PRIJEDLOG REZOLUCIJEo Nacrtu uredbe Komisije o izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) u pogledu olova i njegovih spojeva
5.2.2020-(D063675/03 – )
Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
Nadležni zastupnici: Bas Eickhout, Maria Arena, Martin Hojsík
B9-0089/2020
Rezolucija Europskog parlamenta o Nacrtu uredbe Komisije o izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) u pogledu olova i njegovih spojeva
(D063675/03 – )
Europski parlament,
–uzimajući u obzir Nacrt uredbe Komisije o izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br.1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) u pogledu olova i njegovih spojeva (D063675/03),
–uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br.1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18.prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br.793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br.1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ („Uredba REACH”)[1], a posebno njezin članak68. stavak1.,
–uzimajući u obzir Odluku br.1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20.studenoga2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”[2],
–uzimajući u obzir Rezoluciju od 3. travnja 2001. o Zelenoj knjizi Komisije o ekološkim pitanjima povezanima s PVC-om[3],
–uzimajući u obzir Rezoluciju od 9.srpnja2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju[4],
–uzimajući u obzir Rezoluciju od 25.studenoga2015. o nacrtu provedbene odluke Komisije XXX o izdavanju autorizacije za korištenje di (2-etilheksil)ftalata (DEHP) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća[5],
–uzimajući u obzir Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu[6],
–uzimajući u obzir presudu Općeg suda od 7.ožujka2019. u predmetuT-837/16[7],
–uzimajući u obzir članak 5.a stavak 3. točku (b) Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28.lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji[8],
–uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. te stavak 4. točku (c) Poslovnika,
–uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,
A.budući da se Nacrtom uredbe Komisije nastoji ograničiti razina olova kada se koristi kao stabilizator u polimerima ili kopolimerima vinil klorida (PVC);
B.budući da je olovo toksična tvar koja čak i u niskim dozama može imati teške posljedice za zdravlje, uključujući nepovratna neurološka oštećenja[9]; budući da kada se radi o olovu ne postoji sigurna razina[10][11]; budući da je olovo štetno i za okoliš: vrlo je toksično za život u vodenim sredinama[12] te ostaje u okolišu[13];
C.budući da je na problem olova kao stabilizatora za PVC Komisija već upozorila u svojoj Zelenoj knjizi od 26. srpnja 2000. o ekološkim pitanjima povezanima s PVC-om[14];
D.budući da je Komisija u Zelenoj knjizi navela da se zalaže za smanjenje upotrebe olova kao stabilizatora u proizvodima od PVC-a te da je predvidjela niz mjera, uključujući zakonodavno postupno ukidanje, ali je konačno pristala na to da se industrija PVC-a dobrovoljno obveže da će do 2015. prestati upotrebljavati olovo kao stabilizator PVC-a[15];
E.budući da je taj pristup bio suprotan stajalištu Parlamenta koji je kao odgovor na Zelenu knjigu pozvao Komisiju da zabrani svaku upotrebu olova kao stabilizatora u PVC-u[16];
F.budući da je tadašnje postupanje Komisije, odnosno nepoduzimanje nikakvih koraka, značilo da su u razdoblju od 2000. do 2015. proizvedeni milijuni tona PVC-a koji su stabilizirani s nekoliko stotina tisuća tona olova[17]; budući da proizvodi od PVC-a izrađeni od takve vrste PVC-a postupno postaju otpad;
G.budući da je nakon što je industrija PVC-a ispunila dobrovoljnu obvezu 2015. godine, Komisija shvatila da se olovo i dalje upotrebljava u uvezenim proizvodima od PVC-a; budući da je Komisija stoga zatražila od Europske agencije za kemikalije („Agencija”) da izradi izvješće o ograničenju sukladno Prilogu XV.;
