJ.budući da razvijeni svijet i Kina uvoze velike količine virtualne vode, odnosno vode koja se upotrebljava za proizvodnju hrane i dobara, uključujući iz zemalja pogođenih nestašicom vode;
AK.budući da je „Right2Water” prva uspješna europska građanska inicijativa s 1,9 milijuna potpisa; budući da je u svojoj Rezoluciji o praćenju europske građanske inicijative Parlament izrazio žaljenje zbog toga što komunikacija Komisije kao odgovor na europsku građansku inicijativu nije bila dovoljno ambiciozna;
AL.budući da je, prema podacima nevladine organizacije Global Witness, više od trećine boraca za zaštitu zemlje i okoliša ubijenih u svijetu od 2015. do 2019. pripadalo autohtonim zajednicama, čije su vještine upravljanja zemljom i vodom ključne za borbu protiv klimatske krize i gubitka biološke raznolikosti; budući da prema pristupu „Jedno zdravlje” postoje dokazi da ljudsko zdravlje ovisi o zdravlju planeta i da je zdrav okoliš temeljni stup održivog razvoja i dobrobiti ljudi;
Pregled stanja na polovici razdoblja provedbe
1.uviđa da su ciljevi održivog razvoja od zajedničkog interesa čovječanstva u cjelini; naglašava svoju predanost Programu održivog razvoja do 2030. i 17 ciljeva održivog razvoja s njihovih 169 pratećih mjerljivih ciljeva, posebno s obzirom na novo pogoršanje geopolitičkog okruženja kao što su, među ostalim, ruska ratna agresija na Ukrajinu i aktualna kriza klime, biološke raznolikosti, zdravlja, duga i sigurnosti opskrbe hranom, kao i sve veće nazadovanje u pogledu prava žena i rodne ravnopravnosti te nasilni sukobi koji i dalje utječu na mnoge dijelove svijeta, posebno na zemlje u razvoju; podsjeća da je ključno uzeti u obzir snažnu međuovisnost takvih kriza;
2.upozorava na opasnost sve većeg jaza u raspodjeli bogatstva i dohotka, koji bi doveo do daljnje nejednakosti i siromaštva te je posljednjih godina već doveo do fragmentiranih društava u mnogim dijelovima razvijenog svijeta i svijeta u razvoju; također upozorava na opasnost svakog kašnjenja u suočavanju s ekološkim i klimatskim izazovima s kojima se Europa i globalna zajednica susreću;
3.u tom kontekstu ističe važnost provedbe integriranog pristupa ciljevima održivog razvoja, koji pružaju jedini univerzalni politički plan utemeljen na dokazima za zaštitu planeta i sprečavanje klimatske krize te pružaju alate za postizanje blagostanja za sve; podsjeća da je u središtu Programa održivog razvoja do 2030. obveza da se ne zapostavi nijednu osobu i nijedno mjesto i da bi postizanje ciljeva održivog razvoja koristilo svim zemljama, regijama, narodima i segmentima društva jer će se usmjeriti na pitanja jednakosti i nediskriminacije te na uklanjanje temeljnih uzroka tih problema, obraćajući posebnu pozornost na one koji su najmarginaliziraniji i najranjiviji, kao i da bi trebao poboljšati kulturnu održivost i prava autohtonih naroda;
4.naglašava da bi ciljeve održivog razvoja trebalo ostvariti na socijalni i klimatski pravedan način, poštujući pritom pravednu raspodjelu oskudnih resursa na razini cijelog planeta; ponavlja da su mir, diplomacija i međunarodna suradnja temeljni uvjeti za napredak svijeta u pogledu ciljeva održivog razvoja do 2030. i nakon toga;
5.ističe činjenicu da je na polovici vremenskog okvira Programa održivog razvoja do 2030. vodstvo EU-a u globalnoj provedbi ciljeva održivog razvoja i dalje od presudne važnosti te da se ono mora i dalje iskazivati na vjerodostojan način, primjerice preuzimanjem vodeće uloge u mobilizaciji odgovarajućih financijskih sredstava za potporu promjenama relevantnima za ciljeve održivog razvoja; podsjeća da su 2020-e proglašene UN-ovim Desetljećem djelovanja za održivi razvoj;
6.naglašava potrebu da članice EU-a i Europska komisija promiču usklađenost politika i uključivost na svim razinama upravljanja, dajući prednost ciljevima održivog razvoja i uključujući ih u sve procjene učinka;
7.ističe da 2023. godina predstavlja jedinstvenu priliku u kojoj je moguće ostvariti zamah i poduzeti hitne transformativne mjere potrebne za usmjeravanje naših društava na put prema postizanju ciljeva održivog razvoja; upozorava da bi posljedice nedjelovanja i gubitka još jedne godine prvenstveno snosile najranjivije osobe i zajednice; poziva sve čelnike EU-a da učine sve što je u njihovoj moći kako bi bez odgode ostvarili napredak u pogledu obveza, politika i financiranja EU-a;
8.podsjeća da EU do 2050. mora u potpunosti poštovati ograničenja planeta; naglašava da se to može postići samo ako EU uloži više napora u djelovanje u području okoliša, kao što su ona usmjerena na klimu i bioraznolikost, te u energetsku učinkovitost i zelenu tranziciju i deseterostruko poveća svoju resursnu učinkovitost koristeći se svojim neobnovljivim materijalima u sustavu potpuno zatvorenih petlji, a obnovljivim izvorima energije barem u deseterostrukoj petlji, poštujući pritom načela netoksičnosti i nenanošenja bitne štete; naglašava da EU ne bi trebao samo prestati s uništavanjem svojih prirodnih ekosustava, već bi ih trebao i čuvati i obnavljati kako bi se postigli zdravi, ključni i otporni ekosustavi;
9.konstatira da postupak provedbe gotovo svih ciljeva održivog razvoja kasni u odnosu na raspored i da je za brojne pokazatelje dvije godine zaredom zabilježeno nazadovanje[19]; ponovno potvrđuje važnost svakog cilja održivog razvoja i ističe ključne izazove koji i dalje postoje u području održivog razvoja, posebno u kontekstu siromaštva (cilj održivog razvoja br.1), gladi (cilj br. 2), zdravlja (cilj br. 3), obrazovanja (cilj br. 4), rodne ravnopravnosti (cilj br. 5), sigurne vode i odgovarajućih sanitarnih uvjeta za sve (cilj br. 6), čiste i cjenovno pristupačne energije (cilj br. 7), klimatskih promjena (cilj br. 13), podvodnog života, uključujući oceane (cilj br. 14.) i biološke raznolikosti (cilj br. 15); ističe stratešku ulogu koju cilj održivog razvoja br. 10, koji se odnosi na smanjenje nejednakosti, i cilj br. 17, koji se odnosi na globalna partnerstva, mogu imati u globalnoj provedbi Programa održivog razvoja do 2030.;
10.ističe važnost političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju 2023. i sastanka na vrhu o ciljevima održivog razvoja, koji bi se trebali održati u New Yorku, kao prilike za preispitivanje napretka Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i 17 ciljeva održivog razvoja na polovici razdoblja; smatra da ti sastanci moraju pružiti političke smjernice na visokoj razini i novi poticaj pojačanim naporima i ubrzanim mjerama za postizanje ciljeva do 2030.; u tom pogledu prima na znanje ciljeve održivog razvoja na koje se valja usredotočiti tijekom 2023. (ciljevi održivog razvoja br. 6, 7, 9, 11 i 17)[20];
11.ponovno potvrđuje da je pristup vodi i sanitarnim uvjetima temeljno pravo i da je poboljšanje tog pristupa ključno za postizanje ciljeva iskorjenjivanja siromaštva, socijalne jednakosti, javnog zdravlja, sigurnosti opskrbe hranom i održivog razvoja; podsjeća da, kao što je prepoznato u Okvirnoj direktivi EU-a o vodama[21], voda nije puki komercijalni proizvod nego javno dobro neophodno za ljudski život i dostojanstvo;
12.naglašava da se u okviru politika u području voda prednost mora dati održivom upravljanju rijekama, jezerima, močvarnim područjima, izvorima i vodonosnicima te podupirati održivo upravljanje vodama u poljoprivrednom sektoru kao ključ za suočavanje s aktualnim krizama onečišćenja, krčenja šuma, dezertifikacije, gubitka biološke raznolikosti i klimatskih promjena; ističe potencijalne rizike od jagme za vodom i onečišćenja vode povezane sa stjecanjem zemljišta velikih razmjera za poljoprivredu i ekstraktivne industrije;
13.prima na znanje da je ruska agresija na Ukrajinu narušila globalne sustave opskrbe energijom i naglasila potrebu za brzim okončanjem ovisnosti o fosilnim gorivima i postupnim ukidanjem svih relevantnih subvencija i prelaskom na obnovljive izvore energije;
14.u tom pogledu naglašava da EU i države članice hitno trebaju uložiti zajedničke napore kako bi se ostvario napredak prema cilju održivog razvoja br. 7 kako bi se svima osigurao pristup cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji; ističe da se u dugoročnoj sigurnosti opskrbe energijom univerzalni pristup i cjenovna pristupačnost mogu postići samo uvođenjem energije iz obnovljivih izvora;
