Načelo supsidijarnosti
Načelom supsidijarnosti, koje je utvrđeno Ugovorom oEuropskoj uniji, definiraju se okolnosti ukojima Unija ima prednost udjelovanju uodnosu na države članice kad je riječ opodručjima ukojima ona nema isključivu nadležnost.
Pravna osnova
Članak5. stavak3. Ugovora oEuropskoj uniji (UEU) te Protokol (br.2) oprimjeni načela supsidijarnosti proporcionalnosti.
Ciljevi
Izvršavanje nadležnosti Europske unije temelji se na načelima supsidijarnosti proporcionalnosti. Upodručjima koja nisu uisključivoj nadležnosti Europske unije načelom supsidijarnosti želi se zaštititi pravo država članica da donose odluke djeluju te dati legitimitet djelovanju Unije ako države članice ne mogu do kraja ostvariti ciljeve nekog djelovanja, već se to, „zbog opsega ili učinka predloženog djelovanja”, uz bolje rezultate može postići na razini Unije. Uvođenjem tog načela uUgovore EU-a izvršavanje nadležnosti nastojalo se što je više moguće približiti građanima, uskladu snačelom približavanja okojemu se govori u.
ʴDzپԳć
A. Početak povijesni razvoj
Načelo supsidijarnosti službeno je ugrađeno uUEU, potpisan 1992. UEU je uključivao upućivanje na načelo u. , potpisanim 1986., već je bilo uvedeno pravilo supsidijarnosti upodručju okoliša, iako se nije navodilo pod posebnim nazivom. U Prvostupanjski sud Europskih zajednica donio je odluku otome da načelo supsidijarnosti nije opće pravno načelo uskladu skojim bi trebalo provjeravati zakonitost akata Zajednice sve do stupanja na snagu UEU-a.
Ne mijenjajući formulaciju načela supsidijarnosti iz renumeriranog članka5. drugog podstavka UEZ-a, , koji je potpisan 1997., (dalje utekstu: „Protokol iz 1997.”) priložen je UEZ-u. Opći pristup primjeni načela supsidijarnosti, dogovoren na sastanku Europskog vijeća uEdinburghu 1992., na taj je način postao pravno obvezujući podložan sudskom preispitivanju uokviru protokola uslučaju supsidijarnosti.
Ugovorom iz Lisabona oizmjeni UEU-a UEZ-a, potpisanim 2007., načelo supsidijarnosti ugrađeno je učlanak5. stavak3. UEU-a, dok je odgovarajuća odredba UEZ-a stavljena izvan snage; međutim, zadržana je formulacija iz te odredbe. Ugovorom iz Lisabona također se izričito navodi regionalna lokalna dimenzija načela supsidijarnosti. Nadalje, Ugovorom iz Lisabona Protokol iz 1997. zamijenjen je novim Protokolom br.2, pri čemu je glavna promjena bila nova uloga nacionalnih parlamenata uosiguravanju nadzora nad poštovanjem načela supsidijarnosti (1.3.5.).
B. Definicija
Opći je cilj načela supsidijarnosti zajamčiti određeni stupanj neovisnosti podređenog tijela uodnosu na tijelo na višoj razini, odnosno lokalnog tijela uodnosu na središnju vlast. Riječ je, dakle, opodjeli nadležnosti među raznim razinama vlasti, ato je načelo institucionalni temelj saveznih država.
Kad se primijeni na kontekst EU-a, načelo supsidijarnosti služi kao regulatorni kriterij za područja koja nisu uisključivoj nadležnosti Unije. Ono isključuje djelovanje Unije onda kad države članice mogu same učinkovito riješiti probleme na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Uniji se daje pravo da izvršava svoju nadležnost samo kad države članice ne mogu uzadovoljavajućoj mjeri ostvariti ciljeve predloženog djelovanja kad djelovanje na razini Unije može donijeti dodanu vrijednost.
U skladu sčlankom5. stavkom3. UEU-a institucije Unije mogu djelovati uskladu snačelom supsidijarnosti ako su ispunjena tri preduvjeta: (a)područje djelovanja nije uisključivoj nadležnosti Unije (neisključiva nadležnost); (b)države članice ne mogu udovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve predloženog djelovanja (potreba); (c)zbog opsega ili učinaka djelovanja uspješnije ga može provesti Unija (dodana vrijednost).
C. Područje primjene
1. Granice nadležnosti Unije
Načelo supsidijarnosti primjenjuje se samo upodručjima ukojima Unija države članice dijele nadležnost. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona nadležnosti Unije preciznije su definirane: udijelu prvom glavI. , koji je potpisan 2007. stupio na snagu 2009., nadležnosti Unije podijeljene su utri kategorije (isključiva nadležnost, podijeljena nadležnost komplementarna nadležnost) te su utvrđena područja koja te tri kategorije obuhvaćaju.
