Ϸվ

Indeks
Prethodno
ć
Cjeloviti tekst
Postupak :
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A9-0248/2020

Podneseni tekstovi :

A9-0248/2020

Rasprave :

PV18/01/2021-17
CRE18/01/2021-17

Glasovanja :

PV20/01/2021-17

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2021)0006

Usvojeni tekstovi
PDF206kWORD63k
Srijeda, 20. siječnja 2021.-Bruxelles
Europski uhidbeni nalog i postupci predaje između država članica
P9_TA(2021)0006A9-0248/2020

Rezolucija Europskog parlamenta od 20. siječnja 2021. o provedbi Europskog uhidbenog naloga i postupaka predaje između država članica ()

Europski parlament,

–uzimajući u obzir članke2., 3., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak82. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), a posebno njezine članke4., 47., 48. i 52.,

–uzimajući u obzir sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) koja se odnosi na uzajamno priznavanje, temeljna prava i obveze u skladu s člankom2. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) o pravu na život(1),

–uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2002/584/PUP od 13.lipnja2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica(2) („Okvirna odluka o Europskom uhidbenom nalogu”),

–uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća2008/947/PUP od 27.studenoga2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija(3),

–uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2009/299/PUP od 26.veljače2009. o izmjeni okvirnih odluka 2002/584/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP i 2008/947/PUP radi jačanja postupovnih prava osoba i poticanja primjene načela uzajamnog priznavanja odluka donesenih na suđenju u odsutnosti dotične osobe(4),

–uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća2009/829/PUP od 23.listopada2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru(5),

–uzimajući u obzir izvješća Komisije o provedbi Europskog uhidbenog naloga i postupaka predaje između država članica ( i SEC(2005)0267, i SEC(2006)0079, i SEC(2007)0979 i i SEC(2011)0430),

–uzimajući u obzir revidiranu verziju priručnika o izdavanju i izvršenju Europskog uhidbenog naloga,

–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15.prosinca2011. o uvjetima pritvora u EU-u(6), Rezoluciju od 27.veljače2014. s preporukama Komisiji o reviziji europskog uhidbenog naloga(7) i Rezoluciju od 5.listopada2017. o zatvorskim sustavima i uvjetima u zatvoru(8),

–uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju od 17.travnja2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Pravosuđe(9),

–uzimajući u obzir Plan Vijeća za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima iz 2009.(10),

–uzimajući u obzir Direktivu 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20.listopada2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima(11),

–uzimajući u obzir Direktivu 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22.svibnja2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku(12),

–uzimajući u obzir Direktivu 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22.listopada2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima(13),

–uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9.ožujka2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku(14),

–uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11.svibnja2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima(15),

–uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26.listopada2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga(16),

–uzimajući u obzir Direktivu br. 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3.travnja2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima(17),

–uzimajući u obzir ocjenu provedbe Europskog uhidbenog naloga na europskoj razini iz lipnja 2020. koju je izradila Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS),

–uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 2.srpnja2020. o provedbi Okvirne odluke Vijeća od 13.lipnja2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (),

–uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti u pogledu Europskog uhidbenog naloga, dovršenu u siječnju2014. na zahtjev EPRS-a i studiju o cijeni neujedinjene Europe za postupovna prava i uvjete pritvora iz prosinca2017.,

–uzimajući u obzir završno izvješće Vijeća od 27.svibnja2009. o četvrtom krugu uzajamnih procjena–praktičnoj primjeni Europskog uhidbenog naloga i odgovarajućih postupaka predaje između država članica,

–uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 26.rujna2019. o provedbi Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22.listopada2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (),

–uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13.prosinca2018. o uzajamnom priznavanju u kaznenim stvarima „Promicanje uzajamnog priznavanja jačanjem uzajamnog povjerenja”(18),

–uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16.prosinca2019. o mjerama koje su alternativa zadržavanju: primjena sankcija i mjera koje ne uključuju oduzimanje slobode u području kaznenog pravosuđa(19),

–uzimajući u obzir Strategiju EU-a za prava žrtava (2020.–2025.) (),

–uzimajući u obzir različita izvješća pojedinih nacionalnih, europskih i međunarodnih nevladinih organizacija,

–uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14.studenoga2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP(20),

–uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30.rujna2020. o njezinom Izvješću o vladavini prava za 2020.: stanju vladavine prava u Europskoj uniji (),

–uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7.listopada2020. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(21),

–uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–uzimajući u obzir aktivnosti koje je obavila Agencija Europske unije za temeljna prava, osobito izvješća „Prava u praksi: pristup odvjetniku i postupovna prava u kaznenom postupku i postupku na temelju europskog uhidbenog naloga” od 13.rujna2019., „Zatvorski uvjeti u Europskoj uniji: pravila i stvarno stanje” od 11.prosinca2019. i „Zatvorska kazna i njezine alternative: aspekti temeljnih prava pri obavljanju transfera među državama članicama EU-a” od 9.studenoga2016. i bazu podataka o zatvorskim uvjetima koja je pokrenuta u prosincu2019.,

–uzimajući u obzir konvencije, preporuke i rezolucije Vijeća Europe o zatvorskim pitanjima i suradnji u području kaznenog prava,

–uzimajući u obzir članak54. Poslovnika, članak1. stavak1. točku(e) Odluke Konferencije predsjednika od 12.prosinca2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog3. priložen toj odluci,

