–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongo),
–uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je DR Kongo ratificirao 1976. godine i Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,
–uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Načela i smjernice o pravu na pravično suđenje i pravnu pomoć u Africi,
–uzimajući u obzir članak 150. stavak 5. i članak 136. stavak 4. Poslovnika,
A.budući da je Jean-Jacques Wondo, belgijsko-kongoanski sigurnosni, vojni i politički stručnjak, u veljači 2024. pozvan u Kinshasu kako bi predvodio reforme kongoanske Nacionalne obavještajne agencije, ANR-a;
B.budući da je Wondo uhićen nakon neuspjelog državnog udara 19. svibnja 2024. za koji je optužen da je „intelektualni počinitelj”, unatoč tome što je dosljedno tvrdio da je nevin; budući da su se optužbe temeljile na prisilnom i nepouzdanom svjedočenju;
C.budući da je 13. rujna 2024. vojni sud Wonda i 36 drugih osudio na smrtnu kaznu u postupku koji je uvelike prozivan zbog teških kršenja pravičnog postupanja i nedostatka vjerodostojnih dokaza;
D.budući da se Wondovo zdravlje znatno pogoršalo u pritvoru te da mu je potrebna liječnička pomoć;
E.budući da je DR Kongo u ožujku 2024. ukinuo moratorij na smrtnu kaznu, rezultat čega je nagli porast smrtnih kazni, što je u suprotnosti s obvezama koje je DR Kongo preuzeo u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima;
1.oštro osuđuje smrtnu presudu izrečenu Wondu i drugima te teška kršenja njihovog prava na pošteno suđenje;
2.potiče vladu DR Konga da odmah poništi izrečene smrtne kazne, da ponovno uvede moratorij na pogubljenja i poduzme korake prema potpunom ukidanju smrtne kazne;
3.izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja Wondova zdravlja, poziva na to da mu se odmah omogući pristup liječenju i ustraje na njegovu trenutačnom puštanju na slobodu;
4.osuđuje zlouporabu vojnih sudova za Wondov kazneni progon i poziva DR Kongo da uskladi svoje pravosudne prakse s međunarodnim i regionalnim obvezama u području ljudskih prava;
5.ponovno izražava svoje kategoričko protivljenje smrtnoj kazni u svim okolnostima i poziva na njezino univerzalno ukidanje;
6.potiče izaslanstvo EU-a u Kinshasi, Europsku službu za vanjsko djelovanje i ministre vanjskih poslova država članica da pojačaju suradnju s vlastima DR Konga, naglašavajući pritom poštovanje ljudskih prava, neovisnost pravosuđa i vladavinu prava;
7.poziva na provedbu sustavnih reformi u DR Kongu kako bi sudstvo ponovno postalo neovisna, pravedna i učinkovita institucija koja jamči pravičan postupak i zaštitu temeljnih prava;
8.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi i parlamentu DR Konga, Afričkoj uniji i drugim relevantnim međunarodnim tijelima.
Sustavna represija u području ljudskih prava u Iranu, posebno slučajevi Pakhshan Azizi i Wrishe Moradi, te uzimanje građana EU-a za taoce
127k
44k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. siječnja 2025. o sustavnoj represiji u području ljudskih prava u Iranu, posebno slučajevi Pakhshan Azizi i Wrishe Moradi, te uzimanju građana EU-a za taoce ()
–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu,
–uzimajući u obzir članak 150. stavak 5. i članak 136. stavak 4. Poslovnika,
A.budući da se stanje ljudskih prava u Iranu znatno pogoršalo, uz nagli porast pogubljenja, uključujući više od 900 pojedinaca samo 2024., od kojih su mnoge bile žene, politički disidenti i pojedinci povezani s prosvjedima potaknutima ubojstvom Jine Mahse Amini;
B.budući da su kurdske aktivistkinje, socijalna radnica Pakhshan Azizi i zagovarateljica prava žena Verisheh (Wrisha) Moradi, koje su se borile protiv ISIS-a u Kurdistanu, osuđene na smrt zbog „oružane pobune protiv države”; budući da im je uskraćeno pošteno suđenje te da su bile mučene i držane u samici;
C.budući da je u siječnju 2025. Vrhovni sud Irana potvrdio smrtnu kaznu protiv Pakhshan Azizi i drugih;
D.budući da su deseci nedužnih državljana EU-a proizvoljno pritvoreni u Iranu, bez pristupa poštenom suđenju, što je dio šire iranske strategije talačke diplomacije;
1.osuđuje neobuzdanu represiju iranskog režima nad ljudskim pravima, osobito napade na aktivistice; oštro osuđuje smrtnu kaznu protiv Pakhshan Azizi i Wrishe Moradi; zahtijeva da Iran odmah i bezuvjetno pusti na slobodu sve nepravedno zatvorene borce za ljudska prava i političke zatvorenike, uključujući Pakhshan Azizi, Wrishu Moradi i najmanje 56 drugih političkih zatvorenika koji čekaju izvršenje smrtne kazne;
2.ponavlja svoje snažno protivljenje smrtnoj kazni i poziva iransku vladu da odmah uvede moratorij na tu kaznu i da je ukine;