2. Kad se primjenjuje načelo supsidijarnosti?
Načelo supsidijarnosti primjenjuje se na sve institucije Unije ima praktičnu važnost posebno uokviru zakonodavnih postupaka. Ugovorom iz Lisabona osnažena je uloga nacionalnih parlamenata Suda Europske unije upodručju nadzora nad poštovanjem načela supsidijarnosti. Zbog uvođenja izričitog upućivanja na podnacionalnu dimenziju načela supsidijarnosti Ugovor iz Lisabona značio je jačanje uloge Europskog odbora regija te je njime otvorena mogućnost da regionalni parlamenti sa zakonodavnim ovlastima, ovisno odiskrecijskoj odluci nacionalnih parlamenata, sudjeluju uex ante mehanizmu „ranog upozoravanja”.
D. Nadzor koji provode nacionalni parlamenti
Na temelju članka5. stavka3. drugog podstavka članka12. točke(b) UEU-a nacionalni parlamenti nadziru poštovanje načela supsidijarnosti uskladu spostupkom predviđenim Protokolom br.2. Uskladu sex ante mehanizmom „ranog upozoravanja” svaki nacionalni parlament ili dom nacionalnog parlamenta uroku od osam tjedana od datuma prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta može uputiti predsjednicima Europskog parlamenta, Vijeća Komisije obrazloženo mišljenje ukojem navodi razloge zbog kojih smatra da se predmetnim nacrtom ne poštuje načelo supsidijarnosti. Ako obrazložena mišljenja čine barem trećinu glasova dodijeljenih nacionalnim parlamentima (jedan glas za svaki dom dvodomnih parlamenata te dva glasa za jednodomne parlamente), nacrt se mora preispitati („žuti karton”). Institucija koja je predložila nacrt zakonodavnog akta može ga odlučiti zadržati, izmijeniti ili povući, uz obrazloženje svoje odluke. Uslučaju nacrta akata koji se odnose na policijsku suradnju ili pravosudnu suradnju ukaznenim stvarima taj prag je niži (jedna četvrtina glasova). Ako se uokviru redovnoga zakonodavnog postupka usklađenost zakonodavnog prijedloga snačelom supsidijarnosti osporava najmanje običnom većinom glasova dodijeljenih nacionalnim parlamentima te ako Komisija odluči zadržati prijedlog, pitanje se ponovno upućuje zakonodavcu (Parlamentu Vijeću), koji donosi odluku uprvome čitanju. Ako zakonodavac smatra da zakonodavni prijedlog nije uskladu snačelom supsidijarnosti, može ga odbaciti većinom koju čini 55% članova Vijeća ili većinom danih glasova uEuropskom parlamentu („narančasti karton”).
Dosad je postupak „žutog kartona” pokrenut tri puta, dok postupak „narančastog kartona” još nije upotrijebljen. Usvibnju2012. prvi „žuti karton” dodijeljen je za [1]. Ukupno je 12 od 40 nacionalnih parlamenata ili domova parlamenata smatralo da sadržaj prijedloga nije uskladu snačelom supsidijarnosti. Komisija je naposljetku povukla prijedlog, iako je smatrala da nije bilo kršenja načela supsidijarnosti. Ulistopadu 2013. 14 domova nacionalnih parlamenata u11 država članica dodijelilo je drugi „žuti karton”, to za [2]. Nakon što je razmotrila obrazložena mišljenja nacionalnih parlamenata, Komisija je odlučila [3] jer je smatrala da se njime poštuje načelo supsidijarnosti. Naposljetku, usvibnju 2016. 14 domova u11 država članica treći „žuti karton” dodijelilo je za [4]. Komisija je detaljno obrazložila [5] zbog kojih je zadržala svoj prijedlog ustvrdila da se njime ne krši načelo supsidijarnosti jer je pitanje upućenih radnika po definiciji prekogranične naravi.
Konferencija parlamentarnih odbora za poslove Unije parlamenata Europske unije (COSAC) služi kao korisna platforma preko koje nacionalni parlamenti razmjenjuju informacije uvezi skontrolom poštovanja načela supsidijarnosti. Osim toga, Mreža za praćenje primjene načela supsidijarnosti pod okriljem Europskog odbora regija olakšava razmjenu informacija između lokalnih regionalnih vlasti te institucija EU-a. Ta mreža okuplja regionalne parlamente vlade sa zakonodavnim ovlastima, lokalne regionalne vlasti bez zakonodavnih ovlasti te udruge lokalnih vlasti uEU-u. Otvorena je za nacionalna izaslanstva Europskog odbora regija domove nacionalnih parlamenata.