15.naglašava da će postizanje cilja održivog razvoja br. 7 doprinijeti postizanju nekoliko drugih ciljeva održivog razvoja, među ostalim u vezi s iskorjenjivanjem siromaštva, rodnom ravnopravnošću, klimatskim promjenama, sigurnošću opskrbe hranom, zdravljem, obrazovanjem, održivim gradovima i zajednicama, čistom vodom i sanitarnim uvjetima, pristojnim radnim mjestima, inovacijama, prometom i izbjeglicama;
16.ističe da bi provedba cilja održivog razvoja br. 7 trebala biti usklađena s pravednom, uključivom i pravednom energetskom tranzicijom s univerzalnim pristupom energiji, zelenim radnim mjestima, raznolikim gospodarstvima, dobrobiti ljudi i osnaživanjem žena, lokalnih zajednica i ranjivih skupina kako nitko ne bi bio zapostavljen;
17.pozdravlja ključni sporazum o Ugovoru o otvorenom moru za zaštitu oceana, borbu protiv uništavanja okoliša, borbu protiv klimatskih promjena i sprečavanje gubitka biološke raznolikosti;
Upravljanje, multilateralizam i partnerstva
18.prepoznaje odlučujuću ulogu EU-a u oblikovanju Programa održivog razvoja do 2030. u 2015. i poziva njega i njegove države članice da poduzmu odvažne mjere i preuzmu globalno vodstvo pružanjem primjera u provedbi ciljeva održivog razvoja, udvostručenjem svojih napora kako bi se dostigao rok i predvođenjem političke obnove ciljeva održivog razvoja na predstojećem sastanku na vrhu o ciljevima održivog razvoja, kao što su zalaganje za obvezujuće ciljeve, obvezna revizija i transformativniji pristup postizanju ciljeva održivog razvoja u cjelini;
19.poziva predsjednike Parlamenta, Komisije i Vijeća da donesu zajedničku deklaraciju u kojoj će potvrditi predanost EU-a Programu održivog razvoja do 2030.; naglašava da EU treba pojačati suradnju i ubrzati napredak u pogledu cilja održivog razvoja br. 17 – partnerstva za ciljeve; prima na znanje da je EU u jedinstvenom položaju da ubrza napredak u partnerstvima, s obzirom na to da se dokazao kao predvodnik multilateralizma;
20.ističe ulogu i resurse lokalnih i regionalnih vlasti te posebno ključnu ulogu regija i gradova, pri čemu OECD procjenjuje da se 65% ciljeva održivog razvoja ne može ostvariti bez koordinacije; te naglašava da je višerazinsko upravljanje jedna od temeljnih vrijednosti ciljeva održivog razvoja; poziva EU da poveća suradnju s civilnim društvom i privatnim sektorom;
21.podsjeća da je usklađenost politika u interesu razvoja ključan zahtjev kako bi se izbjeglo da politike EU-a negativno utječu na siromašne i ranjive osobe u zemljama u razvoju te kako bi se tražile i iskoristile mogućnosti za postizanje sinergija, u skladu s načelima Programa održivog razvoja do 2030. pod nazivom „Nitko ne smije biti zapostavljen” i „Prvo treba zadovoljiti potrebe onih koji su najzapostavljeniji” i ciljevima održivog razvoja; ističe da bi se usklađenost politika u interesu razvoja trebala primjenjivati na sve politike i sva područja obuhvaćena Programom održivog razvoja do 2030. i ciljevima održivog razvoja;
22.poziva na korjenitu promjenu u provedbi usklađenosti politika radi razvoja kako bi se osiguralo da se učinci na zemlje u razvoju pravilno identificiraju i analiziraju, da negativni učinci budu izbjegnuti te da se u potpunosti koristi mogućnost sinergije radi postizanja razvojnih ciljeva i ciljeva održivog razvoja;
23.ponovno poziva Europsku komisiju da provede reviziju kako bi se osigurala usklađenost njezinih unutarnjih i vanjskih politika;
24.ističe potrebu za boljom komunikacijom o ciljevima održivog razvoja jer nisu svi dionici upoznati s okvirom niti daju prioritet ciljevima održivog razvoja na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini, pa je potrebna bolja komunikacija kako bi se na terenu ojačala politička predanost i podigla razina osviještenosti o ciljevima održivog razvoja;
25.ističe važnost rastućeg mladog stanovništva na globalnom jugu za održivi razvoj; ponavlja da je pristup kvalitetnom obrazovanju (cilj održivog razvoja br. 4), uključujući strukovno osposobljavanje, ključan alat kojim se tom kontinentu omogućuje osnaživanje rastućeg mladog stanovništva; snažno naglašava stvaranje snažnijih veza između obrazovanja, razvoja vještina i zapošljavanja kako bi se omogućio pristup dostojanstvenom radu na tržištu rada koje se brzo mijenja; naglašava da se mora osigurati kvalitetno obrazovanje za sve, bez obzira na spol, socioekonomski status, kulturno podrijetlo i vjeroispovijed;
26.prepoznaje važnost obrazovanja za globalno građanstvo i održivi razvoj kao pokretača svih ciljeva te poziva Komisiju da to uključi kao prioritet u sve relevantne pozive za financiranje;
27.žali zbog činjenice da Komisija još uvijek nije predstavila sveobuhvatnu strategiju za postizanje Programa održivog razvoja do 2030., unatoč pozivima Europskog parlamenta, Vijeća EU-a6a, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora6b i Odbora regija, iako je za postizanje ciljeva održivog razvoja preostalo manje od sedam godina te je stoga potrebna hitna provedba; ustraje u tome da bi Komisija bez daljnje odgode trebala nastaviti s donošenjem takve strategije; smatra da bi se trebalo definirati barem sljedeće:
(a)novi okvir upravljanja pod vodstvom jednog povjerenika na visokoj razini koji je odgovoran za provedbu ciljeva održivog razvoja u svim portfeljima i koji će se sustavno savjetovati s novom višedioničkom platformom za pretakanje kolektivnog znanja u zajedničko djelovanje. Taj bi okvir trebao uključivati regionalne i lokalne vlasti, sve relevantne organizacije civilnog društva i znanstvenike;
(b)revidirani skup konkretnih, mjerljivih i vremenski ograničenih ciljnih vrijednosti, indikatora i konkretnih mjera za njihovo postizanje;
(c)ažurirani sustav praćenja i pokazatelje, uzimajući u obzir unutarnji i vanjski učinak EU-a na globalni napredak u pogledu ciljeva održivog razvoja;
(d)jedinstveni financijski plan za postizanje ciljeva održivog razvoja EU-a, povezan s navedenim ciljnim vrijednostima;
(e)plan za diplomaciju EU-a u području ciljeva održivog razvoja i međunarodnu suradnju, pod vodstvom posebnog izaslanika za ciljeve održivog razvoja radi promicanja dosljednog djelovanja u pogledu ciljeva održivog razvoja na globalnoj razini vanjskim djelovanjem EU-a kako bi se osigurala pravedna raspodjela tereta i jednaki uvjeti za sve;
28.naglašava da bi strategiju trebalo redovito preispitivati i popratiti korektivnim mjerama u područjima u kojima se smatra da je napredak zaustavljen ili nedovoljan; poziva na to da provedba ciljeva održivog razvoja bude točka dnevnog reda tjednog Kolegija povjerenika koji se sastaje najmanje svaka tri mjeseca; potiče buduće predstojeće predsjedništvo Vijeća da organizira raspravu na visokoj razini o tome kako na vrijeme provesti ciljeve održivog razvoja, po mogućnosti u okviru Vijeća za opće poslove na ministarskoj razini;
29.naglašava da bi ciljevi održivog razvoja trebali biti okosnica europskih javnih politika i da bi sve države članice trebale povećati razinu ambicioznosti svojih nacionalnih odgovora za provedbu ciljeva održivog razvoja;
30.poziva Komisiju da nastavi s reformom europskog semestra kako bi se uravnotežili gospodarski, socijalni i okolišni prioriteti te da europski semestar bolje uskladi s praćenjem zelenog plana, Pariškog sporazuma i nacionalnih planova za oporavak i otpornost u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, uz uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u taj proces, pri čemu posebno napominje da je vrlo malo država članica izričito povezalo svoje nacionalne planove za oporavak i otpornost s ciljevima održivog razvoja, uključujući sveobuhvatno mapiranje odgovarajućih financijskih omotnica;
31.poziva Komisiju da iskoristi preporuke po državama članicama za sustavno mjerenje napretka država članica i da iznese konkretne prijedloge za potrebne promjene i poboljšanja, uključujući preporuke za ciljeve održivog razvoja po državama članicama, te da nastavi s reformom europskog semestra kako bi se uravnotežili gospodarski, socijalni i okolišni prioriteti radi poticanja dugoročne socijalne, ekološke i gospodarske preobrazbe i poboljšanja integracije Programa održivog razvoja do 2030., europskog stupa socijalnih prava i europskog zelenog plana na svim razinama;
32.ističe važnu ulogu Europskog parlamenta kao i nacionalnih parlamenata te regionalnih i lokalnih vlasti u promicanju provedbe ciljeva održivog razvoja uz pomoć europskih politika i veće vidljivosti ciljeva u javnom diskursu; ističe svoje nadzorne, zakonodavne i proračunske ovlasti za poticanje provedbe Programa održivog razvoja do 2030.; u tu svrhu poziva svoje odbore da dodatno integriraju pitanja ciljeva održivog razvoja u svoj zakonodavni i nezakonodavni rad;