3.poziva EU i njegove države članice da povećaju potporu iranskim borcima za ljudska prava te izražava svoju punu potporu i solidarnost s Irancima ujedinjenima u pokretu „Žena, život, sloboda”;
4.apelira na iranske vlasti da odmah puste na slobodu i sigurno vrate u domovine sve državljane EU-a te da odbace sve optužbe protiv njih, uključujući Oliviera Grondeaua, Cécile Kohler, Jacquesa Parisa i Ahmadrezu Djalalija; oštro osuđuje iransku upotrebu talačke diplomacije; poziva EU i njegove države članice da poduzmu zajedničke diplomatske napore i zajednički rade na njihovu oslobađanju;
5.oštro osuđuje ubojstvo Jamshida Sharmahda; potiče islamski režim u Iranu da iznese pojedinosti o okolnostima njegove smrti i da se njegovi posmrtni ostaci odmah vrate njegovoj obitelji;
6.osuđuje sustavno gušenje pokreta za ljudska prava i progon manjina koje provodi iranski režim, uključujući Kurde, Beludže, kršćane, koji se suočavaju s progonom nakon preobraćenja, i Bahaije, koji se svi suočavaju s etničkom i vjerskom diskriminacijom, uhićenjima i kršenjima temeljnih prava čiji je cilj ušutkavanje neslaganja;
7.ponavlja svoj poziv Vijeću da Islamsku revolucionarnu gardu proglasi terorističkom organizacijom i da proširi sankcije EU-a na sve odgovorne za kršenja ljudskih prava, uključujući vrhovnog vođu Alija Hameneija, predsjednika Masouda Pezeshkiana, šefa pravosuđa Gholam-Hosseina Mohseni-Eje’ija, glavnog tužitelja Mohamada Movahedi-Azada i suca Imana Afsharija;
8.potiče iranske vlasti da posebnom izvjestitelju UN-a za stanje ljudskih prava u Iranu i misiji UN-a za utvrđivanje činjenica osiguraju potpun i neometan pristup kako bi mogli ostvariti svoje mandate; poziva EU i njegove države članice da u potpunosti podupru tu misiju UN-a i obnovu njezina mandata;
9.ponavlja svoj poziv na veću financijsku potporu iranskom civilnom društvu;
10.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Islamskoj savjetodavnoj skupštini i vrhovnom vođi Islamske Republike Irana.
Slučaj Boualema Sansala u Alžiru
118k
43k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. siječnja 2025. o slučaju Boualema Sansala u Alžiru ()
–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru,
–uzimajući u obzir članak 150. stavak 5. i članak 136. stavak 4. Poslovnika,
A.budući da su 16. studenoga 2024. alžirske vlasti uhitile francusko-alžirskog pisca Boualema Sansala, koji je javno zauzeo čvrst stav protiv autoritarnog režima i pozvao na slobodu izražavanja u Alžiru; budući da je više od tjedan dana bilo nepoznato gdje se on nalazi, te mu u tom razdoblju bio uskraćen kontakt s obitelji i pravna pomoć, što je u suprotnosti s međunarodnim pravom; budući da je Sansal ispitan bez prisutnosti svojeg odvjetnika, čime je prekršeno njegovo pravo na pošteno suđenje; budući da je kasnije optužen za kaznena djela povezana s nacionalnom sigurnošću na temelju članka 87.a alžirskog Kaznenog zakona, odredbe koja se često koristi protiv kritičara vlade, uključujući borce za ljudska prava; budući da je Sansal u nekoliko navrata hospitaliziran;
B.budući da je Alžir potpisnik Opće deklaracije o ljudskim pravima; budući da se Alžir obvezao poštovati i promicati slobodu izražavanja, u potpunosti u skladu sa svojim međunarodnim obvezama, Prioritetima partnerstva EU-a i Alžira te svojim Ustavom; budući da su 2024. donesene nove izmjene Kaznenog zakona kojima se nameću znatna ograničenja slobode izražavanja;
C.budući da se sloboda izražavanja u Alžiru pogoršala i da je ta zemlja pala na 139. mjesto prema Svjetskom indeksu slobode medija za 2024.; budući da su novinari pod sve većim pritiskom te da su često pritvarani i kazneno gonjeni; budući da je, prema alžirskim borcima za ljudska prava, u Alžiru najmanje 215 osoba u zatvoru zbog iznesenog mišljenja; budući da su i dalje u porastu cenzura, suđenja i teško kažnjavanje predstavnika neovisnih medija, koje se često optužuje da su u zavjeri sa stranim silama radi ugrožavanja nacionalne sigurnosti;
D.budući da je od 2021. do 2024. EU Alžiru isplatio 213 milijuna EUR u okviru višegodišnjeg okvirnog programa;
1.osuđuje uhićenje i pritvaranje Boualema Sansala i poziva na njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje;
2.jednako tako osuđuje uhićenja svih drugih aktivista, političkih zatvorenika, novinara, boraca za ljudska prava i drugih osoba pritvorenih ili osuđenih zbog ostvarivanja prava na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući novinara Abdelwakila Blamma i pisca Tadjadita Mohameda, te poziva na njihovo puštanje na slobodu;
3.potiče institucije EU-a i delegaciju EU-a da javno podijele svoju zabrinutost s alžirskim vlastima te da organiziraju liječničku misiju koja će utvrditi kakvo je Sansalovo zdravstveno stanje;