E. Konferencija obudućnosti Europe
Komisija je uožujku 2017. osnovala posebnu , kao dio agende za bolju regulativu, te posebno ukontekstu debate obudućnosti Europe koja je pokrenuta predsjednika Komisije Junckera. Cilj je te radne skupine 1.donijeti preporuke za bolju primjenu načela supsidijarnosti proporcionalnosti; 2.utvrditi područja politika ukojima bi se aktivnosti mogle ponovno delegirati ili upotpunosti vratiti državama članicama EU-a; 3.pronaći načine za veću uključenost regionalnih lokalnih tijela udonošenje politika EU-a njihovu provedbu.
Komisija je na temelju preporuka Radne skupine ulistopadu 2018. objavila čiji je cilj bio ojačati ulogu načela supsidijarnosti proporcionalnosti udonošenju politika EU-a. Jedna od glavnih preporuka Radne skupine koja je uzeta uobzir bilo je uključivanje tablice za ocjenjivanje supsidijarnosti proporcionalnosti usmjernice Komisije za bolju regulativu te upotreba te tablice za prikazivanje nalaza Komisije uprocjenama učinka, evaluacijama obrazloženjima.
Načela supsidijarnosti proporcionalnosti bila su među glavnim temama za raspravu na Konferenciji obudućnosti Europe, kako je navedeno u koju su potpisali predsjednici Parlamenta, Vijeća Komisije.
F. Sudsko preispitivanje
Poštovanje načela supsidijarnosti može se nadzirati retrospektivno (nakon donošenja zakonodavnog akta) uokviru postupaka pred Sudom Europske unije, kako je navedeno uProtokolu. Međutim, institucije Unije imaju široko diskrecijsko pravo uprimjeni tog načela. Usvojim presudama upredmetima Sud je naveo da je poštovanje načela supsidijarnosti jedan od uvjeta obuhvaćenih obvezom obrazloženja akata Unije, uskladu sčlankom296. UFEU-a. Taj je zahtjev zadovoljen ako je već iz uvodnih izjava očito da se načelo supsidijarnosti poštuje. Ujednoj od novijih presuda (, Philipp Morris, točka218.) Sud je ponovno potvrdio da mora provjeriti „je li Unijin zakonodavac na temelju detaljnih dokaza mogao smatrati da se cilj koji se nastoji postići dotičnom aktivnošću mogao bolje postići na razini Unije”. Upogledu postupovnih jamstava i, posebno, obveze navođenja razloga upogledu supsidijarnosti Sud je podsjetio da se poštovanje te obveze „mora ocijeniti ne samo sobzirom na tekst osporavanog akta nego na njegov kontekst okolnosti slučaja” (točka225.).
Države članice mogu pokrenuti postupak za poništenje pred Sudom protiv zakonodavnog akta zbog povrede načela supsidijarnosti uime svojeg parlamenta ili njegova doma, uskladu snjihovim pravnim sustavom. Europski odbor regija također može pokrenuti takve postupke protiv zakonodavnih akata ako je uUFEU-u predviđeno da se mora tražiti mišljenje tog odbora.
Uloga Europskog parlamenta
Parlament je bio pokretač koncepta supsidijarnosti te je 14.veljače1984. pri usvajanju nacrta Ugovora oEuropskoj uniji predložio odredbu uskladu skojom države članice, kad se Ugovorom Uniji dodjeljuju nadležnosti koje se preklapaju snjihovim nadležnostima, mogu djelovati pod uvjetom da Unija već nije donijela zakonodavni akt. Uprijedlogu se nadalje naglašava da bi Unija trebala djelovati samo radi izvršavanja zadaća koje se mogu učinkovitije provesti na zajedničkoj razini nego zasebno udržavama članicama.
Te je prijedloge Parlament uključio ubrojne rezolucije (na primjer rezolucije od 23.studenoga 14.prosinca1989., 12.srpnja 21.studenoga1990. te 18.svibnja1995.), ukojima je ponovno izrazio potporu načelu supsidijarnosti.