33.također poziva Parlament da imenuje stalnog izvjestitelja za provedbu ciljeva održivog razvoja kako bi ih se uključilo u zakonodavstvo EU-a u svim odborima; pozdravlja u tom pogledu napore Saveza Parlamenta za ciljeve održivog razvoja; poziva predsjednicu Europskog parlamenta da imenuje potpredsjednika za ciljeve održivog razvoja koji će promicati ciljeve održivog razvoja u Predsjedništvu i predstavljati Europski parlament prema van u pogledu ciljeva održivog razvoja;
34.potiče Glavno tajništvo Parlamenta da provede reviziju ciljeva održivog razvoja od strane Parlamenta kako bi se u potpunosti ocijenio njegov doprinos postizanju ciljeva, slijedeći slične obveze drugih institucija EU-a; naglašava da su koordinacija i redovni strukturni dijalog unutar institucija EU-a i među njima od presudne važnosti kako bi se zajamčilo vodstvo EU-a i povećala učinkovitost njegovih napora u provedbi Programa održivog razvoja do 2030.; poziva stoga na uspostavu međuinstitucijske radne skupine koja bi trebala preuzeti odgovornost za koordinaciju napora Unije u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja na unutarnjoj i globalnoj razini;
35.uviđa da se ciljevi održivog razvoja moraju ojačati stvaranjem učinkovitih pravnih i regulatornih okvira, politika i praksi na razini EU-a i država članica kako bi se promicala njihova provedba;
36.podsjeća na to da su dobrovoljna nacionalna preispitivanja temelj okvira za praćenje i reviziju Programa održivog razvoja do 2030. kao i ključni alat odgovornosti; pozdravlja obvezu devet država članica EU-a da predstave svoje nacionalne dobrovoljne revizije na Političkom forumu na visokoj razini 2023. i poziva sve države članice da se uključe u taj proces u narednim godinama; te da ozbiljno razmotre i provedu preporuke razvijene tom prilikom; naglašava da dobrovoljne nacionalne revizije mogu služiti samo osiguravanju odgovornosti ako se provode na objektivan način koji je usmjeren na nedostatke jednako kao i na postignuća;
37.poziva Komisiju da potakne države članice i treće zemlje da u svoje dobrovoljne nacionalne revizije uključe socijalnu ekonomiju na horizontalan i cjelovit način, prepoznajući ključnu ulogu socijalne ekonomije u postizanju ciljeva održivog razvoja; smatra da je 2023. trenutak da globalna zajednica prijeđe s dobrovoljnog izvješćivanja na obvezno izvješćivanje; poziva EU da se zalaže za daljnju standardizaciju dobrovoljnih nacionalnih i regionalnih revizija;
38.pozdravlja inicijativu Komisije da 2023. sastavi i predstavi prvo izvješće EU-a o dobrovoljnom preispitivanju; ističe važnost dobrovoljnog preispitivanja EU-a koje bi sadržavalo:
(a)ponovno potvrđivanje predanosti EU-a ostvarenju Programa održivog razvoja do 2030. i pratećih ciljeva;
(b)strateški pregled obveza i ciljnih vrijednosti EU-a u pogledu napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja, uključujući, prema potrebi, kvantificirane i vremenski ograničene ciljeve za 2030.;
(c)sveobuhvatan sažetak unutarnjih i vanjskih mjera EU-a za potporu provedbi ciljeva održivog razvoja, kao i usklađenost politika između aktivnosti na obje razine, uključujući potencijalne kompromise, uzimajući u obzir učinke na partnerske zemlje i pozitivne i negativne učinke na globalni napredak u postizanju ciljeva održivog razvoja, kao i međunarodna partnerstva i diplomaciju za postizanje ciljeve održivog razvoja;
(d)smjernice o mjerama koje treba poduzeti za daljnju provedbu Programa održivog razvoja do 2030., posebno u očekivanju političkih prioriteta Komisije za razdoblje 2024. 2029.
39.podsjeća na važnost uzimanja u obzir regionalne i lokalne perspektive te doprinosa civilnog društva tijekom postupka savjetovanja; poziva Komisiju da u svoju europsku dobrovoljnu reviziju uključi perspektivu socijalne ekonomije;
40.ističe da Program održivog razvoja do 2030. zahtijeva snažnu razinu društvenog legitimiteta kako bi se postigli ciljevi održivog razvoja; ponavlja poziv Komisiji da radi „općedruštvenog pristupa” kao važne inovacije, uspostavi novu i stalnu platformu za redovitu i strukturiranu suradnju s organizacijama civilnog društva, organizacijama koje se temelje na zajednici, privatnim sektorom (uključujući MSP-ove), sindikatima, zadrugama, akademskom zajednicom i znanstvenim institucijama, regionalnim i lokalnim vlastima i marginaliziranim skupinama kako bi ih se sustavno i smisleno uključilo u postupak provedbe ciljeva održivog razvoja;
41.naglašava, u kontekstu provedbe ciljeva održivog razvoja, važnost interdisciplinarnog pristupa i otvorenosti prema promjenama u modernom svijetu, podizanja razine osviještenosti obrazovanjem od rane dobi, promicanja stavova koji uzimaju u obzir okolišne i klimatske izazove te poticanja sudjelovanja u razvojnim procesima i aktivnog građanstva;
42.ističe važnost pojačane suradnje s partnerima na globalnom jugu, posebno s predstavnicima Afričke unije i civilnog društva te predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti, za globalnu provedbu Programa održivog razvoja do 2030.; napominje da će njegova provedba omogućiti partnerskim zemljama da ostvare vlastite razvojne ciljeve (npr. Program Afričke unije za razdoblje do 2063.) i povećaju samostalnost na putu prema pravednom i ravnopravnom društvu; u tom kontekstu naglašava da univerzalnost ciljeva održivog razvoja kao zajedničkog programa predstavlja priliku za obnovu povjerenja i pozicioniranje EU-a kao posrednika između globalnog sjevera i globalnog juga; u tom pogledu naglašava potrebu za dovoljnom usklađenosti s vlastitim naporima partnerskih zemalja i lokalnim potrebama kada je riječ o partnerstvima za razvojnu suradnju;
43.ističe da je nužno poboljšati djelotvornost i učinkovitost europskih razvojnih politika kako bi se ubrzala provedba ciljeva održivog razvoja u zemljama u razvoju; poziva na snažniji angažman EU-a i veću dosljednost u svim politikama i financijskim instrumentima za poticanje održivog razvoja; zalaže se za redovitu reviziju zajednički dogovorenih razvojnih ciljeva s partnerskim zemljama i relevantnim dionicima s globalnog juga kako bi se uklonili nedostaci;
44.stoga naglašava potrebu za promicanjem socijalne ekonomije u odnosima EU-a s trećim zemljama, među ostalim tijekom trgovinskih pregovora; ponavlja da trgovinska politika može biti instrument za poticanje regionalne integracije i stabilnosti, gospodarskog razvoja, migracija, borbe protiv klimatskih promjena te za poticanje mira i sigurnosti;
45.prepoznaje važnu ulogu partnerstva AKP-a i EU-a, posebno u poticanju održivog razvoja u zemljama AKP-a i osiguravanju postojanja snažnijih saveza za rješavanje globalnih izazova; snažno podupire što skorije potpisivanje novog sporazuma (Sporazum nakon isteka Sporazuma iz Cotonoua);
46.u tom pogledu naglašava da EU i njegove države članice moraju izbjegavati negativne učinke prelijevanja na štetu globalnog juga, koji potkopavaju njihove napore za postizanje ciljeva održivog razvoja i koji su rezultat prijašnjeg gospodarskog i tehnološkog modela država članica; zalaže se za suradnju s globalnim partnerima kako bi se negativni učinci prelijevanja pretvorili u začarani krug pozitivnih ishoda;
47.poziva na obveznu provjeru svih politika EU-a kako bi se procijenili svi učinci i rashodi koji utječu na provedbu ciljeva održivog razvoja na globalnom jugu i kako bi se uklonili svi negativni učinci, među ostalim poduzimanjem mjera za ublažavanje i po potrebi revizijom zakonodavnih akata te osiguravanjem mogućnosti mjerenja promjena u tom području;
48.pozdravlja nedavni dogovor suzakonodavaca o Uredbi o krčenju šuma[22];
49.ponovno poziva Komisiju i Vijeće da poduzmu mjere navedene u nedavnoj rezoluciji o usklađenosti politika u interesu razvoja kako bi se osigurala učinkovita provedba tog načela i načela „nenanošenja štete”, uz posebnu pozornost na trgovinu, financije, okoliš i klimatske promjene, sigurnost opskrbe hranom, migracije i sigurnost;
50.prima na znanje da je nabava kritičnih sirovina potrebna za energetsku tranziciju EU-a često povezana s potencijalno ozbiljnim utjecajem na okoliš, kao i s mogućim sukobima s lokalnim zajednicama i kršenjem ljudskih prava autohtonih naroda na globalnom jugu;