4.poziva alžirske vlasti da preispitaju sve represivne zakone kojima se ograničavaju slobode, posebno članke 87.a, 95.a i 196.a alžirskog Kaznenog zakona, te neovisnost pravosuđa, kako bi se zaštitila sloboda tiska utvrđena u članku 54. alžirskog Ustava;
5.ponovno ističe važnost vladavine prava za jačanje slobode izražavanja, kako je utvrđeno u Prioritetima partnerstva EU-a i Alžira; naglašava da se obnavljanje tog sporazuma mora temeljiti na kontinuiranom i znatnom napretku u navedenim područjima te naglašava da bi se pri svim budućim isplatama sredstava EU-a trebao uzeti u obzir napredak postignut u tom pogledu;
6.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju prevede na arapski i proslijedi alžirskim vlastima, Komisiji i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
Ruske dezinformacije i krivotvorenje povijesti kako bi se opravdao agresivni rat protiv Ukrajine
134k
48k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. siječnja 2025. o ruskim dezinformacijima i krivotvorenju povijesti kako bi se opravdao agresivni rat protiv Ukrajine ()
–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ruskoj ratnoj agresiji na Ukrajinu,
–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o povijesnom sjećanju,
–uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,
–uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,
–uzimajući u obzir Ženevske konvencije,
–uzimajući u obzir članak 136. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A.budući da je 24. veljače 2022. ruski režim proglasio početak „posebne vojne operacije” u Ukrajini na temelju lažnih tvrdnji da je ona potrebna za zaštitu civila;
B.budući da Ruska Federacija od 24. veljače 2022. provodi ničim izazvanu, neopravdanu i nezakonitu ratnu agresiju na Ukrajinu, što je nastavak prethodnih agresija koje vrši od 2014., da nastavlja kontinuirano kršiti načela Povelje UN-a agresivnim djelovanjem protiv suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine te i dalje očito i grubo krši međunarodno humanitarno pravo, kako je utvrđeno Ženevskim konvencijama iz 1949., posebno putem masovnih ciljanih napada na civilno stanovništvo, stambena područja i civilnu infrastrukturu;
C.budući da je Opća skupština UN-a u svojoj rezoluciji od 2.ožujka2022. ruski rat protiv Ukrajine odmah kvalificirala kao čin agresije kojim se krši članak2. stavak4. Povelje UN-a te da je u svojoj rezoluciji od 14.studenoga2022. prepoznala potrebu da se Ruska Federacija pozove na odgovornost zbog svoje ratne agresije, kao i da snosi pravnu i financijsku odgovornost za svoje međunarodno protupravne radnje te da bi Rusija trebala platiti odštetu za prouzročene ozljede i nanesenu štetu;
D.budući da ruska agresija na Ukrajinu nije izolirano djelo, već nastavak njezine imperijalističke politike, koja je uključivala rat protiv Čečenije i vojnu agresiju na Gruziju 2008. te okupaciju Krima i početak rata u Donbasu 2014.;
E.budući da je početku sveobuhvatne ruske ratne agresije na Ukrajinu prethodilo nekoliko javnih izjava predsjednika Ruske Federacije u kojima se nastojalo opravdati upotrebu sile povijesnim revizionizmom, lažnim tvrdnjama i nezakonitim zahtjevima za priznavanje njezinih isključivih interesa u Ukrajini i drugim susjednim zemljama;
F.budući da ruski režim u velikoj mjeri upotrebljava dezinformacije, među ostalim na temelju iskrivljenih povijesnih argumenata, te manipulaciju stranih informacija i uplitanje u njih kako bi opravdao svoj zločin agresije, kako bi rusko stanovništvo poduprlo taj nezakonit režim i nezakonitu ratnu agresiju na susjednu Ukrajinu te kako bi se uplitao u demokratske procese drugih zemalja i smanjio potporu svojeg stanovništva kontinuiranoj međunarodnoj pomoći i potpori Ukrajini protiv ruske ratne agresije; budući da režim u Kremlju poriče prepoznatljiv nacionalni identitet Ukrajine, pogrešno tvrdeći da je dio „ruskog svijeta” („Russkiy mir”), što je diskurs ukorijenjen u imperijalističkoj ideologiji; budući da Rusija na okupiranim područjima Ukrajine ruši spomenike gladomoru i obnavlja uništene spomenike Lenjinu;
G.budući da Rusija ne samo da nije priznala neoprostivu početnu ulogu Sovjetskog Saveza u ranim fazama Drugog svjetskog rata, na primjer putem Ugovora o nenapadanju između nacističke Njemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika iz 1939. i njegovih tajnih protokola, koji se obično nazivaju Paktom Molotov-Ribbentrop iz 1939., u kojem su oba totalitarna režima nastojala podijeliti Europu na isključive sfere utjecaja, te nije preuzela odgovornost za mnoga zlodjela i masovne zločine počinjene na područjima pod okupacijom Sovjetskog Saveza, već trenutačni ruski režim također pokušava monopolizirati pobjedu nad nacizmom te je stvorio kult „pobjede” vezan za Drugi svjetski rat kako bi ideološki mobilizirao Ruse i tako nastavio agresivni rat protiv Ukrajine;
