PRIJEDLOG REZOLUCIJEo odluci Vrhovnog suda SAD-a o ukidanju prava na pobačaj u Sjedinjenim Američkim Državama i potrebi za zaštitom prava na pobačaj i zdravlja žena u EU-u
5.7.2022-()
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Margarita dela Pisa Carrión
u ime Kluba zastupnika ECR-a
9‑0367/2022
Rezolucija Europskog parlamenta o odluci Vrhovnog suda SAD-a o ukidanju prava na pobačaj u Sjedinjenim Američkim Državama i potrebi za zaštitom prava na pobačaj i zdravlja žena u EU-u
()
Europski parlament,
–uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja 2022. u predmetu Dobbs / Jackson Women’s Health Organization prema kojoj Ustav SAD-a ne daje pravo na pobačaj, pri čemu se ukidaju presude u predmetima Roe / Wade iz 1973. i Planned Parenthood / Casey iz 1992.,
–uzimajući u obzir članak168. stavak7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se navodi da se pri djelovanju Unije poštuje odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite,
–uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, koju je 10. prosinca 1948. proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda i u čijem se članku 3. navodi da „svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost” a u članku 18. da „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi”,
–uzimajući u obzir članak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima o pravu na život i članak 8. istog pravnog teksta o pravu na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na nemiješanje tijela javne vlasti u ostvarivanje tog prava,
–uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20.studenoga1989., u čijoj je preambuli utvrđeno da su „djetetu [...] potrebni posebna zaštita i skrb, uključujući odgovarajuću pravnu zaštitu prije i poslije rođenjaˮ,
–uzimajući u obzir članak 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u kojem se navodi da „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi” i da se „pravo na prigovor savjesti priznaje u skladu s nacionalnim zakonima kojima se uređuje ostvarivanje tog prava”,
–uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima iz 2007., u čijem se članku 2. potvrđuje da svatko ima pravo na život,
–uzimajući u obzir članak 6. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966., prema kojem se pravo na život smatra svojstvenim ljudskoj osobi i njezinoj zaštiti pred zakonom te se potvrđuje jamstvo da nitko ne može biti proizvoljno lišen tog prava,
–uzimajući u obzir članak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima iz 2007. kojim se potvrđuje pravo na tjelesni integritet osobe, zaštita situacija povezanih s ljudskim životom u svim fazama, zabrana eugeničkih praksi čiji je cilj odabiranje među ljudima i zabrana da se ljudsko tijelo ili njegovi dijelovi pretvore u izvor financijske koristi,
–uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine, koja u članku 4. o profesionalnim obvezama i standardima ponašanja propisuje da se „svaka intervencija u području zdravlja, uključujući istraživanje, mora provoditi u skladu s relevantnim profesionalnim obvezama i standardima”,
–uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini od 4.travnja1997.,
–uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. prosinca 2013. o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima[1],
–uzimajući u obzir članak132. stavak 2. Poslovnika,
A.budući da EU prekoračuje svoje ovlasti kada se upliće u odluke pravosudnih tijela, bilo da su ona, kao u ovom slučaju, Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država ili vrhovni sudovi država članica Unije, jer to predstavlja ozbiljno i neopravdano uplitanje u njihovu suverenost;
B.budući da navodno pravo na pobačaj u Sjedinjenim Američkim Državama nema ustavnu zaštitu, što je vidljivo iz nedavne presude Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja 2022. u predmetu Dobbs / Jackson Women’s Health Organisation, kojom je ukinuta presuda u predmetu Roe / Wade iz 1973. i presuda u predmetu Planned Parenthood / Casey iz 1992.;
