Međuvladini postupci donošenja odluka
U zajedničkoj vanjskoj isigurnosnoj politici (ZVSP) te unekoliko drugih područja, kao što su pojačana suradnja, određena imenovanja irevizija ugovora, postupak donošenja odluka razlikuje se od onog koji prevladava uredovnom zakonodavnom postupku. Utim područjima prevladava jača međuvladina suradnja. Problem krize javnoga duga doveo je do većeg korištenja takvim mehanizmima odlučivanja, posebno uokviru europskoga gospodarskoga upravljanja.
Pravna osnova
Članci 20., 21. , 48. i49. (UEU); članak2. stavak4., članak31., članak64. stavak3., članci81., 89., članak103. stavak1., članci113., 115., 118., 127. i153., članak191. stavak3., članak192., članak194. stavak2. te članci215., 218., 220., 221., 312., 329. i333. (UFEU).
Opis
A. Postupak izmjene Ugovorâ (članak48. UEU-a)
- Prijedlog: bilo koja država članica, Parlament ili Komisija.
- Uloga Komisije: savjetovanje isudjelovanje na međuvladinoj konferenciji.
- Uloga Parlamenta: savjetovanje prije sazivanja međuvladine konferencije (konferencije same po sebi uključuju Parlament na ad hoc osnovi, no on ima sve veći utjecaj: neko su ga vrijeme zastupali ili predsjednik ili dvoje zastupnika, ana prošloj međuvladinoj konferenciji zastupala su ga tri predstavnika).
- Uloga Upravnog vijeća Europske središnje banke: savjetovanje uslučaju institucionalnih promjena umonetarnom području.
- Odluka: zajednička suglasnost vlada uvezi sizmjenama Ugovorâ koje se potom daju na ratifikaciju državama članicama uskladu snjihovim ustavnim odredbama; prije toga potrebna je odluka Europskog vijeća, koja se donosi običnom većinom, otome treba li ili ne sazvati konvenciju, nakon pristanka Parlamenta.
B. Postupak za aktivaciju premošćujućih klauzula
- Europsko vijeće: aktivira opću premošćujuću klauzulu (članak48. UEU-a) iposebnu premošćujuću klauzulu (članak312. UFEU-a) za višegodišnji financijski okvir te jednoglasno odlučuje onjihovu korištenju. Svi nacionalni parlamenti imaju pravo veta na opću klauzulu.
- Vijeće: oostalim premošćujućim klauzulama može odlučivati Vijeće, jednoglasno ili kvalificiranom većinom, ovisno oodgovarajućoj odredbi ugovora (članak31. UEU-a, članci81., 153., 192. i333. UFEU-a).
C. Postupak pristupanja (članak49. UEU-a)
- Zahtjevi za članstvo: svaka europska država koja se pridržava načela Unije (članak2. UEU-a); obavijest nacionalnim parlamentima iEuropskom parlamentu; Europsko vijeće odobrava uvjete pristupanja.
- Uloga Komisije: savjetovanje; ima aktivnu ulogu upripremi ivođenju pregovora.
- Uloga Parlamenta: suglasnost apsolutnom većinom svih zastupnika.
- Odluka: donosi je Vijeće jednoglasno; sporazum između država članica EU-a idržave podnositeljice zahtjeva, kojim se utvrđuju uvjeti pristupanja ipotrebne prilagodbe, podnosi se svim državama članicama na ratifikaciju uskladu snjihovim ustavnim odredbama.
D. Postupak povlačenja (članak50. UEU-a)
- Zahtjev: predmetna država članica obavještava Europsko vijeće osvojoj namjeri uskladu sa svojim ustavnim odredbama.
- Sklapanje sporazuma: uobliku sporazuma opovlačenju koji, uz odobrenje Parlamenta, sklapa Vijeće posebnom kvalificiranom većinom (članak238. stavak3. točka(b) UFEU-a); kvalificirana se većina utvrđuje kao najmanje 72% članova Vijeća koji predstavljaju države članice sudionice (izuzevši državu članicu koja se povlači) koje zajedno čine najmanje 65% stanovništva tih država članica.