H.budući da je Agencija potvrdila elementarnu važnost ograničenja za uvezene proizvode od PVC-a i utvrdila da „budući da je europska industrija PVC-a već pokrenula postupno ukidanje olovnih spojeva kao stabilizatora PVC-a, oko 90% procijenjenih emisija olova može se pripisati proizvodima od PVC-a uvezenima u EU tijekom 2016.”[18];
I.budući da se Nacrtom uredbe Komisije predlaže ograničavanje upotrebe i prisutnosti olova i njegovih spojeva u proizvodima proizvedenima od PVC-a, postavljanjem maksimalne granične vrijednost koncentracije olova od 0,1% masenog udjela PVC-a[19];
J.budući da se to temelji na zaključku da se rizik za ljude od olovnih stabilizatora u proizvodima od PVC-a u Uniji ne kontrolira na odgovarajući način[20]; budući da se u kontekstu prijedloga o ograničenju rizika opasnost za okoliš nije koristila u karakterizaciji rizika olova[21];
K.budući da se to ograničenje primijenilo na temelju sljedećeg obrazloženja: „Budući da spojevi olova ne mogu učinkovito stabilizirati PVC u koncentracijama manjima od približno 0,5% masenog udjela, graničnom vrijednosti koncentracije od 0,1% koju je predložila Agencija trebalo bi osigurati da se namjerno dodavanje olovnih spojeva kao stabilizatora tijekom izrade spojeva PVC-a više ne dogodi u Uniji”[22];
L.budući da je važno razumjeti da prag od 0,1% ne predstavlja „sigurnu razinu”, nego administrativnu razinu postavljenu kako bi se u potpunosti izbjegla upotreba olova kao stabilizatora u PVC-u;
M.budući da se Nacrtom uredbe Komisije predviđaju dva odstupanja za oporabljene PVC materijale tijekom 15 godina: jedno dopušta koncentraciju olova do 2% masenog udjela u krutom PVC-u[23], a drugo koncentraciju olova do 1% masenog udjela u fleksibilnom/mekom PVC-u[24];
N.budući da koncentracije olova od 1% ili 2% masenog udjela zasigurno ne odgovaraju „sigurnim razinama”, već su utvrđene kako bi se industriji omogućilo da nastavi optimizirati svoju financijsku korist od recikliranja otpadnog PVC-a koji sadržava olovo[25];
O.budući da se takvim odstupanjima, putem proizvoda izrađenih od oporabljenog PVC-a, produžuje upotreba tvari koje su se koristile u prošlosti unatoč tome što je Komisija izričito potvrdila dostupnost alternativa[26];
P.budući da su takva odstupanja u suprotnosti s dugogodišnjim stajalištem Parlamenta; budući da je Parlament već 2001. posebno naglasio da se „recikliranjem PVC-a ne smije perpetuirati problem teških metala”[27]; budući da je Parlament u Rezoluciji od 9.srpnja2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju istaknuo da recikliranje ne bi trebalo opravdavati nastavak uporabe opasnih tvari koje su se nekada koristile[28]; budući da se Parlament 2015. u skladu s time usprotivio odobrenju DEHP-a, još jedne tvari koja se nekad koristila, za recikliranje PVC-a[29]; budući da je 2018. Parlament ponovo istaknuo da u skladu s hijerarhijom otpada prevencija ima prednost pred recikliranjem i da se stoga recikliranje ne smije koristiti kao opravdanje za nastavak upotrebe opasnih tvari koje su se nekad koristile[30];
Q.budući da se u Nacrtu uredbe Komisije opravdavaju odstupanja za oporabljeni PVC navodeći da bi se „alternativom recikliranju takvih proizvoda, tj. odlaganjem otpada od PVC-a na odlagališta i spaljivanjem, povećale emisije u okoliš, a ne smanjio rizik”[31];
R.budući da se u obrazloženju Nacrta uredbe Komisije ne uzima u obzir činjenica da recikliranje zapravo nije alternativa odlaganju ili spaljivanju s obzirom na to da recikliranje PVC-a ne može zauvijek trajati, čime se samo odgađa konačno odlaganje PVC-a koji sadrži olovo i pripadajuće emisije, te se pritom stvaraju dodatne emisije tijekom recikliranja i kasnije faze upotrebe;
S.budući da bi se Nacrtom uredbe Komisije zapravo, s jedne strane, ograničio uvoz oko 1000 do 4000 tona olova u uvezenim proizvodima od PVC-a, a istodobno bi se omogućilo (ponovno) stavljanje na tržište približno 2500 do 10000 tona olova preko oporabljenog PVC-a[32];
T.drugim riječima, Nacrtom uredbe Komisije ograničio bi se uvoz olova putem proizvoda od PVC-a, ali bi se i ugrozio učinak tog ograničenja ponovnim stavljanjem na tržište dvostruko veće količine olova putem proizvoda od oporabljenog PVC-a koji sadrže olovo;