C.budući da je u presudi Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja 2022. u predmetu Dobbs / Jackson Women’s Health Organization istaknuto pogrešno tumačenje prvog, četvrtog, petog, devetog i četrnaestog amandmana, prava na privatnost u predmetu Roe / Wade i nepravilno tumačenje sloboda zajamčenih četrnaestim amandmanom u predmetu Planned Parenthood / Casey;
D.budući da se četrnaestim amandmanom predviđa da „nijedna država ne može oduzeti bilo kojoj osobi život, slobodu ili imovinu bez pravičnog sudskog postupka”;
E.budući da se u četrnaestom amandmanu, kako su ga ratificirali državni zakonodavci, pojam „osoba” shvaća tako da uključuje sva nerođena ljudska bića; budući da je Vrhovni sud u predmetu US / Palmer iz 1818. priznao da riječ osoba uključuje cijelo čovječanstvo i da je u predmetu Levy / Louisiana definirao „osobu” na način da uključuje sve „ljude koji žive i opstoje”;
F.budući da se u nedavnoj presudi Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja jasno navodi da se navodno pravo na pobačaj ne može uključiti kao dio šireg prava na privatnost ili ograničiti na „intimnu i osobnu odluku”, tj. na strogo subjektivnu sferu pojedinca;
G.budući da je presuda Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja 2022. u predmetu Dobbs / Jackson Women’s Health Organisation odbila priznati pobačaj kao ustavno pravo jer ne odgovara stvarnosti koja je „duboko ukorijenjena u povijesti i tradiciji nacije” i nije ključna sastavnica sustava „uređene slobode” zaštićene klauzulom o pravičnom postupku;
H.budući da se u presudi Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja 2022. navodi da „Sud mora spriječiti prirodnu ljudsku tendenciju da se ono što četrnaesti amandman štiti pomiješa sa strastvenim stajalištima” koje možda i sâm Sud ima;
I.budući da je nedavna presuda Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja pružila osnovu za preispitivanje kako bi se poništio presedan iz presuda u predmetima Roe / Wade i Planned Parenthood / Casey tako što su se zadovoljili potrebni testovi prirode i pogreške tumačenja Suda, kvalitete obrazloženja, postojanja izvedivosti i obveza, učinka na druga pravna područja i interesa povezanih s oslanjanjem na prethodne presude;
J.budući da su u nedavnoj presudi Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja, u svojoj povijesnoj analizi američkih zakona o pobačaju prije predmeta Roe / Wade, istaknuti različiti senzibiliteti koji pokazuju velik broj često proturječnih stajališta, na koja nije utjecala i ne može utjecati jedno ideološko razmatranje;
K.budući da EU prekoračuje svoje ovlasti kada se upliće u odluke pravosudnih tijela, bilo da su to, kao u ovom slučaju, Vrhovni sud SAD-a, ili vrhovni sudovi država članica EU-a, jer to predstavlja ozbiljno i neopravdano uplitanje u njihovu suverenost;
L.budući da se u presudi Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja ističe činjenica da se pobačaj ne može smatrati ustavnim pravom, što bi trebalo shvatiti kao dekonstrukciju njegova navodnog statusa temeljnog prava jer gubi svoju univerzalnu, nepovredivu i nepromjenjivu prirodu koja je svojstvena njegovoj povezanosti s ljudskim pravima;
M.budući da za ljudsko biće slijediti prirodni poredak znači držati se racionalnog reda koji proizlazi iz univerzalnih i nepromjenjivih istina, kao što je činiti dobro i izbjegavati zlo, koje su usmjeravale sve narode tijekom čitave povijesti;
N.budući da su u EU-u oblikovanje i provedba politika povezanih sa spolnim zdravljem i obrazovanjem, reprodukcijom i pobačajem u isključivoj zakonodavnoj nadležnosti država članica;
O.budući da život ima apsolutnu vrijednost i da zdravo društvo prepoznaje tu vrijednost;