–uzimajući u obzir mišljenje Odbora za ustavna pitanja,

–uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0248/2020),

A.budući da je pravosudna suradnja u EU-u bitan čimbenik u rješavanju ekoloških, socijalnih, gospodarskih i digitalnih izazova;

B.budući da je Europski uhidbeni nalog pojednostavljen i ubrzan prekogranični sudski postupak predaje koji je donesen nakon terorističkih napada 11.rujna i koji je od svog pokretanja postao glavni i najčešće korišten instrument za uzajamno priznavanje u kaznenim stvarima;

C.budući da je Europski uhidbeni nalog općenito polučio uspjeh i da je izručenja zamijenio predajama; budući da su predaje u prosjeku skraćene s 50 dana 2016. na 40dana 2017. u slučajevima kad osoba ne da svoj pristanak iako u nekim državama članicama dolazi do kašnjenja u ispunjenju zahtjeva ili neispunjenja zahtjeva uzajamnog priznavanja; budući da su u nekim rijetkim slučajevima države članice izvijestile o postupcima predaje u trajanju i do 90dana ako pojedinac ne da svoj pristanak;

D.budući da je od 2005. do 2016. izvršeno samo 43000 od 150000 izdanih europskih uhidbenih naloga; budući da takve neobrađene brojke dovode u zabludu u pogledu korištene metodologije i sveukupnog uspjeha, kako je objasnila Komisija;

E.budući da se pravosudna suradnja EU-a u kaznenim stvarima temelji na uzajamnom priznavanju koje je utvrđeno na sastanku Europskog vijeća u Tampereu 1999.; budući da je Ugovorom iz Lisabona znatno izmijenjeno ustavno uređenje EU-a i da je u članku82. UFEU-a pružena izričita pravna osnova za pravila i postupke kojima se osigurava međusobno priznavanje svih oblika presuda i sudskih odluka;

F.budući da uzajamno priznavanje nije nov koncept razvijen u području slobode, sigurnosti i pravde (PSSP) te je izvorno osmišljen na unutarnjem tržištu (logika Cassis de Dijon); budući da, međutim, uzajamno priznavanje u području kaznenog pravosuđa ima drugačiju logiku i pravnu osnovu od uzajamnog priznavanja pravila pristupa tržištu; budući da u tom pogledu uzajamno priznavanje u PSSP-u ima neke osobitosti s obzirom na posljedice za temeljna prava i nacionalni suverenitet te mjeru u kojoj je potrebno poticati njegovo provođenje usklađivanjem kaznenog materijalnog i postupovnog prava, osobito u pogledu postupovnih jamstava; budući da bilo kakvo nazadovanje u primjeni načela međusobnog priznavanja u području kaznenog prava može imati negativne posljedice i utjecati na njegovu primjenu u drugim područjima, kao što je unutarnje tržište;

G.budući da uzajamno priznavanje znači izravno priznavanje sudskih odluka iz drugih država članica te je nepriznavanje iznimka, što podrazumijeva da se sudska odluka ne bi trebala odbiti samo na temelju toga što je donesena u drugoj državi članici; budući da primjena uzajamnog priznavanja odluka koje su donijele druge države članice nije u skladu s revizijom takvih odluka, osim ako se to čini na temelju razloga predviđenih Okvirnom odlukom o Europskom uhidbenom nalogu; budući da su za primjenu tog instrumenta neophodni suradnja i uzajamno povjerenje među nadležnim pravosudnim tijelima;; budući da uzajamno priznavanje i temeljna prava moraju biti povezani;

H.budući da uzajamno priznavanje zahtijeva visoku razinu uzajamnog povjerenja među državama članicama te se temelji na zajedničkom razumijevanju vladavine prava i temeljnih prava; budući da u ovom presudnom povijesnom trenutku Europskoj uniji treba povjerenje kako bi uspješno svladala zajedničke izazove; budući da je jačanje povjerenja ključno za neometano funkcioniranje Europskog uhidbenog naloga;

I.budući da bi uspostava mehanizma EU-a za demokraciju, vladavina prava i temeljna prava trebali biti ključni za jačanje uzajamnog povjerenja jer se time želi istaknuti područja u kojima su potrebna poboljšanja u pogledu vladavine prava; budući da manjkavom i nedosljednom primjenom Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu određene države članice ne doprinose jačanju tog uzajamnog povjerenja; budući da bi mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava mogao biti koristan za pružanje elemenata kojima će se zajamčiti dosljedna primjena u slučajevima u kojima su izvršenja odbijena zbog kršenja temeljnih prava i time poboljšati uzajamno priznavanje među državama članicama;

J.budući da uzajamno povjerenje zahtijeva od država članica da postupaju u skladu s pravom EU-a, a osobito s temeljnim pravima priznatima Poveljom te vladavinom prava;

K.budući da je europski uhidbeni nalog pomogao u razvoju i konsolidaciji područja slobode, sigurnosti i pravde; budući da su članak6. UEU-a o Povelji i EKLJP-u, članak8., članak15. stavak3., članci16. i 18. do 25. UFEU-a, direktive o postupovnim pravima i Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća o pravima žrtava(22) ključni elementi okvira područja slobode, sigurnosti i pravde; budući da bi nepravilna primjena europskog uhidbenog naloga mogla imati štetne učinke na policijsku i pravosudnu suradnju diljem Unije, na pojedince i njihove obitelji te na funkcioniranje schengenskog prostora i temeljna prava;