51.izražava posebnu zabrinutost zbog znatnog utjecaja određenih megaprojekata u trećim zemljama, posebno u energetskoj i ekstraktivnoj industriji, na autohtone narode i lokalne zajednice te potiče EU i države članice da zadrže visoke socijalne i ekološke standarde u skladu s Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda i Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 169, posebno priznavanje načela slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka i običajnog vlasništva;
52.ističe potrebu za razvojem i promicanjem višestrukih rješenja koja svi akteri u društvu mogu provesti kako bi smanjili svoj ugljični otisak, kao što su odgovorna potrošnja resursa (od vode do hrane), prijelaz na kružno gospodarstvo, ulaganja u zelenu energiju, razvoj zelenih lanaca vrijednosti u privatnom sektoru, povećanje postotka zelene javne nabave, davanje prednosti i podupiranje ulaganja u istraživački sektor namijenjenih biološkim rješenjima, povećanje postotka zelenih kredita za potporu prijelazu na niskougljična poduzeća;
53.poziva EU da uči iz inovativnih projekata koje su provele određene zemlje izvan EU-a, kao što je afrička inicijativa Veliki zeleni zid, čiji je ciljdo 2030. obnoviti 100 milijuna hektara trenutačno degradiranog zemljišta diljem Sahela i omogućiti razvoj agroekoloških projekata i projekata obnove;
54.naglašava da vanjska i trgovinska politika EU-a koja utječe na zemlje u razvoju mora biti u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja i njezinim ciljem razvojne suradnje u pogledu iskorjenjivanja siromaštva te doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja;
55.naglašava važnost rada na razvoju mira, pravde i snažnih institucija (16. cilj održivog razvoja), posebno u trenutačnoj situaciji obilježenoj porastom sukoba, kao što je rat u Ukrajini nakon nezakonite ruske invazije.
56.poziva države članice EU-a i njegove globalne partnere da podrže istraživanje i razvoj, inovativne zelene tehnologije, izgradnju kapaciteta i razmjenu znanja za održiv, otporan i uključiv oporavak;
57.naglašava potrebu za osiguravanjem rodno osjetljivog proračuna, rodne ravnopravnosti i aktivnog sudjelovanja žena u promicanju provedbe ciljeva održivog razvoja, kao i sudjelovanja različitih manjina i autohtonih naroda;
58.naglašava da je doprinos žena zelenim gospodarskim aktivnostima ključan za postizanje pravednog održivog razvoja te da ga treba promatrati i cijeniti; smatra da žene i djevojčice također mogu imati koristi od mogućnosti u području zelenog poduzetništva i postati poslodavci u zelenom sektoru, a ne samo zaposlenici;
Podaci i praćenje
59.ponovno ističe svoju potporu radu Eurostata u vezi s praćenjem ciljeva održivog razvoja u EU-u; ističe da se, kako bi se ocijenio napredak država članica u pogledu ciljeva održivog razvoja, Eurostatovi pokazatelji održivog razvoja moraju unaprijediti tako što će se prevladati postojeći nedostaci povezani s nekim ciljevima održivog razvoja, ukloniti nedostaci u informacijskim sustavima jačanjem uporabe postojećih statističkih podataka iz različitih izvora te bolje vrednovati prekogranični i dugoročni distribucijski učinak politika EU-a na teritorije i određene marginalizirane i ranjive skupine, kako u EU-u tako i globalno; smatra da je ključno pratiti napredak u pogledu svih 169 podciljeva;
60.poziva države članice da unaprijede svoje prikupljanje podataka i da usvoje pokazatelje održivog razvoja i prate njihovu provedbu u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost;
61.ističe da Eurostatovi pokazatelji održivog razvoja ne odražavaju stvarno stanje na terenu jer se upotrebljavaju za procjenu ciljeva održivog razvoja na nacionalnoj razini i uvelike ovise o podacima koje dostavljaju nacionalni instituti; stoga smatra da bi se podaci na lokalnoj i regionalnoj razini NUTS-2 također trebali koristiti i temeljiti na mjerljivim, vremenski ograničenim ciljevima;
62.naglašava da bi trebalo osigurati minimalnu razinu podataka i statističke raščlambe i bolje ih uskladiti s globalnim okvirom za praćenje ciljeva održivog razvoja, obuhvaćajući, prema potrebi, zemljopisni položaj i demografske aspekte, spol, dohodak, razinu obrazovanja, dob, rasu, etničku pripadnost, migracijski status, invaliditet i druge značajke;
63.poziva države članice da detaljnije izvješćuju OECD o svojoj razvojnoj suradnji kako bi se popunio manjak u podacima o vanjskom utjecaju EU-a na napredak trećih zemalja u pogledu ciljeva održivog razvoja te da razviju više pokazatelja koji se temelje na dokazima, u skladu s pokazateljem prelijevanja koji se temelji na potrošnji i koji je uključen u izvješće Eurostata;
64.nadalje, napominje da i dalje nisu dostupni važni podaci o globalnim, nacionalnim i regionalnim razvojnim politikama na globalnom jugu koji se temelje na dokazima, osobito u pogledu njihova utjecaja na najsiromašnije, najranjivije i najmarginaliziranije skupine i područja;
65.ističe poremećaje u proizvodnji i točnosti podataka kao posljedicu globalnih kriza; ističe da su točni i pouzdani podaci ključni za mjerenje napretka i utvrđivanje uskih grla;
66.žali zbog nedostatka sveobuhvatnog izvješćivanja EU-a i svih država članica o službenoj razvojnoj pomoći po ciljevima održivog razvoja;
67.poziva na jačanje i ubrzavanje izgradnje kapaciteta ljudskih, institucijskih i infrastrukturnih podataka, posebno u zemljama u razvoju i internih alata EU-a za praćenje, kao što su pokazatelj rodne ravnopravnosti ili novouspostavljeni pokazatelj nejednakosti;
68.poziva EU da znatno pojača tehničku suradnju sa zemljama u razvoju, te da im pruža tehničku pomoć, kako bi se riješio problem globalnih nedostataka u pogledu podataka nastalih zbog nedostatnih kapaciteta za praćenje i nedosljednih metodologija;
69.podsjeća da je provedba ciljeva održivog razvoja zajednička odgovornost te zahtijeva djelovanje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; u tom pogledu ističe važnost dobrovoljnih lokalnih preispitivanja i dobrovoljnih podnacionalnih preispitivanja kao sredstva za daljnju lokalizaciju ciljeva održivog razvoja, a time i za unapređenje njihove provedbe;
70.poziva države članice da za učinkovitu provedbu ciljeva održivog razvoja uspostave sveobuhvatne alate kao što je mapiranje;
71.naglašava da se redovitim sveobuhvatnim revizijama napretka ciljeva održivog razvoja na podnacionalnoj i lokalnoj razini može ojačati vertikalna i horizontalna usklađenost, potaknuti sudjelovanje na lokalnoj razini, olakšati uzajamno učenje i dijeljenje najboljih praksi između regija i gradova na globalnoj razini i doprinijeti cjelokupnoj provedbi ciljeva održivog razvoja te stoga preporučuje potporu provedbi na svim teritorijalnim razinama;
72.u tom pogledu pozdravlja rad UN-HABITAT-a i snažno podupire rad Zajedničkog istraživačkog centra na lokalizaciji ciljeva održivog razvoja, među ostalim putem projekta „REGIONS2030: Monitoring the SDGs in the EU regions - Filling the data gaps” („REGIONS2030: Praćenje ciljeva održivog razvoja u regijama EU-a – popunjavanje praznina u podacima”) i Europskog priručnika za dobrovoljna lokalna preispitivanja ciljeva održivog razvoja;
73.poziva na uspostavu europske platforme za dobrovoljna lokalna preispitivanja kako bi se poticali razmjena i učenje te pristupi povezivanja diljem Europe radi ubrzane provedbe ciljeva održivog razvoja na lokalnoj razini; predlaže da se ti podaci uključe u kohezijske politike EU-a;
74.ističe da korporativno izvješćivanje o održivosti i dužna pažnja, kada podliježu relevantnim revizijama, mogu biti važan okvir za poticanje veće odgovornosti u privatnom sektoru u pogledu društvenog i ekološkog učinka poduzeća i njihova doprinosa ostvarivanju ciljeva održivog razvoja;
75.potiče sve aktere u društvu, uključujući privatne subjekte, da se uključe u redovito dobrovoljno izvješćivanje o provedbi ciljeva održivog razvoja i naglašava potrebu za financiranjem osposobljavanja za izgradnju kapaciteta za MSP-ove kako bi naučili provoditi ciljeve održivog razvoja u okviru svojih svakodnevnih aktivnosti;
76.ističe da postoji sve veća svijest o tome da gospodarski rast, mjeren prvenstveno BDP-om, nema nikakve veze s blagostanjem i dobrobiti te da održivost mora biti u središtu gospodarskih sustava;
77.zahtijeva ključne reforme i u metodologiji mjerenja gospodarske uspješnosti, kojom se mora na odgovarajući način iskazivati napredak, na temelju dobrobiti za ljude i planet;