U.budući da su stoga odstupanja za oporabljeni PVC u Nacrtu uredbe Komisije u suprotnosti s primarnim ciljem Uredbe REACH, a to je jamstvo visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša[33];
V.budući da se tim odstupanjima isto tako ne poštuju obveze preuzete u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš iz 2013., u kojima se izričito poziva na razvoj ciklusa netoksičnih materijala kako bi se reciklirani otpad mogao koristiti kao glavni, pouzdani izvor sirovina za Uniju[34];
W.budući da bi takva odstupanja dovela do tržišta s dvije razine kvalitete, to jest proizvoda od neobrađenog PVC-a bez olova s jedne strane i proizvoda dobivenih od oporabljenog PVC-a koji sadržavaju znatne količine olova s druge strane; budući da se toleriranjem prisutnosti olova u proizvodima dobivenim od oporabljenog PVC-a diskreditira oporaba proizvoda;
X.budući da nije primjereno odgađati probleme gospodarenja otpadom od PVC-a koji sadržava olovo na način koji je prihvatljiv za okoliš, a kamoli razrjeđivanjem olova u sljedeću generaciju proizvoda;
Y.budući da se Nacrtom uredbe Komisije odstupanja za oporabljeni PVC ograničavaju na određene primjene i uvodi zahtjev da olovo bude obuhvaćeno slojem novoproizvedenog PVC-a, uz odgodu od pet godina za fleksibilni PVC;
Z.budući da se ograničenjem odstupanja ne rješava problem emisije olova pri konačnom odlaganju otpada, na što otpada 95% emisija;
AA.budući da se Nacrtom uredbe Komisije još traži da proizvodi od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni PVC budu označeni oznakom „sadržava oporabljeni PVC”; budući da je Odbor za procjenu rizika (RAC) Agencije izjavio da takva oznaka „sama po sebi nije dovoljna za razlikovanje bezolovnog reciklata i reciklata koji sadrži olovo”[35];
AB.budući da je takvo označivanje doista zavaravajuće jer navođenje oporabljenog sadržaja ima pozitivnu konotaciju, dok u ovom slučaju to zapravo znači da oporabljeni proizvodi sadržavaju znatne količine olova u usporedbi s proizvodima od neprerađenog PVC-a bez olova;
AC.budući da je zavaravajuće promotivno označivanje oporabljenih proizvoda od PVC-a koji sadrže olovo u suprotnosti s ciljem Uredbe REACH o postizanju jamstva visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša;
AD.budući da se Nacrtom uredbe Komisije još predviđa program certificiranja kojim bi se potkrijepile tvrdnje o oporabljenom podrijetlu PVC-a kako bi ga se razlikovalo od proizvoda od neprerađenog PVC-a za koje se primjenjuje različita granična vrijednost;
AE.budući da oslanjanje na dodatnu razinu certifikata dovodi u pitanje provedivost takve odredbe te je stoga protivno odredbama Priloga XV. Uredbi REACH kojima se zahtijeva da ograničenje bude provedivo i praktično za primjenu;
AF.budući da se Nacrtom uredbe Komisije iz područja primjene ograničenja izuzimaju dva olovna pigmenta jer podliježu autorizaciji na temelju Uredbe REACH;
AG.budući da je Odbor za procjenu rizika izričito naveo da bi se „rizici jednako odnosili na olovne spojeve koji se ne upotrebljavaju kao stabilizatori”[36];
AH.budući da je teško utvrditi specifičan identitet i funkciju spojeva olova u PVC-u, kako je izričito potvrdio Odbor za procjenu rizika[37];
AI.budući da se takvim izuzećem stvaraju problemi za provedbu, što je protivno odredbama Priloga XV. Uredbi REACH kojima se zahtijeva da ograničenje bude provedivo i praktično za primjenu;
AJ.budući da se takvim izuzećem također ne uzima u obzir presuda u predmetu T-837/16, kojom je u stvarnosti poništeno odobrenje za te olovne pigmente;
AK.budući da se Nacrtom uredbe Komisije za gospodarske subjekte predviđa razdoblje odgode od 24 mjeseci kako bi, među ostalim, „riješili svojih zaliha”[38];
AL.budući da je dopuštanje uvoznicima da prodaju proizvode od PVC-a koji sadržavaju tisuće tona olova još 24 mjeseca, dok se takvi proizvodi od PVC-a koji sadržavaju olovo više ne proizvode u Uniji, protivno cilju Uredbe REACH, a to je postizanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša;