H.budući da Rusija razvija sve veću kampanju dezinformiranja povijesnog revizionizma kako bi Ukrajini uskratila njezin nacionalni identitet, državnost i sâmo postojanje te kako bi opravdala svoje tvrdnje o isključivim sferama utjecaja, što podsjeća na to kako je Sovjetski Savez u paktu Molotov-Ribbentrop dogovorio s nacističkom Njemačkom invaziju i okupaciju dijelova Poljske i Rumunjske, kao i Estonije, Latvije, Litve i Ukrajine; budući da zbog te vrste povijesnog revizionizma Rusija danas predstavlja posebnu prijetnju Poljskoj i baltičkim državama te njihovoj suverenosti;
I.budući da je aktualni ruski režim pretvorio Dan pobjede, koji se svake godine obilježava 9. svibnja, u oruđe ratne propagande u Rusiji iskorištavanjem diskursa o „oslobođenju Europe od nacizma” i time zanemarujući kasniju sovjetsku okupaciju baltičkih država i podčinjavanje središnje Europe; budući da se taj diskurs oslobođenja od nacizma danas koristi u ruskoj ratnoj agresiji na Ukrajinu;
J.budući da su u nekim državama članicama komunistički simboli, kao i simboli aktualne ruske agresije, zakonom zabranjeni; budući da se od 2009. 23. kolovoza diljem Europe obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima; budući da Parlament od 2003. svake godine odaje počast žrtvama masovnih sovjetskih deportacija;
1.ponovno najoštrije osuđuje ničim izazvanu, nezakonitu i neopravdanu rusku ratnu agresiju na Ukrajinu; poziva Rusiju da odmah obustavi sve vojne operacije u Ukrajini te da u potpunosti i bezuvjetno povuče sve vojne snage, pomagače i vojnu opremu s cijelog međunarodno priznatog državnog područja Ukrajine, okonča prisilne deportacije ukrajinskih civila i oslobodi sve pritvorene i deportirane Ukrajince, posebno djecu;
2.odbacuje razne tvrdnje ruskog režima kao uzaludne pokušaje opravdavanja nezakonite ratne agresije koja predstavlja očito kršenje Povelje UN-a i odgovornosti Ruske Federacije kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a za održavanje mira i stabilnosti te koje su druge stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a odmah prepoznale kao takve, zajedno s velikom većinom u Općoj skupštini UN-a; podsjeća da nijedno razmatranje bilo koje prirode, bila političko, gospodarsko, vojno, povijesno ili neko drugo, ne može poslužiti kao opravdanje za Rusku agresiju protiv Ukrajine;
3.osuđuje ruski režim zbog sustavnog krivotvorenja i uporabe iskrivljenih povijesnih argumenta, na primjer u vezi s paktom Molotov-Ribbentrop, čime pokušava manipulirati ruskim javnim mnijenjem i dobiti potporu za kaznena djela, kao što je nezakonita ratna agresija na susjednu Ukrajinu, potkopavanje međunarodne potpore i pomoći Ukrajini i brisanje njezina jedinstvenog kulturnog i povijesnog identiteta; osuđuje tvrdnju Rusije da ima pravo na zone od isključivog interesa nauštrb suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti drugih država jer to nije u skladu s međunarodnim pravom;
4.osuđuje neuspjeh Ruske Federacije da preuzme odgovornost za sovjetske zločine i za namjerno ometanje povijesnih istraživanja uskraćivanjem pristupa i zatvaranjem sovjetskih arhiva kao i činjenice da je Ruska Federacija donijela pravne propise kojima se kriminalizira istinito prikazivanje sovjetskih i ruskih zločina te da je progonila organizacije civilnog društva koje istražuju sovjetske zločine i veličala staljinistički totalitarizam i preuzela njegove metode; smatra da su nekažnjavanje i nedostatak činjenično točnih povijesnih i javnih rasprava i edukacije doprinijeli sposobnosti aktualnog ruskog režima da oživi imperijalističke politike i instrumentalizira povijest u svoje kriminalne svrhe; nadalje, osuđuje progon organizacija civilnog društva koje istražuju sovjetske zločine ili zločine aktualnog režima, uključujući ukidanje organizacije International Memorial, Centra za ljudska prava Memorial i Moskovske helsinške skupine kao i prisilno zatvaranje Centra Saharov;
5.podsjeća na to da namjerni napadi Ruske Federacije na civilno stanovništvo Ukrajine, uništavanje civilne infrastrukture, upotreba mučenja, seksualnog nasilja i silovanja kao ratnog oružja, deportacija tisuća ukrajinskih građana na teritorij Ruske Federacije, prisilni transfer i posvajanje ukrajinske djece te druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava predstavljaju ratne zločine, za koje svi počinitelji moraju odgovarati;
6.stoga ponavlja da u potpunosti podržava aktualnu istragu tužitelja Međunarodnog kaznenog suda o stanju u Ukrajini i navodnim ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu; pozdravlja službeno pristupanje Ukrajine Međunarodnom kaznenom sudu na dan 1. siječnja 2025. kao važan doprinos međunarodnim naporima za utvrđivanje odgovornosti za teška međunarodna kaznena djela; poziva EU da uloži dodatne diplomatske napore s ciljem poticanja ratifikacije Rimskog statuta i svih njegovih izmjena na globalnoj razini;