78.poziva Komisiju da bez odgode predstavi sažetak pokazatelja i skup pokazatelja koji nadilaze BDP, kako je utvrđeno u Osmom programu djelovanja EU-a za okoliš; potiče Komisiju da izvan okvira BDP-a razvije pokazatelje koji uključuju društvene i ekološke čimbenike te da produbi suradnju s međunarodnom zajednicom;
Financijski okvir
79.podsjeća na to da je u trenutku donošenja ciljeva održivog razvoja u financiranju razvoja u velikoj mjeri uzeta u obzir potreba prelaska „s milijardi na bilijune”; izražava zabrinutost zbog činjenice da se, upravo suprotno tomu, manjak u financiranju ciljeva održivog razvoja povećao s 2,5 bilijuna USD na 4 bilijuna USD godišnje[23];
80.u tom pogledu naglašava potrebu za reformiranim globalnim planom za financiranje ciljeva održivog razvoja; skreće pozornost na činjenicu da su, s obzirom na to da je globalni BDP sada veći od 100 bilijuna USD i da je kapitalizacija globalnih tržišta vlasničkog kapitala i fiksnog dohotka oko 250 bilijuna USD, globalna financijska sredstva dovoljna za veliki poticaj za nadoknađivanje manjka u financiranju ciljeva održivog razvoja te bi za to trebala biti dostupna, među ostalim putem pravednog i učinkovitog oporezivanja te učinkovitih međunarodnih mjera protiv porezne konkurencije, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza;
81.naglašava važnu ulogu službene razvojne pomoći kao katalizatora promjena i poluge za mobilizaciju drugih resursa te podsjeća da je ona i dalje važan izvor financiranja za najsiromašnije zemlje te da i dalje ima ključnu ulogu za ostvarivanje Programa održivog razvoja do 2030.; sa zabrinutošću napominje da, iako su najveći svjetski pružatelj službene razvojne pomoći, EU i njegove države članice nisu ispunili svoje zajedničke obveze pružanja službene razvojne pomoći u iznosu od parem 0,7 % BND-a te ih posljedično potiče da ispune svoju obvezu;
82.naglašava da donatori trebaju dati prednost financiranju koje se temelji na bespovratnim sredstvima, posebno za najslabije razvijene zemlje, s obzirom na njihovo neodrživo opterećenje dugom; ustraje u tome da bi glavni cilj službene razvojne pomoći, kako ju je definirao OECD, uvijek trebao biti promicanje gospodarskog razvoja i dobrobiti zemalja u razvoju te da bi ona stoga morala imati ključnu ulogu u financiranju ciljeva održivog razvoja;
83.naglašava da bi se trebala poštovati načela razvojne učinkovitosti i da svi akteri koji imaju koristi od mješovitog financiranja i jamstava moraju u potpunosti poštovati ljudska prava;
84.poziva Komisiju da zajamči potpunu transparentnost u suradnji s privatnim sektorom kako bi bila otvorena za učinkovit nadzor dionika, parlamenta i javnosti;
85.naglašava da nepostojanje financijskog plana za ciljeve održivog razvoja sprečava sveukupno praćenje potrošnje za njihovu provedbu u okviru proračuna EU-a; poziva na to da se plan financiranja EU-a za ciljeve održivog razvoja pripremi u okviru revidiranog višegodišnjeg financijskog okvira;
86.ističe da bi Program održivog razvoja do 2030. trebao usmjeravati sve financijske instrumente EU-a i njihovo programiranje, posebno VFO, Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa i EFOR+, glavne instrumente EU-a za financiranje razvoja te istražiti sinergije s programima Obzor Europa, LIFE+, InvestEU i Digitalna Europa;
87.ističe da bi se planom financiranja za ciljeve održivog razvoja trebao riješiti problem nedostatka razlike do gornje granice u okviru naslova 6. višegodišnjeg financijskog okvira, kojim se ne osiguravaju dostatna sredstva za vanjsko djelovanje EU-a kako bi se partnerskim zemljama pomoglo da financiraju svoje strategije za ciljeve održivog razvoja;
88.naglašava da važne strategije ulaganja EU-a kao što je Global Gateway moraju biti jasno usmjerene na potrebu za provedbom Programa održivog razvoja do 2030. i načela „nijedna osoba i nijedno mjesto ne smiju biti zapostavljeni” i obuhvaćati cjelokupnu socijalnu, gospodarsku i okolišnu dimenziju te biti ocijenjene s obzirom na tu potrebu; zabrinut je zbog toga što Global Gateway nema jasan razvojni mandat te zbog toga što su njegova izrada i planiranje obilježeni nedostatkom transparentnosti i javnog nadzora; kritizira nedostatak novog financiranja i njegova oslanjanja na privatno financiranje, koje je po svojoj prirodi nesklono riziku, a time i njegove nemogućnosti da prvo dosegne najzapostavljenije;
89.ističe da je preispitivanje Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa u sredini programskog razdoblja prilika za procjenu doprinosa EU-a postizanju ciljeva održivog razvoja diljem svijeta te ponovno potvrđuje svoju potporu Programu održivog razvoja do 2030. utvrđivanjem jasnih i mjerljivih obveza za naredne godine;
90.podsjeća na obvezu Komisije iz Uredbe o taksonomiji[24] da objavi izvješće kako bi se njezino područje primjene proširilo izvan okolišno održivih gospodarskih djelatnosti, uključujući druge ciljeve održivosti, kao što su socijalni ciljevi; naglašava da bi to pomoglo u provedbi europskog stupa socijalnih prava i europskog zelenog plana, uz uzimanje u obzir položaja mikropoduzeća i MSP-ova;
91.priznaje vodeću ulogu EIB-a u europskom zelenom planu i održivom plavom gospodarstvu i njegov znatan doprinos gospodarskom odgovoru EU-a na pandemiju bolesti COVID-19; poziva EU da u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi potencijal EIB-a kao alata za iskorištavanje strateške autonomije EU-a i postizanje ciljeva održivog razvoja te promicanje njegovih vanjskih političkih interesa i prioriteta u odnosima s trećim zemljama;
92.ističe da je hitno potrebno zahtijevati od financijskih institucija da definiraju i usvoje strategije i ciljeve kako bi se financijski portfelji i druga imovina uskladili s ciljevima održivog razvoja te da redovito izvješćuju o napretku, među ostalim u kontekstu izvješćivanja o ekološkim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima;
93.naglašava važnost usklađivanja proračuna EU-a sa 17 ciljeva održivog razvoja i njihovim podciljevima; poziva Komisiju da ispita detalje namjenske metodologije za praćenje rashoda za ciljeve održivog razvoja u proračunu EU-a, kojom bi se dopunile metodologije praćenja klime i biološke raznolikosti koje su već na snazi; zahtijeva sveobuhvatno mapiranje financijskih omotnica za postojeće i buduće politike, programe i fondove EU-a, uključujući za ulaganja i strukturne reforme koje se provode u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, kako bi se osigurala njihova usklađenost s ciljevima Programa održivog razvoja do 2030.;
94.naglašava da odgovarajuće financiranje za postizanje ciljeva održivog razvoja, posebno u zemljama u razvoju, zahtijeva temeljitu reformu globalne financijske strukture kako bi se svi njegovi dijelovi uskladili s Programom održivog razvoja do 2030., Pariškim sporazumom o djelovanju u području klime i globalnim okvirom za biološku raznolikost;
95.poziva na brzu operacionalizaciju Fonda za gubitke i štetu dogovorenog na konferenciji COP27 te na brzo usmjeravanje novih financijskih sredstava onamo gdje je najpotrebnije;
96.potiče Komisiju i države članice na snažniji angažman i zajednički rad na potrebnim reformama Međunarodnog monetarnog fonda, Grupe Svjetske banke i multilateralnih razvojnih banaka kako bi se prilagodile vizije i poslovni modeli tih financijskih institucija, s naglaskom na snažnijoj borbi protiv siromaštva i rastuće nejednakosti te promicanju pravedne i održive usporedne tranzicije;
97.žali zbog toga što su strukturne reforme koje promiču MMF i Svjetska banka u više slučajeva doprinijele slabljenju sposobnosti zemalja u razvoju da promiču javne politike za borbu protiv siromaštva i jačaju obrazovne i zdravstvene sustave;
98.hitno poziva Komisiju da prati nejednakosti među rashodima i da bez odgode utvrdi i postupno ukine sve subvencije štetne za okoliš, kako je propisano Općim programom djelovanja Unije za okoliš do 2030.;
99.ističe da je potrebno preusmjeriti posebna prava vučenja MMF-a (SDR-ove) na zemlje u razvoju i multilateralne razvojne banke kako bi se povećao kapacitet ulaganja u ciljeve održivog razvoja bez stvaranja dodatnog duga; ističe potrebu za poboljšanjem uvjeta kreditiranja multilateralnih razvojnih banaka, uključujući niže kamatne stope i dugoročne zajmove;
100.u tom smislu toplo pozdravlja inicijativu iz Bridgetowna te poziva Komisiju i države članice da se konstruktivno i proaktivno uključe u relevantne rasprave u sklopu međunarodnih foruma tijekom 2023. kako bi se omogućilo brzo ostvarivanje ambicioznih reformi;