L.budući da članstvo u Europskoj uniji podrazumijeva poštovanje niza vrijednosti, kao što su ljudsko dostojanstvo, sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, kako je utvrđeno člankom2. UEU-a i pravnim sustavima država članica u okviru njegove primjene;

M.budući da Unija jednakosti koja štiti mora osigurati zaštitu svih žrtava kaznenih djela(23) te istodobno štititi prava osumnjičenika i osuđenika; budući da je EU donijela instrumente koji imaju za cilj ojačati prava žrtava usvajanjem različitih instrumenata uz zadržavanje i predaju osumnjičenika ili osuđenih osoba;

N.budući da je Sud Europske unije razjasnio većinu pitanja koja su se pojavila u vezi s primjenom Europskog uhidbenog naloga, kao što su načelo ne bis in idem(24), pravosudno tijelo(25), nadređenost i usklađivanje na razini EU-a(26), neovisnost pravosuđa(27), temeljna prava(28), dvostruka kažnjivost(29), razlozi za odbijanje i izručenje građana EU-a trećim zemljama(30); budući da istodobno sudske odluke ne mogu postati zamjena za kvalitetno izrađeno zakonodavstvo na razini Unije;

O.budući da je dvostruka kažnjivost koncept međunarodnog izručenja i, iako je rijetko spojiva s uzajamnim priznavanjem, u praksi bi mogla biti potrebna na veoma ograničen način za tražene osobe u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije; budući da je dvostruka kažnjivost samo fakultativna osnova za odbijanje Europskog uhidbenog naloga i da se na nju rijetko pozivaju tijela izvršitelji; budući da popis kaznenih djela bez dvostruke kažnjivosti već uključuje širok raspon kaznenih djela, od kojih mnoga još nisu dobro usklađena u državama članicama, te budući da bi takav popis trebalo ponovno ocijeniti i eventualno proširiti u skladu s postupkom utvrđenim u članku2. stavku3. Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu;

P.budući da za koncept uzajamnog priznavanja ne bi bilo potrebno usklađivanje kaznenog materijalnog prava i postupka, no kako je praksa pravosudne suradnje pokazala da je usklađivanje određenih ograničenih zajedničkih standarda i definicija potrebno za olakšavanje uzajamnog priznavanja, kako je potvrđeno člankom82. stavkom2. UFEU-a; budući da je posljednjih nekoliko godina postignut određeni napredak usvajanjem šest direktiva o postupovnim pravima, Direktive 2012/29/EU, mjera koje su alternativa Europskom uhidbenom nalogu, poput Europskog istražnog naloga, i usklađivanjem kaznenih djela; budući da, međutim, šest direktiva o postupovnim jamstvima nije provedeno u potpunosti i na pravilan način, što i dalje izaziva zabrinutost;

Q.budući da je Komisija istaknula da postoje poteškoće kod provedbe određenih odredbi Direktive 2013/48/EU, osobito u pogledu mogućnosti pristupa odvjetniku u državi članici izvršenja i izdavanja; budući da je prenošenje ostalih direktiva o postupovnim jamstvima koje sadrže posebne odredbe o Europskom uhidbenom nalogu (2010/64/EU; 2012/13/EU; (EU) 2016/800 i (EU) 2016/1919) dosad bilo nedostatno, među ostalim u pogledu uzimanja u obzir ravnopravnosti stranaka;

R.budući da se drugim instrumentima uspjelo riješiti neke probleme povezane s Europskim uhidbenim nalogom, primjerice Direktivom 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu i Uredbom (EU) 2018/1805 o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje(31), te su u okviru njih primijenjena načela uzajamnog priznavanja na druge vrste sudskih odluka;

S.budući da se u planu EU-a za jačanje kaznenih postupovnih prava iz 2009. prepoznaje pitanje razdoblja pritvora prije suđenja; budući da su zatvorski uvjeti problem u mnogim državama članicama i moraju biti u skladu s vrijednostima sadržanima u članku2. UEU-a; budući da u nekim državama članicama postoje problemi povezani s vladavinom prava, što se odražava u presudama Europskog suda za ljudska prava;

T.budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 27.veljače2014. s preporukama Komisiji o reviziji europskog uhidbenog naloga među ostalim pozvao na uvođenje obveznog razloga za odbijanje ako postoje značajni razlozi za vjerovanje da bi izvršavanje mjere bilo neusklađeno s obvezom države članice izvršenja uhidbenog naloga u skladu s člankom6. UEU-a i Povelje; budući da su2017. pitanja temeljnih prava dovela do odbijanja predaje u 109slučajeva;

U.budući da je za uzajamno priznavanje potrebno osposobljavanje praktičara, uključujući odvjetnika za kazneno pravo, u području prava EU-a;

V.budući da Eurojust ima ključnu ulogu u olakšavanju i koordinaciji izvršenja europskih uhidbenih naloga; budući da se pomoć Eurojusta sve više traži pri izvršenju europskih uhidbenih naloga, što je znatno povećavalo njegovo radno opterećenje; budući da je samo tijekom 2019. Eurojust pomogao pri izvršenju europskih uhidbenih naloga povezanih s čak 703nova slučaja i 574slučaja u tijeku; budući da je Eurojust neovisna i samostalna agencija uz Ured europskog javnog tužitelja;