7.nadalje, ponovno poziva na uspostavu posebnog suda za istragu i kazneni progon zločina agresije koji je vodstvo Ruske Federacije počinilo nad Ukrajinom; ponavlja svoj poziv Komisiji, Vijeću i Europskoj službi za vanjsko djelovanje da pruže svu političku, financijsku i praktičnu potporu potrebnu za uspostavu posebnog suda; izražava svoju punu potporu Međunarodnom centru za kazneni progon zločina agresije protiv Ukrajine, sa sjedištem u Haagu, koji podupire aktualne napore zajedničkog istražnog tima, kao prvi konkretan korak prema uspostavi posebnog suda;
8.snažno apelira na EU i njegove države članice da ulože još veće i koordinirane napore, zajedno s partnerima sličnih stavova, kako bi se hitno i odlučno suprotstavili ruskim dezinformacijama te inozemnom upletanju i manipulaciji informacijama i tako zaštitili integritet svojih demokratskih procesa te ojačali otpornost europskih društava, među ostalim u vidu aktivnog promicanja medijske pismenosti, podupiranja kvalitetnih medija i profesionalnog novinarstva, a posebno istraživačkog novinarstva koje razotkriva rusku propagandu, njezine metode i mreže, kao i u vidu potpore istraživanjima novih tehnologija hibridnog utjecaja;
9.poziva EU da proširi opseg svojih sankcija protiv ruskih medijskih kuća koje provode kampanje dezinformiranja i manipuliranja informacijama, kojima se podupire i opravdava ruska ratna agresija na Ukrajinu; poziva države članice da hitno i temeljito provedu te sankcije i izdvoje dostatne resurse za učinkovitu borbu protiv takve vrste hibridnog ratovanja; poziva EU i države članice da intenziviraju svoju potporu neovisnim ruskim medijima u egzilu kako bi se medijima na ruskom jeziku omogućio pluralitet glasova;
10.izražava duboku zabrinutost zbog nedavnih najava čelnika poduzeća u sektoru društvenih medija o ublažavanju pravila o provjeri činjenica i moderiranju zbog toga što će se tako dati dodatan poticaj ruskoj kampanji dezinformiranja u cijelom svijetu; poziva Komisiju i države članice da kao odgovor na spomenute najave Mete i ranije X-a strogo provode Akt o digitalnim uslugama, među ostalim kao važan dio borbe protiv ruskog dezinformiranja;
11.poziva građane EU-a da kritički ocjenjuju informacije dovodeći u pitanje njihovo podrijetlo i namjeru koja stoji iza njih, posebno kada se one odnose na diskurse povezane s Rusijom, te da unakrsno provjeravaju činjenice koristeći se različitim i pouzdanim izvorima kako bi se suprotstavili pokušajima manipulacije iza kojih stoje zlonamjerni strani akteri;
12.osuđuje činjenicu da Moskva pravoslavlje iskorištava u geopolitičke svrhe, posebno instrumentalizacijom Ruske pravoslavne crkve (Moskovska patrijaršija) kao alata za stjecanje utjecaja i provedbu kontrole nad pravoslavnim stanovništvom u Ukrajini, Gruziji, Moldovi, Srbiji i drugim zemljama;
13.odgovara na izjavu Vrhovne Rade Ukrajine od 2. svibnja 2023. o ideologiji „rušizma” i osuđuje nacionalističku imperijalističku ideologiju, politiku i prakse aktualnog ruskog režima; ističe neusklađenost te ideologije i politike, odnosno tih praksi s međunarodnim pravom i europskim vrijednostima;
14.smatra da pokušaji Rusije da pogrešno prikaže, revidira i iskrivi povijest Ukrajine potkopavaju kolektivno sjećanje i identitet Europe u cjelini te predstavljaju prijetnju povijesnoj istini, demokratskim vrijednostima i miru u Europi; stoga poziva države članice da ulože više u obrazovanje i istraživanje u području zajedničke povijesti Europe i europskog sjećanja te da podupru projekte kojima se promiče bolje razumijevanje posljedica podjele Europe tijekom hladnog rata; izražava potporu izgradnji paneuropskog spomenika u Bruxellesu za žrtve totalitarnih režima 20. stoljeća; izražava žaljenje zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnim prostorima i traži zabranu upotrebe nacističkih i sovjetskih komunističkih simbola na razini EU-a kao i simbola aktualne ruske agresije na Ukrajinu;
15.izražava želju za time da EU i njegove države članice promiču bolje poznavanje i razumijevanje ljudske patnje koju je sovjetski režim nanio Europljanima tijekom 20. stoljeća; u tom kontekstu, poziva na sjećanje i poštovanje žrtava sovjetskih zločina, kao što su masovne deportacije, uključujući deportacije krimskih Tatara i stanovnika baltičkih zemalja, sustav gulaga, gladomor, masakri, poput onoga u Katinskoj šumi i tragedije u Gornjoj Šleskoj;
16.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ukrajine te ruskim institucijama.