101.u tom pogledu pozdravlja činjenicu da će se sastanak na vrhu za novi globalni financijski pakt održati u Parizu u lipnju 2023., čime će se, zahvaljujući okupljanju svih relevantnih dionika, omogućiti promicanje uključivog pristupa; poziva EU i međunarodne partnere da tijekom tog međunarodnog sastanka na vrhu u cijelosti preuzmu stvarne obveze i mjere kako bi se ranjivim zemljama olakšao pristup financijskim sredstvima koja su im potrebna za suočavanje s posljedicama trenutačnih i budućih kriza i provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te kako bi to postala prilika za sklapanje novog ugovora između sjevera i juga;
102.prepoznaje važnost i potencijal razvojnih banaka država članica i drugih europskih institucija za financiranje razvoja; naglašava hitnu potrebu za poticanjem privatnog sektora u zemljama u razvoju, posebno u supsaharskoj Africi, te poteškoće s kojima se susrelo u tom području razvojne suradnje;
103.poziva na učinkovitije širenje informacija o mogućnostima financiranja koje bi poduzećima mogle biti dostupne za potporu provedbi strateških planova za ciljeve održivog razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini koje pruža Europska investicijska banka;
104.potiče privatni sektor i multilateralne financijske institucije da nastave podupirati zemlje čija su gospodarstva pogođena pandemijom bolesti COVID-19 kako bi se postigao održiv, otporan i uključiv oporavak;
105.zabrinut je zbog činjenice da najmanje razvijene zemlje ni prije pandemije bolesti COVID-19 i rata u Ukrajini nisu mogle financirati provedbu ciljeva održivog razvoja te im je sada još više potrebna financijska potpora; ističe da se više od polovice od 69 zemalja svijeta s niskim ili srednjim dohotkom suočava s dužničkom krizom ili visokim rizikom od nje; s dubokom zabrinutošću napominje da je, prema Ujedinjenim narodima, 25 zemalja u razvoju 2022. platilo više od 20% ukupnih državnih prihoda u servisiranju vanjskog duga, dok šesnaest zemalja koje su najviše pogođene dugom danas privatnim vjerovnicima duguje više od 30% svoga javno i privatno nastalog vanjskog duga; naglašava da visoki trošak zaduživanja za zemlje u razvoju koči ulaganje u ciljeve održivog razvoja;
106.naglašava potrebu za nastojanjima za brzim otpisom globalnog duga za zemlje u razvoju, okončanjem sindroma „premalo i prekasno” i nepotrebnog pogoršanja stanja duga, kao i za sustavnim promjenama u multilateralnom poretku utemeljenom na pravilima kojim se mogu spriječiti nove dužničke krize;
107.ponavlja svoj poziv Komisiji da, uz savjetovanje sa svim glavnim međunarodnim akterima i dotičnim zemljama, izradi istinsku strategiju za spašavanje zemalja u razvoju od prekomjerne zaduženosti; posebno poziva na uspostavu multilateralnog mehanizma restrukturiranja duga pod pokroviteljstvom UN-a;
108.napominje da se zajedničkim okvirom za dug još uvijek ne pruža konkretan otpis duga te poziva na pojačanu multilateralnu inicijativu za otpis duga s učinkovitim mehanizmom za uključivanje privatnih vjerovnika, otpis duga u zamjenu za postizanje ciljeva održivog razvoja i djelovanje u području klime (zamjene duga), mjere za olakšavanje koordinacije zajmodavca u pogledu novih ugovora o zajmu i prihvaćanje automatske obustave duga u slučaju unaprijed definiranog šoka;
109.pozdravlja zalaganje glavnog tajnika UN-a za inicijativu za poticanje ostvarenja globalnog cilja održivog razvoja za ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030. kojim se traži dodatna likvidnost, učinkovito restrukturiranje duga i širenje financiranja razvoja kako bi se oslobodio znatan fiskalni prostor u gospodarstvima u razvoju i reformirala globalna međunarodna financijska struktura; poziva EU i njegove države članice da zajednički odgovore na inicijativu za poticanje ostvarenja ciljeva održivog razvoja i da bez odgode započnu s usporednom pripremom prijedloga za takav plan;
110.ističe važnost svoje rezolucije od 17. travnja 2018. o poboljšanju održivosti duga zemalja u razvoju[25], koji se povećao jer su novi pritisci i nedostatak odgovarajućih mjera doveli do nove velike dužničke krize; ponovno potvrđuje poziv iz ove rezolucije da se sustavno uzimaju u obzir potrebe za resursima u kontekstu ljudskih prava, uključujući pravo na razvoj, te da se te potrebe postave kao prioritet, da se uspostavi međunarodni mehanizam otplate duga, da se načela UNCTAD-a za promicanje odgovornog kreditiranja i zaduživanja pretvore u pravno obvezujuće i provedive instrumente, da se sankcioniraju zajmodavci koji pozajmljuju novac očigledno korumpiranim vladama ili krše zakon koji je utvrdio nacionalni parlament države koja se zadužuje;
111.prepoznaje važnost mobilizacije domaćih sredstava u zemljama u razvoju, kao i strukturalne izazove za njihovu mobilizaciju, i skreće pozornost na činjenicu da to ovisi o povoljnom međunarodnom okruženju; podsjeća da nezakoniti odljevi financijskih sredstava i porezne oaze imaju ozbiljan učinak na fiskalni prostor zemalja u razvoju i ozbiljno ugrožavaju vladavinu prava i institucijsku otpornost u tim zemljama, što je ključan preduvjet za postizanje održivog razvoja;
112.poziva Komisiju i države članice da preuzmu vodeću ulogu u suzbijanju praksi utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, uključujući popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, da pojačaju suradnju sa zemljama u razvoju u poreznim pitanjima kako bi im se omogućilo da povećaju mobilizaciju javnih resursa te da preuzmu inicijativu i zagovaraju osnivanje međuvladine komisije UN-a za međunarodnu suradnju u poreznim pitanjima u cilju borbe protiv nezakonitih financijskih odljeva i prekogranične utaje poreza te za zatvaranje poreznih oaza;
113.ponavlja ključnu ulogu javnih i privatnih ulaganja i javno-privatnih partnerstava za povećanje razvojnih ulaganja u zemljama u razvoju i najslabije razvijenim zemljama, gdje su potrebe najveće, kako bi se nadoknadio manjak financijskih sredstava za ciljeve održivog razvoja od 4bilijunaUSD; poziva stoga Komisiju da se uključi u temeljite rasprave i suradnju s privatnim sektorom kako bi se potaknulo privatno financiranje;
114.istodobno upozorava na povezane rizike, na primjer narušavanje univerzalnog pristupa kvalitetnim ključnim javnim uslugama (kao što su zdravstvo, obrazovanje i socijalna zaštita ili lokalna proizvodnja obnovljive energije) ili prekomjerne naknade za privatne ulagače; u tom pogledu prima na znanje da su ukupni dokazi o razvojnoj učinkovitosti subvencioniranja privatnih ulaganja i dalje slabi te da trenutačno nema dokaza da je mješovito financiranje imalo velik utjecaj na postizanje ciljeva održivog razvoja;
115.poziva stoga EU da se založi za novi pristup mješovitom financiranju koji se temelji na učinku usmjerenom na ciljeve održivog razvoja, pravednoj podjeli rizika i koristi, jasnim mehanizmima odgovornosti te dosljednim socijalnim i ekološkim standardima, u skladu s Akcijskim planom iz Addis Abebe te da prednost daju partnerstvima s domaćim poduzećima u najmanje razvijenim zemljama koja slijede održive i uključive poslovne modele;
116.ističe ulogu privatne filantropije u financiranju održivog razvoja; poziva Komisiju da promiče bolji poticajni okvir za zaklade i u svojim unutarnjim politikama i u odnosima s trećim zemljama;
117.podsjeća da su zemlje u razvoju povijesno osjetljive na vanjske šokove zbog uskih izvoznih baza i manje diversificiranih gospodarstava; stoga naglašava da je jedan od glavnih izazova za zemlje u razvoju uspon u globalnom vrijednosnom lancu gospodarskom diversifikacijom i prijelaz s proizvodnog modela usmjerenog na izvoz na razvoj koji se temelji na domaćim i regionalnim tržištima; u tu svrhu naglašava ključnu ulogu multilateralnih foruma i institucija u promicanju tih ciljeva u cilju iskorištavanja otpornosti i povećanja nacionalne ili regionalne autonomije u proizvodnji osnovnih dobara i usluga;
118.prepoznaje ulogu lokalnih mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća, zadruga te uključivih poslovnih modela kao i istraživačkih zavoda i organizacija kao pokretača rasta, zapošljavanja i lokalnih inovacija, što će doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja;
Sektorske politike povezane s ciljevima održivog razvoja koje se preispituju na Političkom forumu na visokoj razini 2023.