W.budući da usporedbe podataka pokazuju trend povećanja broja europskih uhidbenih naloga, s povećanjem broja izdanih europskih uhidbenih naloga iz godine u godinu;

X.budući da će se usklađenom provedbom Europskog uhidbenog naloga, zajedno s potpunom i ispravnom provedbom direktiva o postupovnim pravima, većom upotrebom mjera koje su alternativa Europskom uhidbenom nalogu i uspostavljanjem minimalnih standarda EU-a za pitanja kao što su zatvorski uvjeti i uvjeti pritvora spriječiti traženje najpovoljnijeg pravnog sustava; budući da je potpuna i ispravna provedba Europskog uhidbenog naloga u svim državama članicama nužna za pravilnu procjenu funkcioniranja relevantnih zakonodavnih instrumenata i potrebe za mogućim izmjenama;

Opća ocjena provedbe europskog uhidbenog naloga

1.ističe da je europski uhidbeni nalog veliko postignuće i učinkovit, koristan i neophodan instrument za borbu protiv teških prekograničnih kaznenih djela i za privođenje počinitelja teških kaznenih djela pravdi u državi članici u kojoj se vodio ili se vodi kazneni postupak te da ima pozitivne učinke na očuvanje slobode, sigurnosti i pravde; uviđa da se Europskim uhidbenim nalogom olakšala i poboljšala suradnja pri predajama; naglašava, međutim, da u posljednjih dvadeset godina svijet doživljava digitalnu transformaciju koja je promijenila ekosustav kaznenih djela;

2.prima na znanje da postoje specifični problemi; smatra da to sustav ne dovodi u pitanje ili u opasnost, ali pokazuje da ga je potrebno poboljšati i ažurirati te da se ta pitanja moraju riješiti kako bi se uklonili određene problematične točke i tako ojačao cjelokupni sustav i zaštitila usklađenost s vladavinom prava i temeljnim pravima u svim državama članicama; navodi da su schengensko područje i digitalna transformacija stvorili brojne mogućnosti za građane EU-a; napominje, međutim, da otvorene granice i nove tehnologije također zahtijevaju učinkovite alate za provedbu zakona i pravosuđe za kazneni progon teških transnacionalnih kaznenih djela;

3.primjećuje da se ti problemi većinom odnose na uvjete zadržavanja i zatvorske uvjete, proporcionalnost, provedbu postupovnih jamstava zaštićenih pravom Unije u postupcima na temelju Europskog uhidbenog naloga, posebno pri dvostrukom pravnom zastupanju u državi izvršenja i izdavanja, osposobljavanje, posebna pitanja povezana s vladavinom prava, neovisnost pravosuđa, izvršenje zatvorskih kazni(32), rokove(33) i odluke u odsutnosti; priznaje da se u određenim slučajevima pojavilo pitanje dvostruke kažnjivosti(34); opaža u ostalim slučajevima nedosljednost pri primjeni razloga za odbijanje izvršenja europskih uhidbenih naloga; također ističe da ne postoji cjeloviti sustav podataka koji bi omogućio izradu kvalitativno i kvantitativno pouzdanih statistika koje se odnose na izdavanje, izvršenje ili odbijanje europskih uhidbenih naloga; ističe kako takvi problemi ne samo potkopavaju uzajamno povjerenje među državama članicama već uzrokuju i ozbiljne posljedice u socijalnom i ekonomskom pogledu za predmetne pojedince, njihove obitelji i društva u cjelini;

4.napominje da su se neki problemi djelomično riješili i da ih se pokušava riješiti kombinacijom neobvezujućeg prava (priručnik za Europski uhidbeni nalog), uzajamnim procjenama, pomoći Eurojusta, financiranjem programa osposobljavanja i priručnika za praktičare u okviru Programa EU-a Pravosuđe, sudskom praksom Suda EU-a i dopunskim zakonodavstvom (Okvirna odluka 2009/299/PUP i donošenje direktiva o postupovnim jamstvima za osumnjičenike i optuženike kako je navedeno u planu iz2009., osobito Direktive 2013/48/EU) iako su i dalje prisutni drugi problemi;

5.ističe da bi Europski uhidbeni nalog trebalo poboljšati i unaprijediti proširenjem njegove učinkovitosti i neposrednosti uz poštivanje proporcionalnosti budući da jedan od ciljeva snažnije Unije potrebno zahtijeva potpuno povjerenje država članica u pravosudne i zatvorske sustave drugih država članica, pri čemu je spomenuti mehanizam neophodan; podsjeća da slabljenje uzajamnog priznavanja u području kaznenog prava može samo dovesti do njegova slabljenja u drugim područjima, čime bi se dovelo u pitanje učinkovito rješavanje zajedničkih politika, kao što je unutarnje tržište;

6.napominje da prema Protokolima br.21 i br.22 UEU-a dvije države članice imaju poseban status – Irska ima mogućnost sudjelovanja, a Danska ne sudjeluje u kaznenom pravu EU-a, što znači da one sudjeluju u sustavu Europskog uhidbenog naloga, ali ne nužno u ostalim instrumentima, poput direktiva o postupovnim jamstvima; naglašava da je u području slobode, sigurnosti i pravde važno osigurati dosljednost;