E. Postupak nametanja sankcija državi članici zbog teškog itrajnog kršenja načela Unije (članak7. UEU-a)
1. Glavni postupak
- Prijedlog odluke outvrđivanju postojanja teškog itrajnog kršenja: jedna trećina država članica ili Komisija.
- Suglasnost Parlamenta: donosi se dvotrećinskom većinom danih glasova koja čini većinu zastupnika uParlamentu (članak83. stavak3. Poslovnika EP-a).
- Odluka kojom se utvrđuje postojanje povrede: donosi je Europsko vijeće jednoglasno bez sudjelovanja predmetne države članice nakon pozivanja te države da dostavi svoje stajalište otom pitanju.
- Odluka oprivremenom ukidanju određenih prava predmetne države članice: donosi je Vijeće kvalificiranom većinom (bez sudjelovanja predmetne države članice).
2. Ugovorom iz Nice taj je postupak dopunjen sustavom predostrožnosti.
- Obrazloženi prijedlog odluke outvrđivanju očite opasnosti da država članica ozbiljno prekrši načela Unije: na inicijativu Komisije, Parlamenta ili jedne trećine država članica.
- Suglasnost Parlamenta: donosi se dvotrećinskom većinom danih glasova koja čini većinu zastupnika uParlamentu.
- Odluka: donosi je Vijeće većinom od četiri petine članova nakon saslušanja predmetne države članice. Vijeće prije donošenja takve odluke državi članici može uputiti preporuke.
F. Postupak pojačane suradnje
1. Opća pravila (članak20. UEU-a, članak329. stavak1. UFEU-a)
- Prijedlog: isključivo pravo Komisije; utu svrhu države članice koje namjeravaju uspostaviti pojačanu suradnju zahtjev mogu dostaviti Komisiji.
- Uloga Parlamenta: suglasnost.
- Odluka: donosi je Vijeće kvalificiranom većinom.
2. Suradnja upodručju zajedničke vanjske isigurnosne politike (ZVSP) (članak329. stavak2. UFEU-a)
- Zahtjev predmetnih država članica Vijeću;
- prijedlog se prosljeđuje Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove isigurnosnu politiku koji daje mišljenje;
- obavještavanje Parlamenta;
- Vijeće djeluje na temelju jednoglasne odluke.
Sličan postupak postoji za uspostavljanje strukturirane suradnje upodručju obrambene politike, što je uvedeno Ugovorom iz Lisabona (5.1.2.).
G. Postupak odlučivanja ovanjskim poslovima
Ugovorom iz Lisabona ukinuta je struktura stri stupa iz prethodnih ugovora, no vanjska politika ostala je odvojena od ostalih politika EU-a. Ciljevi iodredbe ZVSP-a sadržani su uUgovoru oEuropskoj uniji. Sad su bolje sastavljeni ikoherentniji nego uprijašnjim ugovorima.
Velika institucionalna promjena je osnivanje Ureda Visokog predstavnika kojemu pomaže nova Europska služba za vanjsko djelovanje ikoji može predlagati inicijative uokviru ZVSP-a. ZVSP je integriran uokvir Unije, no on slijedi posebna pravila ipostupke (članak24. stavak2. UEU-a).
- Prijedlog: bilo koja država članica, Visoki predstavnik ili Komisija (članak22. UEU-a).
- Uloga Parlamenta: redovito ga obavještava ʰԾšٱ itraži se njegovo mišljenje oglavnim aspektima iosnovnim odabirima. Uskladu smeđuinstitucionalnim sporazumom ofinanciranju ZVSP-a taj se postupak savjetovanja provodi na godišnjoj razini na temelju dokumenta Vijeća.