AM.budući da je Parlament 2001. smatrao da je „ potrebno nastaviti razvijati tehnološka istraživanja, ponajprije u području kemijskog recikliranja kojim se klor može odvojiti od teških metala ... kako bi se povećao postotak recikliranog otpada od PVC-a”[39];
AN.budući da ni Agencija ni Komisija nisu uspjele procijeniti izvedivost kemijskog recikliranja, odnosno recikliranja sirovina u otpadu od PVC-a kojima bi se omogućilo odvajanje i sigurno odlaganje olova; budući su prema podacima industrije PVC-a takve tehnologije dostupne[40],[41];
AO.budući da Europsko udruženje za kemijsku industriju zagovara kemijsko recikliranje kao rješenje za zbrinjavanje problematičnih tvari[42];
AP.budući da, ukratko, Nacrt uredbe Komisije kasni 18 godina i sadrži nekoliko elemenata koji nisu u skladu s ciljem Uredbe REACH, a to su odstupanja za oporabljeni PVC, pozitivno označivanje oporabljenog PVC-a unatoč tome što sadrži olovo, izuzeće za pigmente olova i dugo razdoblje odgode;
AQ.budući da je Komisija predala Nacrt uredbe više od godinu dana nakon roka utvrđenog u Uredbi REACH[43];
1.protivi se prihvaćanju Nacrta uredbe Komisije;
2.smatra da Nacrt uredbe Komisije nije usklađen s ciljem i sadržajem Uredbe REACH;
3.traži od Komisije da povuče Nacrt uredbe i bez odgode Odboru podnese novi;
4.smatra da oporaba otpada od PVC-a ne bi trebala dovesti do prijenosa olovnih spojeva u novu generaciju proizvoda;
5.poziva Komisiju da izmijeni Prilog Nacrtu uredbe brisanjem stavka 14. točaka (a) i (b) i stavaka 15., 16., 17. i 19., te smanji razdoblje odgode iz stavka 13. na najviše 6 mjeseci tako da ograničenje može biti učinkovito čak i ranije nego što je predviđeno u Nacrtu uredbe;
6.poziva Komisiju da poštuje rokove utvrđene u Uredbi REACH;
7.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
- [1] SLL396, 30.12.2006., str.1.
- [2] SLL 354, 28.12.2013., str.171.
- [3] SL C21E, 24.1.2002, str.112.
- [4] SL C 265, 11.8.2017., str.65.
- [5] SLC366, 27.10.2017., str.96.
- [6] SL C 433, 23.12.2019., str.146.
- [7] Presuda Općeg suda od 7.ožujka2019., Švedska protiv Komisije T-837/16, ECLI:EU:T:2019:144,
- [8] SL L 184, 17.7. 1999., str. 23.
- [9] Vidi izvješće o ograničenju sukladno Prilogu XV. Europske agencije za kemikalije od 16. prosinca 2016. („dosje iz Priloga XV.”), str. 3.: „Utvrđeno je da izloženost olovu može dovesti do ozbiljnih neurobihevioralnih i neurorazvojnih učinaka, čak i pri niskim dozama. Olovo se smatra neurotoksičnom tvari bez praga koja je povezana sa štetnim učincima na razvoj središnjih živčanih sustava djece [...] EFSA je navela da prašina nastambi i tlo mogu biti važni izvori izloženosti djece olovu. Preporučili su da se nastavi s ulaganjem napora kako bi se smanjila izloženost ljudi olovu iz prehrambenih i neprehrambenih izvora.”,
- [10] Vidi prethodni navod iz dosjea iz Priloga XV. u kojem se navodi da je olovo „tvar bez praga”.
- [11] Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, „ne postoji razina izloženosti olovu bez štetnih učinaka”,
- [12] Dosje iz Priloga XV., str. 11.
- [13]
- [14] .
- [15]
- [16] Rezolucija Europskog parlamenta od 3. travnja 2001. o Zelenoj knjizi Komisije o ekološkim pitanjima povezanima s PVC-om (SL C 21 E, 24.1.2002., str. 112.).
- [17] Prema podacima iz Zelene knjige, 1998. godišnja domaća proizvodnja PVC-a iznosila je 5,5 milijuna tona, pri čemu je za stabiliziranje PVC-a korišteno 112 000 tona olova.
- [18] Dosje iz Priloga XV., str. 4.
- [19] Stavci 11. i 12. Priloga Nacrtu uredbe Komisije.
- [20] Dosje iz Priloga XV., str. 4. i uvodna izjava 1. Nacrta uredbe Komisije.
- [21] Mišljenje Odbora za procjenu rizika od 5. prosinca 2017. i mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu od 15. ožujka 2018. o dosjeu iz Priloga XV. u kojem se predlažu ograničenja proizvodnje, stavljanja na tržište ili upotrebe tvari u EU-u, str.10.,
- [22] Uvodna izjava 4. Nacrta uredbe Komisije;
- [23] Točka (a) stavka 14. Priloga Nacrtu uredbe Komisije.