7.naglašava da se europski uhidbeni nalog ne bi smio zloupotrebljavati za lakša kaznena djela ako ne postoje razlozi za istražni zatvor; podsjeća da bi Europski uhidbeni nalog trebao biti ograničen na teška kaznena djela u slučajevima kad je uistinu nužan i proporcionalan; poziva na upotrebu manje nametljivih pravnih instrumenata prije izdavanja Europskog uhidbenog naloga, poput Europskog istražnog naloga, ukoliko je to moguće; naglašava da bi tijela izdavatelji trebala provoditi provjere proporcionalnosti, uzimajući u obzir i. težinu kaznenog djela, ii. moguću izrečenu kaznu ako se osobu proglasi krivom za navodno kazneno djelo, iii. vjerojatnost zadržavanja osobe u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog nakon predaje, iv. utjecaj na prava tražene osobe i njegove ili njezine obitelji i v. interese žrtava kaznenog djela; poziva države članice i njihova pravosudna tijela da predmete u sklopu kojih je izdan Europski uhidbeni nalog obrađuju bez nepotrebne odgode nakon njegova izdavanja kako bi trajanje pritvora bilo što kraće;

8.naglašava da je prema Sudu Europske unije odbijanje izvršenja Europskog uhidbenog naloga iznimka pri uzajamnom priznavanju i mora se tumačiti isključivo(35) u slučajevima u kojima je primjenjiv jedan od razloga za nepriznavanje (članci3., 4. Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu) ili jedno od jamstava (članak5. iste odluke) ili u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije;

9.poziva na to da odbijanje bude dopušteno ako postoje utemeljeni razlozi za pretpostavku da bi izvršavanje Europskog uhidbenog naloga bilo nespojivo s obvezama države članice izvršenja uhidbenog naloga u skladu s člankom6. UEU-a i Poveljom; ističe da, kada je neizvršenje opravdano kršenjem temeljnih prava, država članica izvršiteljica mora utvrditi ozbiljnu opasnost od kršenja temeljnih prava i razloge za odbijanje izvršenja na temelju činjeničnih i objektivnih elemenata kako bi se izbjegla pravna nesigurnost i moguće nekažnjavanje; podsjeća da je, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, Povelja zajednički standard za zaštitu temeljnih prava u EU-u(36);

Preporuke za poboljšanje funkcioniranja europskog uhidbenog naloga

10.poziva Komisiju da pruži jasne, razumljive, sveobuhvatne i usporedive podatke jer su postojeći podaci zbunjujući i mogu dati pogrešan dojam o (ne)učinkovitosti europskih uhidbenih naloga; poziva Komisiju da utvrdi metodu kojom bi države članice trebale ispuniti svoju obvezu sustavnog prikupljanja i prijenosa pouzdanih i ažuriranih podataka Komisiji; poziva Komisiju da ocijeni mogućnost izrade zajedničke baze podataka koja bi sadržavala sudske odluke o europskim uhidbenim nalozima u isključivo anonimnom obliku, a koja bi bila pametan i djelotvoran instrument za ocjenu pravosudne suradnje, utvrđivanje slabih točaka i bolju pripremu za bilo kakvu prilagodbu; podsjeća da je pravosudna suradnja ključan element za jamčenje stabilnosti u socijalnom, gospodarskom, okolišnom i digitalnom aspektu; ponovno poziva Komisiju da od država članica zatraži sveobuhvatne podatke povezane s funkcioniranjem mehanizma Europskog uhidbenog naloga i da te podatke uvrsti u iduće izvješće o provedbi;

11.smatra da je potrebno donijeti dodatne horizontalne mjere kako bi se unaprijedilo načelo lojalne suradnje iz članka4. stavka3. UEU-a i pojačalo uzajamno povjerenje u nacionalne sustave kaznenog pravosuđa i tako postigla djelotvornija pravosudna suradnja; napominje da provjera dvostruke kažnjivosti ograničava uzajamno priznavanje i da se, prema mišljenju Suda EU-a, mora restriktivno tumačiti; ističe, međutim, da postoji stalna zabrinutost zbog nedostatka odgovarajuće definicije kaznenih djela na koja se dvostruka kažnjivost više ne primjenjuje; napominje da bi uzajamno priznavanje u idealnom slučaju(37) bez revizije utemeljenih razloga za optužbu i da odluke ne bi trebale biti odbijene osim ako postoje uvjeti za pozivanje na jedan od razloga za odbijanje čiji je iscrpan popis naveden u Okvirnoj odluci o Europskom uhidbenom nalogu ili ako postoje druge okolnosti u kojima je, kako je prepoznao Sud EU-a, moguće ograničiti načela uzajamnog priznavanja i uzajamnog povjerenja među državama članicama;

12.ističe da načelo uzajamnog priznavanja mora biti temeljeno na uzajamnom povjerenju, što se može postići samo ako je u cijeloj Uniji zajamčeno poštovanje temeljnih i postupovnih prava osumnjičenih i optuženih osoba u kaznenim postupcima; podsjeća na važnost provedbe direktiva o postupovnim jamstvima s ciljem jamčenja prava na pošteno suđenje; u tom pogledu apelira na Komisiju da zajamči potpunu i ispravnu provedbu tih direktiva i da po potrebi razmotri pokretanje postupka zbog povrede prava;