119.žali zbog toga što u raznim sektorskim područjima EU-a prevladavaju brojni slučajevi nedosljednosti politika, posebno u vezi s politikom u području hrane, energetike, trgovine i oporezivanja, s posebno zabrinjavajućim negativnim posljedicama za zemlje u razvoju;
120.potiče države članice da osiguraju pristup cjenovno pristupačnom i čistom grijanju i električnoj energiji; ističe da smanjenje potražnje za energijom povećanjem učinkovitosti zgrada, robe široke potrošnje i prijevoza također može doprinijeti ograničavanju globalnog zatopljenja na 1,5°C, kako je predviđeno Pariškim sporazumom, uz istodobno podupiranje globalnih ciljeva u području zdravlja, obrazovanja, siromaštva, zapošljavanja i sigurnosti opskrbe hranom;
121.ističe da 70% stanovništva EU-a danas živi u gradovima, a predviđa se da će ta brojka 2050. dosegnuti gotovo 84%; stoga naglašava važnost održivog urbanog razvoja u EU-u, među ostalim: modalni prelazak s osobnih automobila na održivije načine prijevoza kao što su visokokvalitetni i cjenovno pristupačni javni prijevoz, pješačenje i vožnja biciklom; ambiciozan val obnove za obnovu fonda zgrada EU-a, a time i smanjenje potrošnje energije i emisija, smanjenje računa za energiju, otvaranje lokalnih radnih mjesta i osiguravanje sigurnijih i zdravijih zgrada u kojima ljudi mogu živjeti; te uspostavu i širenje zelene i plave infrastrukture u gradovima koja služi smanjenju onečišćenja zraka i vode te onečišćenja bukom, pruža zaštitu od poplava, suša i toplinskih valova te ljudima pruža utočište za prirodu i rekreativne sadržaje;
122.naglašava važnost postizanja univerzalnog pristupa energiji za sve na globalnom jugu; ustraje u tome da je potrebno podržati decentralizirana rješenja iz obnovljivih izvora, kao što su rješenja za energiju malih razmjera, izvan mreže i mini mreža, kako bi se doprlo do svih dijelova stanovništva zemalja u razvoju, posebno siromašnog i ruralnog stanovništva; poziva EU da svoje napore, financijski i tehnički, usmjeri na ta mala rješenja za energetsko siromaštvo u udaljenim područjima;
123.prima na znanje prijedlog Komisije o sklapanju novih sporazuma o olakšavanju održivih ulaganja; naglašava da EU mora nastojati pregovarati sa svojim partnerima kako bi se razvili održivi sporazumi o trgovini i suradnji kojima se poštuje pravo svake strane na regulaciju (uključujući mogućnost ograničavanja izvoza sirovina kada je to opravdano ciljevima održivog razvoja), stvara dodana vrijednost za obje strane, uz istodobno jamčenje visoke razine zaštite klime i ljudskih prava;
124.podsjeća da će gubitak biološke raznolikosti i usluga ekosustava ugroziti napredak oko 80% procijenjenih ciljeva koji spadaju pod UN-ove ciljeve održivog razvoja te poziva EU da riješi temeljne uzroke gubitka biološke raznolikosti i da obveze u pogledu očuvanja, obnove i održive upotrebe resursa uključi u šire razvojne politike; podsjeća na to da je ekološka obnova ključna za provedbu pristupa „Jedno zdravlje”; naglašava da se naporima za očuvanje ne smiju kršiti ljudska prava, posebno prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica; u skladu s time poziva EU da uz savjetovanje s lokalnim zajednicama, autohtonim narodima i ženama te drugim marginaliziranim skupinama razvije program očuvanja kako bi se istinski doprinijelo borbi protiv krčenja šuma i gubitka biološke raznolikosti;
Perspektiva
125.ponavlja da su ciljevi održivog razvoja jedini globalno usuglašen i sveobuhvatan skup ciljeva u kontekstu velikih izazova koji stoje pred namai za razvijene zemlje i za zemlje u razvoju te da bi Program održivog razvoja do 2030. stoga trebao poslužiti kao vodeći alat za prevladavanje aktualnih nesigurnosti; snažno se zalaže za cilj održivog razvoja br. 17 (partnerstvo za ciljeve) odnosno za hitnu revitalizaciju globalnih partnerstava, posebno između vlada, privatnog sektora i civilnog društva u cilju provedbe Programa održivog razvoja do 2030.; ističe priliku koju ciljevi održivog razvoja pružaju za uspostavu istinske ekonomije dobrobiti usmjerene na ljude i planet te za rad na održivom svijetu nakon 2030.;
126.predlaže da UN potakne sve države članice da podrže uvođenje konkretnih rokova i provedbenih planova koji su obvezujući za države potpisnice do 2030. i nakon toga; nadalje poziva UN da što prije moguće pripremi strategiju za razdoblje nakon Programa do 2030.;
°
°°
127.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
鴡ܳŽ
S obzirom na to da je do isteka roka za ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja preostalo samo 6,5 godina, iznimno je važno da EU u njihovoj provedbi preuzme vodeću ulogu na globalnoj i regionalnoj razini. Uslijed brojnih kriza, točnije, pandemije bolesti COVID-19, rata u Ukrajini te klimatske krize i krize u području bioraznolikosti, međunarodna zajednica suočava se s globalnim negativnim utjecajem na postizanje ciljeva održivog razvoja. Iako je prije krize postignut određeni napredak u pogledu nekih ciljeva održivog razvoja, trendovi su sada negativni već nekoliko godina zaredom, što dovodi do većeg siromaštva i nejednakosti, krize cijena hrane, uništavanja okoliša i gubitka bioraznolikosti. U tom je kontekstu suizvjestitelji smatraju da je važno napomenuti da su Program održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja ključni alati za suočavanje s tim izazovima te da služe kao globalni orijentir na putu prema socijalno i okolišno pravednoj tranziciji u kojoj nitko nije zapostavljen kao i ekonomiji dobrobiti.
Godina 2023. ključna je za preispitivanje ciljeva održivog razvoja i poticanje njihova ostvarivanja do 2030., naročito ako se u obzir uzme to da će EU predstaviti svoje prvo izvješće o dobrovoljnom preispitivanju na političkom forumu na visokoj razini (HLPF-u) u srpnju 2023. i na globalnom sastanku na vrhu o ciljevima održivog razvoja u rujnu 2023., točnije, na polovici razdoblja provedbe tih ciljeva. HLPF je glavna platforma Ujedinjenih naroda za održivi razvoj te ima središnju ulogu u praćenju i globalnom preispitivanju Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja. Ovogodišnji HLPF bit će posvećen „ubrzanju oporavka od bolesti uzrokovane koronavirusom (COVID-19) i punoj provedbi Programa održivog razvoja do 2030. na svim razinama”.
Pregled stanja na polovici razdoblja provedbe
Cilj je ovog izvješća doprinijeti ukupnim naporima EU-a za provedbu ciljeva održivog razvoja te predstaviti niz preporuka. Sredina provedbenog razdoblja ključan je trenutak u kojem EU ulaganjem većih napora svoje ambicije treba pretvoriti u konkretne strategije i mjere. šć također služi za pripremu izaslanstva Europskog parlamenta za HLPF, koji će se održati u srpnju 2023.
U tom je kontekstu izvješće usmjereno na stanje provedbe ciljeva održivog razvoja na sredini razdoblja, na pitanja upravljanja, multilateralizma i partnerstava te se u njemu podrobnije razmatra dostupnost podataka i alata za praćenje, a osim toga se iznose i preporuke o financijskom okviru te se predstavlja opća vizija za budućnost.