Stanje u Venezueli nakon uzurpacije predsjedničkih ovlasti 10. siječnja 2025.
134k
49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 23. siječnja 2025. o stanju u Venezueli nakon uzurpacije predsjedničkih ovlasti 10.siječnja2025. ()
–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Venezueli, a posebno onu od 19.rujna2024. o stanju u Venezueli(1),
–uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te ostale ugovore i instrumente UN-a u području ljudskih prava,
–uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
–uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,
–uzimajući u obzir Ustav Venezuele,
–uzimajući u obzir izjave centra Carter od 30.srpnja2024. o izborima u Venezueli i od 2.listopada2024. o legitimizaciji zapisnika s birališta koji je predočila demokratska oporba,
–uzimajući u obzir detaljne zaključke Neovisne međunarodne misije UN-a za utvrđivanje činjenica o Bolivarijanskoj Republici Venezueli od 14.listopada2024.,
–uzimajući u obzir izvješće Međuameričke komisije za ljudska prava od 27.prosinca2024. o kršenjima ljudskih prava nakon izbora u Venezueli,
–uzimajući u obzir izjavu o događajima od 10.siječnja2025., koju je istog dana u ime Europske unije dala Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,
–uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 15.siječnja2025. o najnovijim odlukama venezuelskih vlasti,
–uzimajući u obzir Djelomični sporazum o promicanju političkih prava i izbornih jamstava za sve, koji su u listopadu2023. potpisali režim Nicolása Madura i venezuelski oporbeni savez Platforma za jedinstvo (Sporazum iz Barbadosa),
–uzimajući u obzir članak 136. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A.budući da je 28.srpnja2024. venezuelski narod mirno i u velikom broju izašao na izbore kako bi odredio budućnost svoje zemlje, pokazujući izniman građanski duh i predanost demokraciji; budući da je nakon zatvaranja biračkih mjesta Državno izborno povjerenstvo, koje se nalazi pod kontrolom režima, odbilo objaviti zapisnike s birališta (šp. actas) i krivotvorilo rezultate izbora te proglasilo lažnu pobjedu Madura; budući da su milijuni Venezuelaca glasali za demokratsku promjenu te su velikom većinom poduprli Edmunda Gonzáleza Urrutiju (67,05% danih glasova), u skladu s javno dostupnim primjercima zapisnika s birališta, što su potvrdili jedini vjerodostojni i nepristrani međunarodni promatrači, misija UN-a i centar Carter;
B.budući da su nakon izbora diljem zemlje održani mirni prosvjedi kako bi se osporili lažni rezultati koje je proglasio Madurov režim; budući da je na te prosvjede odgovoreno ekstremnim nasiljem i represijom, što je dovelo do barem 23 smrtna slučaja i više od 2500 uhićenja i prisilnih nestanaka te da ta brojka uključuje i oko 120 djece; budući da su nevladine organizacije izvijestile da je 1.siječnja2025. u toj zemlji bilo barem 1697 političkih zatvorenika
C.budući da se više stranih državljana, uključujući građane EU-a, i dalje nalazi u pritvoru na temelju lažnih optužbi za „destabilizaciju”;
D.budući da je demokratska oporba bila izložena kontinuiranom progonu čak i prije izbora 28.srpnja2024., no da se uznemiravanje koje provodi režim otad znatno intenziviralo, posebno u vidu prisilnih nestanaka i proizvoljnih uhićenja; budući da je María Corina Machado i dalje prisiljena živjeti u tajnosti zbog prijetnji smrću, dok je Edmundo González Urrutia bio primoran pobjeći iz zemlje sa svojom obitelji zbog ozbiljnih prijetnji; budući da je od 20.ožujka2024. šest bliskih suradnika stranke Vente Venezuela potražilo utočište u argentinskom veleposlanstvu u Caracasu, gdje se i dalje suočavaju sa sve većim pritiskom i uznemiravanjem koje provode venezuelske sigurnosne snage;
E.budući da se i dalje krše ljudska prava, što uključuje proizvoljna pritvaranja, prekomjernu uporabu sile, nezakonita ubojstva, prisilne nestanke, uznemiravanje, progon i kazneni progon građana koji ostvaruju svoje pravo na mirno okupljanje i slobodu izražavanja,te kršenja zakonitog sudskog postupka; budući da se Venezuela, osim političke i institucijske krize, suočava i s dubokom gospodarskom, socijalnom i demografskom krizom koja ozbiljno utječe na život građana;