13.poziva Komisiju da analizira zajednička kaznena djela u državama članicama s ciljem boljeg definiranja situacija u kojima se treba upotrebljavati Europski uhidbeni nalog i olakšavanja procjena proporcionalnosti; poziva Komisiju da provede službenu i obrazloženu ocjenu usklađenosti popisa na kojem su 32 kategorije kaznenih djela za koje nije potrebna provjera dvostruke kažnjivosti, uključujući kriterij težine kaznenog djela, transnacionalne dimenzije ili negativnog utjecaja na temeljne vrijednosti EU-a; potrebno je pružiti veću pravnu sigurnost svim dionicima uključenima u njegovu primjenu i time spriječiti nepotrebne sukobe; poziva Komisiju da, kad je to moguće, u potpunosti ocijeni pitanja izrade homogenog popisa kategorija kaznenih djela koja se temelje na posebnim kaznenim djelima i interesima zaštićenima zakonom; također predlaže ocjenu uključivanja priloga s definicijama svake stavke popisa, radi lakšeg tumačenja;

14.naglašava važnost procjene uključivanja dodatnih kaznenih djela ili kategorija kaznenih djela kao što su kaznena djela protiv okoliša (npr. kaznena djela onečišćenja s brodova), određeni oblici utaje poreza, zločini iz mržnje, seksualno zlostavljanje, rodno uvjetovano nasilje, kaznena djela počinjena digitalnim sredstvima kao što su krađa identiteta, kaznena djela koja uključuju upotrebu nasilja ili ozbiljna prijetnja javnom redu država članica te kaznena djela protiv ustavnog integriteta država članica počinjena upotrebom nasilja, genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina u okviru temeljnih prava država članica; naglašava da bi se boljom pravosudnom suradnjom u pogledu te vrste kaznenih djela pomoglo EU-u u postizanju ciljeva koje smatra prioritetnima te jačanju kulture poštovanja demokracije i vladavine prava u EU-u;

15.pozdravlja činjenicu da je Komisija nedavno osnovala koordinacijsku skupinu za Europski uhidbeni nalog; smatra da će ta skupina doprinijeti unaprjeđenju brze razmjene ažuriranih i pouzdanih informacija, dobrih praksi i jačanju suradnje što bi moglo dovesti do ujednačenije primjene Europskog uhidbenog naloga među pravosudnim tijelima, kao i do bolje razmjene informacija među odvjetnicima koji zastupaju osobe na koje se odnose europski uhidbeni nalozi u državama članicama izvršenja i izdavanja naloga;

16.podsjeća da se, u načelu, pragom za kazne utvrđenim u članku2. stavku2. Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu želi zajamčiti proporcionalnost Europskog uhidbenog naloga; poziva, međutim, Komisiju da analizira mogućnost smanjenja trogodišnjeg praga za određena kaznena djela, kao što su trgovanje ljudima, seksualno iskorištavanje djece i dječja pornografija;

17.poziva Komisiju da razjasni pitanje kaznenih djela pomaganja ili onih povezanih s glavnim kaznenim djelima koja ispunjavaju zahtjeve za europski uhidbeni naglo, na primjer razmatranjem ažuriranja priručnika o europskom uhidbenom nalogu ili, po mogućnosti, instrumenata EU-a u području usklađivanja kaznenog prava, uključujući navođenje primjene europskih uhidbenih naloga u tom pogledu u državama članicama; u tom pogledu podsjeća da Europski uhidbeni nalog ne regulira predaju za dodatna ili povezana kaznena djela i da se pravilom specijalnosti može spriječiti državu članicu koja izdaje uhidbeni nalog u vođenju kaznenog progona za ta kaznena djela;

18.naglašava da je važno preciznije definirati dužnosti i nadležnosti nacionalnih tijela i tijela EU-a uključenih u postupke povezane s Europskim uhidbenim nalogom te osigurati da su specijalizirana i da imaju praktično iskustvo; potvrđuje da je široko pravo na diskrecijsko odlučivanje koje ima tijelo izvršenja teško uskladivo s načelom uzajamnog priznavanja ili je čak protivno načelu uzajamnog priznavanja, izvan razloga za nepriznavanje utvrđenih u člancima3. i 4. Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu i kako je to objasnio Sud Europske unije; smatra da se bilo kojom revizijom Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu treba uspostaviti postupak u okviru kojeg sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi članici izdavateljici može, ako je to potrebno, potvrditi valjanost Europskog uhidbenog naloga u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, kako bi se prevladali problemi u pogledu različitih tumačenja pojma „pravosudno tijelo”; smatra da ako može biti osigurana pravna sigurnost u pogledu kaznenih djela za koja je jasno da su obuhvaćena definicijom dvostruke kažnjivosti i onih koja nisu obuhvaćena, onda bi u slučajevima dvostruke kažnjivosti diskrecijske ovlasti trebale biti ograničene; potvrđuje da će poboljšanje vladavine prava, temeljnih prava, zatvorskih uvjeta i znanja praktičara o drugim pravnim sustavima doprinijeti jačanju uzajamnog povjerenja i uzajamnog priznavanja;

19.poziva Komisiju da nastavi ocjenjivati prenošenje Europskog uhidbenog naloga i drugih instrumenata pravosudne suradnje te da prema potrebi pokrene postupke zbog povrede prava;