Upravljanje, multilateralizam i partnerstva
EU je 2015. godine odigrao važnu ulogu u uspostavi Programa održivog razvoja do 2030. te posljedično snosi veliku odgovornost za njegovu globalnu revitalizaciju, istodobno predvodeći vlastitim primjerom. U tom je smislu potrebna sveobuhvatna europska strategija za ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030. U izvješću se izražava žaljenje zbog toga što Komisija još nije predstavila takvu sveobuhvatnu strategiju za potpunu provedbu ciljeva održivog razvoja, na što je Europski parlament pozvao u svojoj rezoluciji od 23. lipnja 2022. i na što se poziva u zaključcima Vijeća. Potrebni su šira koordinacija unutar institucija EU-a, bolje uključivanje Europskog parlamenta te konkretni alati za savjetovanje s civilnim društvom. Prvo dobrovoljno preispitivanje EU-a, predviđeno za 2023., vrlo je pozitivan korak koji Parlament podupire unatoč dubokom žaljenju zbog nedovoljne uključenosti Parlamenta u njegove pripreme.
Nadalje, u izvješću se snažan naglasak stavlja na potrebu za poboljšanom suradnjom s globalnim partnerskim zemljama. U tom kontekstu EU i njegove države članice moraju izbjegavati negativne učinke prelijevanja na štetu globalnog juga i osigurati da sve politike EU-a podliježu obveznoj provjeri ciljeva održivog razvoja kako bi se bolje razumjeli i uklonili negativni učinci.
Podaci i praćenje
Veliki nedostatak podataka o globalnim, regionalnim i nacionalnim razvojnim politikama na globalnom jugu, posebno kada je riječ o najsiromašnijem i najmarginaliziranijem stanovništvu, otežava praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja. EU također mora unaprijediti prikupljanje podataka, točnije Eurostatov sustav pokazatelja održivog razvoja, koji se mora poboljšati popunjavanjem tih praznina u vezi s nekim ciljevima održivog razvoja, s posebnim naglaskom na ranjivim skupinama.
Financijski okvir
Već je godinama prisutan velik izazov u provedbi ciljeva održivog razvoja – njihovo financiranje. U vrijeme donošenja ciljeva održivog razvoja postajala je visoka razina osviještenosti o potrebi prelaska „s milijardi na bilijune” u financiranju razvoja. Međutim, manjak u financiranju ciljeva održivog razvoja biva sve veći te je tako godišnji deficit alarmantnom brzinom porastao s 2,5 bilijuna USD na 4 bilijuna USD.
Pandemija bolesti COVID-19 i njezin gospodarski učinak uvelike su pridonijeli promjeni prioriteta i poništenju napretka ostvarenog u okviru Programa 2030. Potrebe za financiranjem sve su veće, a sredstava je sve manje, što je rezultiralo takozvanim „učinkom škara” u pogledu ciljeva održivog razvoja.
Suizvjestitelji stoga predlažu niz mjera kako bi se premostio manjak financijskih sredstava koji se izdvajaju za ciljeve održivog razvoja. Osim što pozivaju EU da donese vlastiti plan financiranja ciljeva održivog razvoja, apeliraju i na donošenje globalnog paketa poticaja za ciljeve održivog razvoja. Nadalje, u izvješću se ističe potreba za temeljitom reformom globalne financijske strukture, učinkovitim mjerama otpisa duga za zemlje u razvoju i borbom protiv nezakonitih financijskih odljeva i poreznih oaza.
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
Članak 58. – Postupak u zajedničkom odboru Datum objave na plenarnoj sjednici |
16.2.2023 |
|||
Datum usvajanja |
23.5.2023 |
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
65 11 5 |
||
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Barry Andrews, Eric Andrieu, Maria Arena, Bartosz Arłukowicz, Margrete Auken, Traian Băsescu, Hildegard Bentele, Stéphane Bijoux, Dominique Bilde, Malin Björk, Michael Bloss, Mercedes Bresso, Udo Bullmann, Delara Burkhardt, Mohammed Chahim, Antoni Comín i Oliveres, Elisabetta De Blasis, Esther de Lange, Heléne Fritzon, Malte Gallée, Charles Goerens, Mónica Silvana González, Teuvo Hakkarainen, Pierrette Herzberger-Fofana, Martin Hojsík, György Hölvényi, Adam Jarubas, Rasa Juknevičienė, Karin Karlsbro, Ewa Kopacz, Joanna Kopcińska, Javi López, Karsten Lucke, César Luena, Erik Marquardt, Marina Mesure, Dolors Montserrat, Alessandra Moretti, Ljudmila Novak, Janina Ochojska, Nikos Papandreou, Jutta Paulus, Francesca Peppucci, Jessica Polfjärd, Michèle Rivasi, María Soraya Rodríguez Ramos, Sándor Rónai, Christian Sagartz, Silvia Sardone, Günther Sidl, Tomas Tobé, Edina Tóth, Achille Variati, Petar Vitanov, Alexandr Vondra, Mick Wallace, Pernille Weiss, Emma Wiesner, Michal Wiezik, Bernhard Zimniok |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
João Albuquerque, Milan Brglez, Asger Christensen, Gianantonio Da Re, Margarita de la Pisa Carrión, Rosa Estaràs Ferragut, Nicolás González Casares, Radan Kanev, Stelios Kympouropoulos, Marisa Matias, Max Orville, Demetris Papadakis, Rovana Plumb, Robert Roos, Sarah Wiener |
|||
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 209. st. 7. |
Karolin Braunsberger-Reinhold, Ciarán Cuffe, Jakop G. Dalunde, Claude Gruffat, Markus Pieper, Rob Rooken |
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU
65 |
+ |
NI |
Antoni Comín i Oliveres, Edina Tóth |
PPE |
Bartosz Arłukowicz, Rosa Estaràs Ferragut, Adam Jarubas, Rasa Juknevičienė, Radan Kanev, Ewa Kopacz, Stelios Kympouropoulos, Esther de Lange, Dolors Montserrat, Ljudmila Novak, Janina Ochojska, Francesca Peppucci, Jessica Polfjärd, Christian Sagartz, Tomas Tobé, Pernille Weiss |
Renew |
Barry Andrews, Stéphane Bijoux, Asger Christensen, Charles Goerens, Martin Hojsík, Karin Karlsbro, Max Orville, María Soraya Rodríguez Ramos, Emma Wiesner, Michal Wiezik |
S&D |
João Albuquerque, Eric Andrieu, Maria Arena, Mercedes Bresso, Milan Brglez, Udo Bullmann, Delara Burkhardt, Mohammed Chahim, Heléne Fritzon, Mónica Silvana González, Nicolás González Casares, Javi López, Karsten Lucke, César Luena, Alessandra Moretti, Demetris Papadakis, Nikos Papandreou, Rovana Plumb, Sándor Rónai, Günther Sidl, Achille Variati, Petar Vitanov |
The Left |
Malin Björk, Marisa Matias, Marina Mesure, Mick Wallace |
Verts/ALE |
Margrete Auken, Michael Bloss, Ciarán Cuffe, Jakop G. Dalunde, Malte Gallée, Claude Gruffat, Pierrette Herzberger-Fofana, Erik Marquardt, Jutta Paulus, Michèle Rivasi, Sarah Wiener |
11 |
- |
ECR |
Teuvo Hakkarainen, Joanna Kopcińska, Margarita de la Pisa Carrión, Rob Rooken, Robert Roos, Alexandr Vondra |
ID |
Bernhard Zimniok |
PPE |
Traian Băsescu, Hildegard Bentele, Karolin Braunsberger-Reinhold, Markus Pieper |
5 |
0 |
ID |
Dominique Bilde, Gianantonio Da Re, Elisabetta De Blasis, Silvia Sardone |
PPE |
György Hölvényi |
Korišteni znakovi:
+:za
-:protiv
0:ܳžԾ
- [1]
- [2]
- [3]
- [4]
- [5] SL C 132, 14.4.2023, str. 54.
- [6]
- [7]
- [8]
- [9]
- [10]
- [11]
- [12]
- [13]
- [14]
- [15] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2023)0071.
- [16]
- [17]
- [18] Europska komisija, 2022.: .
- [19] šć UN-a o održivom razvoju za 2022., „”:
- [20] Cilj održivog razvoja br. 6: čista voda i sanitarni uvjeti; Cilj održivog razvoja br. 7: cjenovno pristupačna i čista energija; Cilj održivog razvoja br. 9: industrija, inovacije i infrastruktura; Cilj održivog razvoja br. 11: održivi gradovi i zajednice; Cilj održivog razvoja br. 17: partnerstva za ciljeve.
- [21] (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).
- [22] Prijedlog uredbe o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određenih proizvoda povezanih s krčenjem i propadanjem šuma te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br.995/2010 ().
- [23] Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), , OECD Publishing, Pariz, 2022.
- [24] (SL L198, 22.6.2020., str.13.).
- [25]