Naknade
Osim plaće, zastupnici u Europskom parlamentu, kao i zastupnici u nacionalnim parlamentima, imaju pravo na naknade koje pokrivaju troškove nastale pri obnašanju njihovih parlamentarnih dužnosti, često izvan mjesta prebivališta. Svi navedeni podaci vrijedili su 1. srpnja 2024.
Naknada za opće troškove (4950 EUR mjesečno) paušalni je iznos koji zastupnicima omogućuje pokrivanje troškova kao što su najam ureda u državi članici u kojoj su izabrani ili troškova za informatičke hardvere i softvere, uredski materijal, mobilne telefone/pretplate i internetske pretplate.
Za zastupnike u Europskom parlamentu važno je da takve aktivnosti mogu organizirati u svojim izbornim jedinicama, na lokalnoj razini, a ne samo u Bruxellesu i Strasbourgu. Pravila i svrhe naknade za opće troškove utvrđeni su Statutom zastupnika, a provedbena pravila utvrđuje ʰԾšٱ.
Paušalni iznos koristi se kako bi se zaštitila neovisnost mandata, a i zato što je taj oblik plaćanja najekonomičniji.
Posljednjom revizijom povećava se transparentnost jer je popis vrsta obuhvaćenih troškova pojednostavljen. Zastupnici mogu objavljivati svoje troškove na internetu na transparentan i pristupačan način.
Zastupnici primaju polovicu naknade ako bez odgovarajućeg obrazloženja prisustvuju na manje od polovice plenarnih sjednica u jednoj parlamentarnoj godini (od rujna do kolovoza).
Dnevnica
Dnevnica od 350 EUR paušalni je iznos koji pokriva smještaj, obroke i povezane troškove svakog dana tijekom službenog rada zastupnika u Europskom parlamentu.
Zastupnici se moraju potpisati na popis nazočnih, a postoje iznimke za predsjednika i voditelje klubova zastupnika.
U slučaju da zastupnici, čak i ako nazoče sjednici i potpišu se na popis nazočnih, na dane glasovanja propuste više od polovice poimeničnih glasovanja, dobivaju samo polovicu dnevnice.
Za sastanke izvan EU-a naknada se prepolovljuje.
Putovanja do Europskog parlamenta i povratak:
Europski parlament pokriva putne troškove kako bi se zastupnicima omogućilo da .sudjeluju na sjednicama i sastancima Europskog parlamenta, primjerice na plenarnim sjednicama, sjednicama odbora te sastancima klubova zastupnika. Uglavnom se održavaju u Bruxellesu ili Strasbourgu.
Zastupnicima se, nakon što dostave račune, nadoknađuju stvarni troškovi putnih karata korištenih radi sudjelovanja na sastancima.
Gornje granice postavljene su do najviše cijene zračnog prijevoza poslovnog razreda (razred D ili sličan razred), karte za vlak prvog razreda ili 0,58 EUR po kilometru za putovanja automobilom (do najviše 720 km). Europski parlament izdaje karte.
Osim toga, postoje utvrđeni iznosi koji se temelje na udaljenosti i trajanju putovanja kako bi se pokrili razni putni troškovi (cestarina, troškovi prekomjerne prtljage, troškovi rezervacije itd.).
Službeno putovanje:
Tijekom obnašanja svojeg mandata zastupnici mogu putovati izvan mjestâ rada EP-a iz različitih razloga kako bi predstavljali Europski parlament: uglavnom u okviru misija odbora za utvrđivanje činjenica, izaslanstava odbora ili službenih izaslanstava u treće zemlje. Ta su putovanja organizirana u skladu s Poslovnikom EP-a i pravilima Predsjedništva. Putni troškovi spadaju u proračun odbora ili izaslanstva koje ga organizira.
Pojedinačno putovanje:
Osim toga, zastupnici u Europskom parlamentu mogu organizirati putovanja u svoje ime radi obavljanja službenih dužnosti. Zastupnici često moraju putovati unutar države članice u kojoj su izabrani i izvan nje, u okviru obavljanja službene dužnosti i u druge svrhe (npr. radi prisustvovanja konferenciji ili sudjelovanja u radnom posjetu).
Za obveze u državi članici zastupnika Parlament nadoknađuje putne troškove samo do najvišeg godišnjeg iznosa utvrđenog za svaku pojedinu zemlju.
Za obveze u inozemstvu, koje nisu dio službenih sastanaka Parlamenta, zastupnici mogu zatražiti povrat putnih troškova, troškova smještaja i povezanih troškova u drugim zemljama do najvišeg godišnjeg iznosa od 5 500 EUR.
Zastupnici imaju pravo na povrat dvije trećine troškova liječenja. Osim udjela povrata, detaljna pravila i postupci u okviru tog sustava jednaki su onima koji se odnose na službenike EU-a.
Na kraju svojeg mandata zastupnici imaju pravo na prijelaznu naknadu u iznosu od jedne mjesečne plaće za svaku godinu u kojoj su obnašali dužnost, ali za najviše dvije godine.
Kada bivši zastupnik preuzme dužnost negdje drugdje, iznos prijelazne naknade smanjuje se ovisno o iznosu nove plaće.
Ako zastupnik istodobno ima pravo na starosnu ili invalidsku mirovinu, ne može primati i mirovinu i naknadu već mora odabrati jednu ili drugu.
Zastupnici se mogu koristiti službenim vozilima za prisustvovanje sastancima ili događanjima u Bruxellesu ili Strasbourgu.