20.poziva države članice na pravodobno i sveobuhvatno provođenje europskih uhidbenih naloga i relevantnih presuda Suda Europske unije o tim nalozima te dodatnih pravnih instrumenata u kaznenim stvarima; ističe da instrumenti kao što su Okvirna odluka 2008/909/PUP o transferu zatvorenika, Okvirna odluka 2008/947/PUP o probaciji i alternativnim sankcijama, Europski istražni nalog, europski nalog za nadzor, Konvencija Vijeća Europe o prijenosu postupaka u kaznenim stvarima(38) nadopunjuju Europski uhidbeni nalog i pružaju korisne i manje nametljive alternative za Europski uhidbeni nalog; naglašava da bi se europski uhidbeni nalog trebao upotrebljavati samo ako su iscrpljene sve druge alternativne mogućnosti i da se države ne bi trebale služiti europskim uhidbenim nalogom u situacijama u kojima bi manje nametljiva mjera dovela do istih rezultata, na primjer saslušanja videokonferencijskim pozivom ili povezani alati; apelira na tijela država članica da upotrebljavaju takve alternativne instrumente umjesto izdavanja Europskog uhidbenog naloga kad je to moguće;

21.poziva države članice da zajamče da pravosudna tijela mogu narediti mjere koje su alternativa zadržavanju i prisilnim mjerama u postupcima na temelju Europskog uhidbenog naloga, posebno ako osoba pristane na predaju, osim ako drugačije mjere nisu prijeko potrebne ili opravdane;

22.prima na znanje zabrinjavajuće izvješće Komisije o provedbi Direktive 2013/48/EU; potiče Komisiju da i dalje ocjenjuje poštuju li države članice tu Direktivu i da poduzme odgovarajuće mjere, uključujući postupke zbog povrede prava, kako bi zajamčila usklađenost s njezinim odredbama; potiče Komisiju da uloži veće napore kako bi osigurala potpuno provođenje svih direktiva o postupovnim jamstvima kako bi se osiguralo da tražene osobe imaju pravo na učinkovitu obranu u prekograničnim postupcima; također potiče Komisiju da riješi problem neodgovarajuće provedbe Preporuke Komisije od 27.studenoga2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku(39), osobito u pogledu ranjivih odraslih osoba;

23.poziva države članice da omoguće jezičnu fleksibilnost kod europskog uhidbenog naloga te da razviju i primijene zajedničke prakse u tom pogledu, poštujući pritom pravo na tumačenje i prevođenje za osobe u kaznenim postupcima u skladu s Direktivom 2010/64/EU; u tom pogledu poziva države članice da uvedu potrebne mehanizme kako bi se izbjegla kašnjenja ili ometanja; žali zbog činjenice da u Okvirnoj odluci o Europskom uhidbenom nalogu nisu navedeni rokovi za prijenos prevedenih europskih uhidbenih naloga;

24.poziva Komisiju da osigura ujednačenu primjenu i učinkovito praćenje rokova;

25.poziva Komisiju da zajamči odgovarajuća sredstva za Eurojust i Europsku pravosudnu mrežu (EJN) kako bi im se omogućilo olakšavanje i koordiniranje Europskog uhidbenog naloga; žali zbog činjenice da su trenutačna proračunska sredstva koje je Komisija odobrila za Eurojust nedostatna u kontekstu izazova s kojima se ta agencija suočava u pogledu stalno rastućeg broja predmeta te da je spomenuto dovelo do stagniranja u financiranju unatoč porastu radnog opterećenja; ističe da je ključno da proračun Eurojusta odgovara njegovim zadaćama i prioritetima kako bi mu se omogućilo da ispunjava svoja zaduženja; ponovno poziva na stvaranje posebne pravosudne mreže za Europski uhidbeni nalog;

26.poziva Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuća sredstva za pravnu pomoć za osobe na koje se odnose postupci na temelju Europskog uhidbenog naloga, uključujući pravnu pomoć u državama članicama izdavanja i izvršenja prije nego što je naložena predaja, sredstva za odgovarajuće kvalificirane tumače i prevoditelje, posebno osposobljavanje praktičara za Europski uhidbeni nalog, uključujući policiju, tužitelje, sudstvo i odvjetnike obrane, osobito u područjima kao što su aspekti temeljnih prava Europskog uhidbenog naloga, procjena proporcionalnosti i mjere koje su alternativa zadržavanju, zastupanje u slučajevima Europskog uhidbenog naloga i s obzirom na postupak upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije i traženje jamstava od tijela drugih država članica; ističe vrijednost programa Europske mreže za pravosudno osposobljavanje (EJTN), kao što su simulacije Europskog uhidbenog naloga i jezično osposobljavanje; naglašava da bi radi osiguravanja ravnopravnosti stranaka odvjetnici trebali imati pristup ciljanom, pristupačnom i cjenovno prihvatljivom osposobljavanju; poziva Komisiju da promiče i olakša pružanje takvog osposobljavanja;

27.poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama pruži podršku i u konačnici dodatno razvije EJTN i postojeće nacionalne platforme za osposobljavanje u pravosuđu i, prema potrebi, pokrene dodatnu platformu za osposobljavanje stručnjaka i praktičara u vezi instrumenata uzajamnog priznavanja, uključujući europski uhidbeni nalog; potvrđuje da bi im se u okviru tih platformi trebalo pružiti znanje o bliskoj povezanosti instrumenata, kao i zajednički prostor za razmjenu iskustava;