- [24] Točka (b) stavka 14. Priloga Nacrtu uredbe Komisije.
- [25] Kako je objašnjeno u Dosjeu iz Priloga XV., str. 35.: „Industrijski sektor (ESPA, EuPC, ECVM) je napomenuo da bi za reciklirani PVC (umjesto generičkih 0,1% masenog udjela) trebalo predvidjeti višu graničnu vrijednost olova od 1% masenog udjela zbog trenutačno prisutnog olova u otpadu od PVC-a. Općenito gledajući, izvođači postupka recikliranja/konvertiranja PVC-a istaknuli su da bi se, kako bi se poštovala granična vrijednost od 0,1%, samo 10% proizvoda moglo proizvesti od (jeftinijeg) recikliranog PVC-a, stoga recikliranje PVC-a više ne bi bilo ekonomski održivo i moralo bi se zaustaviti (zbog fiksnih i varijabilnih troškova potrebnih za suobradu i rad s ekstruderima).”
- [26] Uvodna izjava 6. Nacrta uredbe Komisije.
- [27] SL C21E, 24.1.2002., str.112.
- [28] SL C 265, 11.8.2017., str.65.
- [29] SLC366, 27.10.2017., str.96.;
- [30] SL C 433, 23.12.2019., str.146.
- [31] Uvodna izjava 7. Nacrta uredbe Komisije.
- [32] Izračun se temelji na 500000 tona otpada od PVC-a sa sadržajem olova od 0,5 do 2%.
- [33] Članak 1. uvodna izjava 1. Uredbe REACH.
- [34] SLL 354, 28.12.2013., str.171.
- [35] Mišljenje Odbora za procjenu rizika od 5. prosinca 2017. i mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu od 15.ožujka 2018. o dosjeu iz Priloga XV. u kojem se predlažu ograničenja proizvodnje, stavljanja na tržište ili upotrebe tvari u EU-u, str.48.
- [36] Mišljenje Odbora za procjenu rizika od 5. prosinca 2017. i mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu od 15.ožujka 2018. o dosjeu iz Priloga XV. u kojem se predlažu ograničenja proizvodnje, stavljanja na tržište ili upotrebe tvari u EU-u, str.6.
- [37] Mišljenje Odbora za procjenu rizika od 5. prosinca 2017. i mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu od 15.ožujka 2018. o dosjeu iz Priloga XV. u kojem se predlažu ograničenja proizvodnje, stavljanja na tržište ili upotrebe tvari u EU-u, str.9. „Odbor za procjenu rizika napominje da olovo može biti prisutno u PVC-u i kad se ne upotrebljava za stabiliziranje (npr. za upotrebu dvaju pigmenata olovnog kromata izdana je autorizacija iz Uredbe REACH). Ograničenjem olova prisutnog u PVC-u (bez obzira na predviđenu funkciju) pridonijelo bi se uklanjanju rizika utvrđenih u prijedlogu. Osim toga, možda neće biti odmah jasno zašto je olovo prisutno u nekom proizvodu pa navođenje konkretne namjene neće biti korisno iz perspektive provedbe (Forum za provedbu naveo je u svojim savjetima da bi bilo jednostavnije provesti ograničenje ako provedbena tijela ne moraju dokazati funkciju onog olova u PVC-u iznad granične vrijednosti relevantne koncentracije).”
- [38] Vidi uvodnu izjavu 17. Nacrta uredbe Komisije.
- [39] SL C21E, 24.1.2002., str.112.
- [40]
- [41]
-
[42] Cefic, ‘Molecule Managers’, 2019., str. 33.: „U skladu s odgovarajućim preduvjetima, industrijski sektor će u cijeloj Europi ulagati u kemijsko recikliranje koje može apsorbirati mnoge vrijedne materijale koji se trenutačno rasipaju, uključujući plastiku i polimere. Te materijale možemo ponovno pretvoriti u sirovine ugljikovodika, a istodobno se pobrinuti za problematične tvari.”
https://cefic.org/app/up - [43] U skladu s člankom 73. Uredbe REACH, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 68., Komisija priprema nacrt izmjene Priloga XVII. u roku od tri mjeseca od primitka mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu; Odbor za socioekonomsku analizu mišljenje je donio 15. ožujka 2018.; Komisija je Odboru REACH podnijela nacrt izmjene tek u rujnu 2019.