- Odluka: donosi je Europsko vijeće ili Vijeće jednoglasno. Europsko vijeće utvrđuje prioritete istrateške interese EU-a; Vijeće donosi odluke ili poduzima mjere. Visoki predstavnik za vanjske poslove isigurnosnu politiku idržave članice provode te odluke, pri čemu se koriste nacionalnim resursima ili resursima Unije. Predsjednik Europskog vijeća može sazvati izvanrednu sjednicu Europskog vijeća ako je to potrebno zbog razvoja događaja na međunarodnoj razini.
H. Ostale zakonodavne mjere (2.6.8.)
Međuvladini postupci donošenja odluka zadržani su iunizu specifičnih, politički osjetljivih područja politike EU-a, konkretno:
- u pravosuđu iunutarnjim poslovima: mjere pravosudne suradnje ukaznenim stvarima, pravosudna suradnja (članak 89. UFEU-a);
- u pitanjima unutarnjeg tržišta: ograničenja kretanja kapitala (članak64. stavak3. UFEU-a), politika tržišnog natjecanja (članak103. stavak1. UFEU-a), mjere usklađivanja poreza (članak113. UFEU-a), usklađivanje zakona koji utječu na uspostavu unutarnjeg tržišta (članak115. UFEU-a), prava intelektualnog vlasništva (članak118. UFEU-a);
- u monetarnoj politici: dodjela određenih zadaća ESB-u koje se odnose na bonitetni nadzor (članak127. UFEU-a);
- ostala područja kao što su socijalne politike izapošljavanje (članak153. UFEU-a), energetika (članak194. stavak2. UFEU-a) ili okoliš (članak191. stavak3. UFEU-a).
I. Upravljanje financijskom krizom (2.6.8.)
Kad su 2010. određene države članice zapale uteške financijske teškoće, bilo ih je potrebno spasiti na razne načine. Nekim sastavnicama paketa pomoći upravlja Unija, na primjer Mehanizmom za europsku financijsku stabilnost. Veći dio, aposebno doprinose uEuropski fond za financijsku stabilnost (EFSF), izravno plaćaju države članice. EFSF je „instrument posebne namjene” nastao međuvladinim sporazumom među državama članicama europodručja. Stoga su se odluke potrebne za takve međuvladine mjere morale donijeti na razini Europskog vijeća ili čelnika država ili vlada Euroskupine, uključujući ratifikaciju udržavama članicama uskladu snjihovim nacionalnim ustavnim odredbama. Dva važna razloga za to su klauzula onepreuzimanju odgovornosti iobveza (članak125. UFEU-a) iotpor nekih nacionalnih ustavnih sudova prema daljnjem prijenosu financijskih iproračunskih ovlasti na Europsku uniju.
Izmjenu članka136. UFEU-a (koordinacija ekonomske politike) usvojilo je Europsko vijeće 25.ožujka2011. pojednostavljenim postupkom revizije ugovora bez sazivanja konvencije (Odluka Europskog Vijeća2011/199/EU). Stupila je na snagu utravnju2013., čime se omogućilo uspostavljanje stalnih mehanizama za sprečavanje kriza kao što je Europski stabilizacijski mehanizam (ESM). ESM je osnovan međuvladinim ugovorom potpisanim među članicama europodručja koji je stupio na snagu 27.rujna2012. Postupci glasovanja njegova izvršnog odbora obuhvaćaju tzv.„postupak za hitne slučajeve” za koji je potrebna kvalificirana većina od 85% ako Komisija iESB zaključe da je potrebno hitno donijeti odluku uvezi sfinancijskom pomoći. Naposljetku, vlade država članica sastavile su Ugovor ostabilnosti, koordinaciji iupravljanju uekonomskoj imonetarnoj uniji koji je stupio na snagu 1.siječnja2013. nakon što je 12ugovornih strana čija je valuta euro predalo svoj dokument oratifikaciji. Ugovorom se posebno predviđa zahtjev za pravilo ouravnoteženom proračunu unacionalnim pravnim porecima (Fiskalni ugovor). Od 25 stranaka Ugovora ostabilnosti, koordinaciji iupravljanju ukupno 22službeno su obvezane Fiskalnim ugovorom (19 država članica europodručja te Bugarska, Danska iRumunjska).