F.budući da je Parlament 19.rujna2024. priznao Edmunda Gonzáleza Urrutiju kao legitimnog i demokratski izabranog predsjednika Venezuele, a Maríju Corinu Machado kao čelnicu demokratskih snaga u Venezueli; budući da su druge demokratske države u regiji i diljem svijeta priznale Gonzáleza kao izabranog predsjednika; budući da je trebao položiti prisegu 10.siječnja2025.; budući da je Parlament 17.prosinca2024. dodijelio Nagradu Saharov za 2024. Maríji Corini Machado, kao čelnici demokratskih snaga u Venezueli, i novoizabranom predsjedniku Edmundu Gonzálezu Urrutiji, koji predstavljaju sve Venezuelce koji se bore za ponovnu uspostavu slobode i demokracije bez obzira na to nalaze li se u zemlji ili izvan nje;
G.budući da je samo nekoliko dana uoči 10.siječnja2025. režim oteo Rafaela Tudaresa, zeta Edmunda Gonzáleza, te da njegova lokacija i dalje nije poznata; budući da je režim na isti način uznemiravao majku Maríje Corine Machado u njezinu vlastitu domu; budući da su mnogi drugi političari i članovi osoblja demokratske oporbe režimu i također bili podvrgnuti progonu, proizvoljnim uhićenjima i prisilnim nestancima, uključujući predsjedničkog kandidata Enriquea Márqueza;
H.budući da je 9.siječnja2025. venezuelski narod pod vodstvom Maríje Corine Machado prosvjedovao na ulicama protiv najnovijeg pokušaja Nicolása Madura da nezakonito uzurpira vlast; budući da su režimske snage otele Maríju Corinu Machado dok je napuštala prosvjed te da je kasnije puštena na slobodu, što je očiti čin ciljanog zastrašivanja i uznemiravanja koji je izazvao snažnu međunarodnu osudu;
I.budući da je Nicolás Maduro 10.siječnja2025. nezakonito uzurpirao vlast bez ikakve demokratske legitimnosti ili provjerljivih dokaza o ispravnosti izbora; budući da toj svečanosti nije prisustvovao nijedan demokratski izabrani čelnik države ili vlade; budući da su venezuelske granice bile zatvorene i da je zračni prostor bio pod strogim nadzorom zbog čega se Edmundo González Urrutia nije mogao vratiti u zemlju;
J.budući da je od prijevarnog i nelegitimnog preuzimanja vlasti Madurov režim naredio znatno i proizvoljno smanjenje diplomatske prisutnosti nekih država članica EU-a, opravdavajući to kao odgovor na „neprijateljsko ponašanje vlada Kraljevine Nizozemske, Francuske i Italije, koje karakterizira njihova potpora ekstremističkim skupinama i njihovo uplitanje u unutarnje poslove”;
K.budući da je prema podacima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) otprilike osam milijuna građana Venezuele napustilo zemlju od 2014., što je najveći egzodus u novijoj povijesti Latinske Amerike i jedna od najvećih kriza raseljavanja na svijetu;
L.budući da je Vijeće 10.siječnja2025. odlučilo donijeti novi paket ciljanih sankcija protiv 15 osoba odgovornih za podrivanje demokracije, vladavine prava ili ljudskih prava u Venezueli;
1.najoštrije osuđuje uzurpaciju predsjedništva od strane Nicolása Madura i ističe da je njegov režim nelegitiman te da njegova uzurpacija predsjedništva predstavlja nezakonit pokušaj da silom ostane na vlasti;
2.podsjeća da je na temelju izborne evidencije koju je dostavila demokratska oporba režimu, kao i izjava neovisnih međunarodnih organizacija prisutnih na izborima 28. srpnja 2024., odnosno misije Ujedinjenih naroda i centra Carter, Parlament priznao Edmunda Gonzáleza Urrutiju kao legitimnog pobjednika predsjedničkih izbora, a tu su pobjedu priznali i EU i njegove države članice;
3.ponavlja svoj poziv iz rezolucije iz rujna 2024., koji je u više navrata ponovila i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, da Državno izborno povjerenstvo Venezuele, koje je pod kontrolom režima, objavi evidencije glasovanja s izbora održanih 28.srpnja2024.;
4.slaže se s državama članicama da je venezuelski režim propustio ključnu priliku da poštuje volju naroda i osigura transparentnu demokratsku tranziciju u zemlji te da zbog toga Maduro nema demokratski legitimitet i stoga ga Parlament ne priznaje;
5.pozdravlja izjavu Visoke predstavnice u ime država članica EU-a u kojoj se priznaje pobjeda Edmunda Gonzáleza Urrutije velikom većinom i smatra da je Urrutia trebao položiti predsjedničku prisegu 10. siječnja 2025.; također pozdravlja predanost EU-a ulaganju daljnjih napora u zadovoljavanju hitnih potreba venezuelskog stanovništva koje je suočeno s posljedicama dugotrajne humanitarne krize;