P.budući da ljudi posjeduju samosvijest, što ih čini transcendentnima i omogućuje im da traže smisao života;
Q.budući da je dostojanstvo svojstveno ljudskom stanju i da se nikada ne smije dovesti u pitanje;
R.budući da su osoba i njezin život svrha sami po sebi i da to ne može biti podložno nikakvoj uvjetovanosti;
S.budući da je prepoznavanje istine i stvarnosti preduvjet za slobodu u donošenju odluka, kako ne bi došlo do obmane;
T.budući da se ljudska bića moraju dobro koristiti svojom slobodom, na vlastitu dobrobit i na dobrobit drugih;
U.budući da se člankom 35. Povelje o temeljnim pravima jamči pravo svake osobe na preventivnu zdravstvenu zaštitu i pravo na liječenje pod uvjetima utvrđenima nacionalnim zakonodavstvima kojima se osigurava visok stupanj zaštite zdravlja ljudi;
V.budući da je pobačaj prekid života koji se odvija u maternici;
W.budući da postoji jasan motiv za ostvarivanje dobiti iza prakse pobačaja, koju koriste institucije i organizacije u ostvarivanju materijalnih i utilitarnih interesa koji su u suprotnosti s obranom ljudskog života i dostojanstva;
X.budući da je koncept spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava eufemizam koji se razvio u suprotnosti s obranom života te da narušava dostojanstvo žena;
1.konstatira da Europska unija nije nadležna za razvoj i provedbu politika u području spolnog zdravlja i odgoja, reprodukcije i pobačaja na nacionalnoj ili međunarodnoj razini;
2.napominje da presuda Vrhovnog suda SAD-a od 24. lipnja 2022. u predmetu Dobbs / Jackson Women’s Health Organization predstavlja najnoviji presedan za zaključak da ne postoji pravo na pobačaj na temelju Ustava SAD-a;
3.naglašava da se povijest i tradicije moraju uzeti u obzir pri donošenju zakona o pravima i slobodama građana te da to nije učinjeno u vrijeme kada je zakon Roe / Wade bio donesen;
4.napominje da sloboda nije apsolutna, nego je uređena zakonom i pravičnim postupkom, te da se tako štiti od smanjenja slobode zbog pukog mišljenja ili promjenjivih želja pojedinaca; nadalje, ističe da pravilno ostvarivanje prava na slobodu podrazumijeva obranu najnezaštićenijih i najosjetljivijih te da mora biti u skladu s dobrotom i istinom;
5.ističe da, slično kao što je istaknuo Vrhovni sud SAD-a, u Europi postoji mnoštvo stavova u pogledu prava na pobačaj; smatra da EU stoga u rješavanju tog pitanja mora poštovati države članice, a da pritom ne pokušava na njih utjecati nametanjem jedinstvene vizije, čime se ograničava sloboda mišljenja i savjesti sadržana u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i krši sama definicija vladavine prava;
6.potvrđuje da je prirodni poredak upisan u srcima ljudi;
7.konstatira da prema međunarodnom pravu, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, mjerodavnim ugovorima ili sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije pristup pobačaju nije priznat kao ljudsko pravo;
8.naglašava da se pobačaj nikada ne može smatrati ljudskim pravom jer se njime krše sami temelji ljudskih prava te da je u suprotnosti sa samom ljudskom naravi; nadalje naglašava da bi proglašenje pobačaja ljudskim pravom suverenim demokracijama uskratilo mogućnost da same odlučuju o tom pitanju;
9.smatra da su i život i zdravlje nepovrediva i neotuđiva dobra koja su temelj i jamstvo za ostvarenje ljudskih prava;
10.ističe da ljudski život ima beskonačnu vrijednost i da ga je potrebno cijeniti; ističe da je naša prirodna odgovornost brinuti se za život i zaštititi ga od bilo kakvog oblika agresije ili povrede njegova dostojanstva; napominje da svaka trudnoća nosi mogućnost rođenja jedinstvene osobe;
11.potvrđuje da svaka vrsta nasilja i lišavanja slobode predstavlja napad na ljudsku slobodu i dostojanstvo;
12.podsjeća da „nasciturus” (nerođeno dijete) stječe posebnu pravnu zaštitu u svim situacijama u kojima je to za njega povoljno izjednačavanjem njegova statusa s onim novorođenog djeteta;