J. Imenovanja
- Europsko vijeće na preporuku Vijeća inakon savjetovanja sParlamentom (članak283. stavak2. UFEU-a) kvalificiranom većinom imenuje predsjednika, potpredsjednika iostala četiri člana Izvršnog odbora Europske središnje banke.
- Europsko vijeće uz odobrenje predsjednika Komisije kvalificiranom većinom imenuje Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove isigurnosnu politiku (članak18. stavak1. UEU-a); unatoč tome, usvojstvu potpredsjednika Komisije, Visoki predstavnik, zajedno spredsjednikom Komisije iostalim članovima Komisije, mora glasovanjem odobriti Europski parlament.
- Vlade država članica općom suglasnošću imenuju suce inezavisne odvjetnike Suda Europske unije iOpćeg suda (nekadašnjeg Prvostupanjskog suda) (članak19. stavak2. UEU-a).
- Vijeće na preporuku svake države članice inakon savjetovanja sParlamentom kvalificiranom većinom imenuje članove Revizorskog suda (članak286. stavak2. UFEU-a).
Uloga Europskog parlamenta
Prije Međuvladine konferencije održane 1996. Parlament je bio pozvao na prenošenje nadležnosti za drugi itreći stup na Zajednicu kako bi se postupci donošenja odluka uskladu sUgovorom oosnivanju Europske zajednice primjenjivali ina njih.
Nakon stalnih napora Parlamenta tijekom Europske konvencije da bivši drugi itreći stup postanu dio strukture Unije (1.1.4.) Ugovorom iz Lisabona nadnacionalno donošenje odluka prošireno je na bivši treći stup (pravosuđe iunutarnji poslovi) te je uveden usklađen institucionalni okvir za vanjsku isigurnosnu politiku svažnim inovacijama kao što su funkcije dugoročnog predsjednika Europskog vijeća iVisokog predstavnika Unije za vanjske poslove isigurnosnu politiku.
U kontekstu sve veće usklađenosti vlada uekonomskom ifiskalnom upravljanju Parlament je imao ulogu uosiguravanju odgovarajućeg sudjelovanja institucija EU-a upregovorima omeđunarodnom ugovoru navedenom uodjeljkuI.
U veljači2019. Parlament je donio Rezoluciju oprovedbi odredbi Ugovora opojačanoj suradnji[1] ukojoj je dao preporuke obudućem razvoju pojačane suradnje. Parlament posebice smatra da je potrebno razviti postupak za brzo odobravanje pojačane suradnje upodručjima od velike političke važnosti koju je potrebno ostvariti uroku kraćem od trajanja dvaju uzastopnih predsjedništava Vijeća. Također se poziva Komisija da predloži uredbu kojom bi se pojednostavnio iobjedinio relevantni pravni okvir za pojačanu suradnju.
U svojoj Rezoluciji od 13.veljače2019. ostanju rasprave obudućnosti Europe[2] Parlament se založio za primjenu općih premošćujućih klauzula (članak48. stavak7. točka1. ičlanak48. stavak7. točka2. UEU-a) te ostalih posebnih premošćujućih klauzula kako bi se prevladala blokada zahtijevanja jednoglasnog odlučivanja bez traženja međuvladinih rješenja izvan područja primjene Ugovorâ. UIzvješću okonačnom ishodu Konferencije obudućnosti Europe, koje je predstavljeno predsjednicima triju institucija 9.svibnja2022., ističe se važnost preispitivanja postupaka donošenja odluka na temelju jednoglasnosti. Parlament je 11.srpnja2023. donio rezoluciju[3] oprimjeni premošćujućih klauzula uUgovorimaEU-a.
Eeva Pavy