6.pohvaljuje otpornost demokratske oporbe i predanost venezuelskog naroda demokraciji u kontekstu represije i nepovoljnih okolnosti; ponavlja da je poštovanje volje koju su građani Venezuele izrazili na izborima i dalje jedini način da Venezuela ponovno uspostavi demokraciju, da se omogući mirna i istinska tranzicija te da se riješi trenutačna humanitarna i socioekonomska kriza; potiče venezuelski režim da opozove neopravdan uhidbeni nalog izdan protiv Edmunda Gonzáleza Urrutije;
7.pozdravlja nedavnu odluku Vijeća od 10.siječnja2025. o proširenju ciljanih sankcija na 15 dodatnih pojedinaca; poziva na postroživanje tih sankcija i na njihovo proširenje na Nicolása Madura, njegov uži krug i njihove obitelji, uključujući Jorgea Rodrígueza i Vladimira Padrina Lópeza, kao i na sve odgovorne za kršenja ljudskih prava, nezakonito preuzimanje ovlasti, uzurpaciju službenih funkcija i sve činove represije u Venezueli;
8.izražava zabrinutost za Alberta Trentinija, talijanskog državljanina i volontera nevladine organizacije Humanity & Inclusion koja pomaže osobama s invaliditetom, kojeg su venezuelske vlasti uhitile 15.studenoga2024. tijekom humanitarne misije i o kojem nije bilo vijesti od njegova uhićenja; ističe da g.Trentini također pati od zdravstvenih problema i da nema lijekove ni osnovne potrepštine;
9.nadalje osuđuje progon koji je režim počinio protiv demokratske oporbe i venezuelskog naroda, kao i protiv mnogih građana EU-a koji su proizvoljno pritvoreni te su i dalje nepravedno zatvoreni; poziva na okončanje obrasca sustavnog kršenja ljudskih prava; zahtijeva da se hitno i bezuvjetno na slobodu puste svi politički zatvorenici i proizvoljno pritvorene osobe; traži od Madurova režima da prekine svoju politiku povreda i kršenja ljudskih prava, da odgovorne privede pravdi te da zajamči potpuno poštovanje svih temeljnih sloboda i ljudskih prava;
10.u potpunosti podržava istrage Međunarodnog kaznenog suda u pogledu brojnih zločina i represije koje provodi venezuelski režim;
11.poziva EU i njegove države članice, kao i sve demokratske regionalne i međunarodne aktere da bezuvjetno i kao izraz moralne dužnosti podrže demokratske snage Venezuele te da učine sve što je u njihovoj moći da bi se ponovno uspostavila demokracija u zemlji kako bi pokazali solidarnost s venezuelskim narodom te poštovanje njega i njegove legitimne volje te prava na život u slobodi i miru u demokratskom sustavu; ponovno potvrđuje svoju nepokolebljivu predanost narodu Venezuele i obrani demokracije, vladavine prava i ljudskih prava; izražava solidarnost s demokratskim snagama Venezuele;
12.pozdravlja povratak Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) u Caracas; smatra da bi OHCHR, Neovisna međunarodna misija UN-a za utvrđivanje činjenica o Venezueli, Međunarodni kazneni sud i relevantni regionalni mehanizmi trebali djelovati slobodno i bez uplitanja;
13.skreće pozornost na činjenicu da je Maduro nezakonitom uzurpacijom vlasti pogoršao već postojeću tešku humanitarnu krizu koja je već više od osam milijuna Venezuelaca potaknula na traženje utočišta u inozemstvu te će vjerojatno još više njih prisiliti na bijeg i tako dovesti do ponovnog i sve većeg migracijskog pritiska, koji će se najviše osjetiti u neposrednom susjedstvu Venezuele; podsjeća da je potrebno pronaći dugoročna rješenja za situaciju u kojoj se nalaze venezuelske izbjeglice i migranti; prepoznaje činjenicu da su susjedne zemlje uložile znatan trud u pružanje ne samo hrane i smještaja nego i obične pravne dokumentacije, školovanja i medicinske skrbi; poziva EU da učini sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao Venezuelcima koji napuštaju zemlju u skladu s međunarodnim standardima i postojećim zakonitim putovima;
14.žali zbog odluke venezuelskih vlasti iz siječnja 2025. o velikom smanjenju broja akreditiranog diplomatskog osoblja nekoliko država članica EU-a u Caracasu te poziva na trenutačno ukidanje te neprihvatljive jednostrane mjere;
15.smatra da u razilaženju između demokracije i diktature nema prostora za dvosmislenost ni za kompromisno stajalište, to jest da možemo biti ili na strani demokrata i onih koji se suočavaju s represijom ili na strani diktatora;
16.nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, sudionicima sastanka na vrhu EU-a i Zajednice latinoameričkih i karipskih država, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, Organizaciji američkih država, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i vlastima režima u Venezueli.