13.podsjeća da trudnice imaju pravo na dužnu pažnju i liječenje kao potporu u osjetljivoj situaciji u kojoj se nalaze;
14.ističe da je život u majčinoj utrobi osjetljiv i da može zahtijevati posebnu skrb majke;
15.ističe da sloboda odlučivanja zahtijeva da trudnice dobiju objektivne, istinite i potpune informacije o trudnoći; ističe da se opetovanim ili agresivnim predlaganjem pobačaja krši ta sloboda odlučivanja;
16.ističe da autonomija pacijenta mora biti u skladu sa zaštitom fizičke sigurnosti majke i djeteta;
17.podsjeća na pravo svake trudnice na pravodobnu liječničku skrb kako bi se osigurala visoka razina zaštite njezina zdravlja i zdravlja njezina djeteta;
18.podsjeća da neke trudnice mogu biti u situaciji bespomoćnosti, što znači da su države članice obvezne pružati gospodarsku, socijalnu i psihološku potporu i mjere pomoći;
19.poziva na priznavanje pomoći koju pružaju institucije koje nude potporu trudnicama;
20.podsjeća na to da i otac i majku imaju prava i obveze s obzirom na to da su oboje odgovorni za trudnoću, tijekom djetinjstva i dok dijete odrasta i sazrijeva;
21.ističe da je svako pravno ili prisilno ograničenje broja djece u suprotnosti s pravom na život utvrđenim u pravu o ljudskim pravima;
22.podsjeća da se prisilnom sterilizacijom krši dostojanstvo žena i da se ona u skladu s člankom 7. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda smatra zločinom protiv čovječnosti;
23.podsjeća da prisilni pobačaj predstavlja kršenje temeljnih prava koje treba javno osuditi i kazneno goniti;
24.poziva na to da se selektivni pobačaj djevojčica proglasi nedopustivim, da predstavlja diskriminaciju na temelju spola i da ga se mora u potpunosti odbaciti;
25.primjećuje da se majke čija djeca mogu imati neku vrstu fizičke ili biološke malformacije ili ograničenja često potiču na pobačaj, što može dovesti do toga da društvo odbaci takve osobe;
26.poziva da se prepozna činjenica da neke žene nakon pobačaja trpe psihološku štetu i osjećaju žaljenje, osobito u slučajevima u kojima nisu mogle slobodno, svjesno i odgovorno razmotriti takvu odluku zbog nedovoljnog obrazovanja i informacija;
27.poziva države članice da zahtijevaju službeni pristanak roditelja ako maloljetna osoba razmatra pobačaj jer su oni odgovorni za brigu o njoj te njezin odgoj;
28.ističe da postoje kampanje protiv trudnoće koje diskreditiraju aspekte majčinstva i mogu negativno utjecati na životne odluke ljudi;
29.poziva na podizanje razine osviještenosti o pritisku koji može vršiti emocionalno, obiteljsko i društveno okruženje trudnica u kojemu bi one mogle biti prisiljene na pobačaj, što ograničava njihovu slobodu odlučivanja;
30.ističe da postoji sukob interesa u kojem klinike koje rade za profit i koje nude usluge pobačaja iskorištavaju ljudsku osjetljivost i ranjivost kao poslovnu priliku;
31.ističe da je pravo zdravstvenih djelatnika na prigovor savjesti temeljno i ključno pravo u okviru zdravstvene skrbi te da ih se nikada ne smije prisiliti da djeluju protivno etici liječničke profesije;
32.ističe da se sloboda savjesti mora poštovati te da ljudi moraju moći slobodno izraziti različite ideje, mišljenja i uvjerenja;
33.osuđuje svaku cenzuru određenih mišljenja kojima je cilj zaštita života u političkom i društvenom diskursu;
34.naglašava da su oblikovanje i provedba politika o spolnom odgoju u školama u isključivoj nadležnosti država članica te da se tim politikama uvijek mora poštovati odgovornost roditelja;
35.podsjeća da od najranijeg embrionalnog stadija dijete može biti podvrgnuto bilo kakvom uplitanju ili agresiji tijekom njegova prirodnog gestacijskog razvoja;
36.ističe da je potrebno analizirati učinak legalizacije praksi koje su suprotne obrani života na naše društvo;
37.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Agenciji EU-a za temeljna prava i glavnom tajniku UN-a.
- [1] SL C 468, 15.12.2016., str. 66.