A. Međuinstitucijski sporazumi
Parlament je donio niz mjera za izvršavanje svoje uloge uskladu sUgovorima upogledu primjene načela supsidijarnosti. Tako je učlanku43. njegova Poslovnika određeno da „tijekom razmatranja prijedloga zakonodavnog akta Parlament obraća posebnu pozornost na to poštuje li prijedlog načela supsidijarnosti proporcionalnosti”. Odbor za pravna pitanja parlamentarni je odbor shorizontalnom odgovornošću za praćenje usklađenosti snačelom supsidijarnosti. Utom pogledu redovito sastavlja izvješće ogodišnjim izvješćima Komisije osupsidijarnosti proporcionalnosti.
Vijeće, Parlament Komisija potpisali su 25.listopada1993. međuinstitucijski sporazum[6] ukojemu su jasno izrazili želju triju institucija da utom području donesu odlučne korake. Stoga su se time obvezali poštovati načelo supsidijarnosti. Utom se sporazumu, uobliku postupaka kojima je uređena primjena načela supsidijarnosti, utvrđuju načini izvršavanja nadležnosti koje se Ugovorima dodjeljuju institucijama Unije kako bi se mogli ostvariti ciljevi predviđeni Ugovorima. Komisija se obvezala da će voditi računa onačelu supsidijarnosti da će dokazati da je postupala uskladu snjim. Isto vrijedi za Parlament Vijeće uokviru nadležnosti koje su im dodijeljene.
Na temelju (koji je zamijenio sporazum iz prosinca 2003. zajednički međuinstitucijski pristup upodručju analize učinka iz studenoga 2005.) Komisija mora uobrazloženju objasniti predložene mjere sobzirom na načelo supsidijarnosti te onjemu voditi računa usvojim procjenama učinka. Nadalje, uskladu s[7], Parlament Komisija obvezuju se na suradnju snacionalnim parlamentima kako bi im olakšali izvršavanje njihova prava na kontrolu poštovanja načela supsidijarnosti.
B. Rezolucije Europskog parlamenta
U svojoj [8] Parlament je naveo da je načelo supsidijarnosti obvezujuće pravno načelo te je istovremeno podsjetio na to da njegova provedba ne bi smjela biti prepreka provedbi isključive nadležnosti Unije niti dovoditi upitanje pravnu stečevinu Europske unije. Usvojoj [9] Parlament je dodao da bi se rješavanje nesuglasica trebalo odvijati na političkoj razini da bi pritom trebalo voditi računa oprijedlozima Konvencije obudućnosti Europe uvezi stim da nacionalni parlamenti uvedu mehanizam „ranog upozoravanja” upodručju supsidijarnosti. Taj se mehanizam zapravo spominje uUgovoru iz Lisabona (vidjeti gore te 1.3.5.).
U svojoj [10] Parlament pozdravlja veću uključenost nacionalnih parlamenata upodručju nadzora nad zakonodavnim prijedlozima uvezi snačelima supsidijarnosti proporcionalnosti te predlaže da se prouče načini uklanjanja prepreka koje koče sudjelovanje nacionalnih parlamenata umehanizmu nadzora nad poštovanjem načela supsidijarnosti.
Parlament je usvojoj [11] primijetio nagli porast broja obrazloženih mišljenja koja su podnijeli nacionalni parlamenti, što upućuje na njihovu sve veću uključenost upostupak donošenja odluka uUniji. Pozdravio je zanimanje nacionalnih parlamenata za preuzimanje proaktivnije uloge korištenjem postupka „zelenog kartona”. Utom pogledu preporučio je da se upotpunosti iskoriste postojeći alati koji nacionalnim parlamentima omogućuju sudjelovanje uzakonodavnom postupku, ada se pritom ne stvaraju nove institucionalne administrativne strukture.
U svojoj [12] Parlament je istaknuo temeljnu ulogu lokalnih vlasti, aposebno regionalnih parlamenata sa zakonodavnim ovlastima. Također je primio na znanje preporuke Radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije”, ali je naglasio da je on već ranije istaknuo mnoge od tih preporuka, posebno upogledu uloge nacionalnih parlamenata potrebe za reformom sustava ranog upozoravanja.
Parlament je usvojoj [13] istaknuo da lokalne regionalne vlasti provode primjenjuju otprilike 70% zakonodavstva EU-a te je pozvao Komisiju da ih bolje uključi usvoje postupke savjetovanja da integrira „tablicu za ocjenjivanje supsidijarnosti proporcionalnosti” kako bi se ocijenila primjena obaju načela tijekom cijelog postupka donošenja odluka. Također je istaknuo da trenutačna struktura postupka za mehanizam kontrole poštovanja načela supsidijarnosti dovodi do toga da nacionalni parlamenti posvećuju previše vremena tehničkim pravnim ocjenama skratkim rokovima, što komplicira ostvarivanje cilja dublje političke rasprave oeuropskoj politici.
Eeva Pavy