28.napominje da se suradnja među tijelima, uključujući poštovanje temeljnih prava, može poboljšati upotrebom sigurne tehnologije i digitalizacije; pozdravlja stvaranje baze podataka o kaznenom pritvoru u okviru Agencije EU-a za temeljna prava o kaznenom pritvoru; traži da se izradi centralizirana baza podataka o nacionalnoj sudskoj praksi za zahtjeve za Europski uhidbeni nalog (kao i u drugim područjima prava EU-a)(40); smatra da bi se posebnom javnom bazom podataka o odvjetnicima specijaliziranima za europske uhidbene naloge moglo doprinijeti jamčenju prava na pristup odvjetniku;

29.poziva na redovitu reviziju neizvršenih europskih uhidbenih naloga i razmatranje o tome treba li ih povući zajedno s odgovarajućim upozorenjima druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) i Interpola; također poziva na povlačenje europskih uhidbenih naloga i odgovarajućih upozorenja SIS-aII i Interpola kad je Europski uhidbeni nalog odbijen zbog obveznih razloga, kao što je načelo ne bis in idem;

30.poziva Komisiju da u skladu s Protokolom br.2 UEU-a uzme u obzir mišljenja nacionalnih parlamenata ako odluči predložiti zakonodavne akte u području kaznenog prava EU-a jer se njihovim sudjelovanjem osigurava provjera primjene načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u kaznenom pravu EU-a;

Preporuke u pogledu temeljnih prava

31.poziva države članice da poštuju obveze koje proizlaze iz članka2. UEU-a (u pogledu ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina); ističe da države članice osiguravaju da svaka osoba kojoj su uskraćeni prava i slobode zajamčeni zakonodavstvom Unije, uključujući žrtve zločina i osobe koje se traži temeljem Europskog uhidbenog naloga, ima pravo na učinkovit pravni lijek pred sudom u skladu s člankom47. Povelje i ustanovljenom sudskom praksom Suda Europske unije. naglašava da pravni lijekovi koji se provode u državi izvršiteljici, uz poštivanje prava na učinkoviti pravni lijek, moraju biti u skladu s rokovima utvrđenim u važećem instrumentu uzajamnog priznavanja ili, ako izričiti rokovi ne postoje, moraju biti doneseni dovoljno brzo da nije ugrožena svrha postupka uzajamnog priznavanja;

32.napominje da, iako primjena postupka iz članka7. stavka1. UEU-a utječe na uzajamno priznavanje, u skladu s postojećom sudskom praksom Suda Europske unije, tijelo izvršenja u svakom pojedinačnom slučaju mora procijeniti postoje li utemeljeni razlozi za pretpostavku da će nakon predaje biti ugrožena temeljna prava te osobe; ističe da pokretanje članka7. stavaka1. i 2. UEU-a ne znači automatsko nepriznavanje s obzirom na važnost suradnje u kaznenim stvarima i funkcioniranje cijelog sustava pravosudne suradnje EU-a; ističe ulogu Eurojusta u pomaganju državama članicama pri izdavanju ili izvršavanju naloga u tom kontekstu, s ciljem jačanja povjerenja i uzajamnog povjerenja; stoga preporuča sustav zaštitnih mjera, uključujući mogućnost suspenzije instrumenta, kako bi se poboljšali jamstva i povjerenje te uzajamno priznavanje među državama članicama;

33.naglašava vezu između uvjeta pritvora i mjera Europskog uhidbenog naloga te podsjeća države članice da se člankom3. Europske konvencije o ljudskim pravima i mjerodavnom sudskom praksom državama članicama ne nameću samo negativne obveze nego i pozitivne obveze kojima se od njih zahtijeva da osiguraju usklađenost zatvorskih uvjeta s ljudskim dostojanstvom te provedbu temeljite i učinkovite istrage ako se ta prava prekrše; poziva Komisiju da istraži pravna i financijska sredstva dostupna na razini Unije za poboljšanje standarda pritvora;

34.izražava zabrinutost zbog uvjeta koji vladaju u zatvorima u nekim državama članicama; u tom pogledu pozdravlja novu bazu podataka o kaznenom pritvoru(41) u sklopu Agencije EU-a za temeljna prava i smatra da je ona prvi pozitivan korak prema boljoj zajedničkoj procjeni zatvorskih uvjeta u EU-u;

35.ponavlja svoj poziv(42) državama članicama da poboljšaju neprikladne zatvorske uvjete; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi mogućnost financiranja modernizacije objekata za zadržavanje iz strukturnih fondova EU-a; u tom pogledu podsjeća na to da je Vijeće u svojim zaključcima iz2018. o promicanju uzajamnog priznavanja(43) jačanjem uzajamnog povjerenja također pozvalo Komisiju da promiče upotrebu fondova EU-a za podupiranje država članica da riješe problem nedostatnih zatvorskih uvjeta;

36.ponovno ističe važnost mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u obliku mogućeg zakonodavnog prijedloga koji bi bio podržan međuinstitucijskim sporazumom koji bi se sastojao od godišnjeg neovisnog pregleda utemeljenog na dokazima kako bi se ocijenilo poštuju li sve države članice članak2. UEU-a te od preporuka po državama članicama radi poboljšanja uzajamnog povjerenja među državama članicama; napominje da bi mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava bio ključni alat kojim bi se doprinijelo jačanju uzajamnog povjerenja među državama članicama u pogledu primjene Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu;

37.poziva Komisiju da razmotri izvedivost dodatnih instrumenata o postupovnim pravima, na primjer o dopustivosti dokaza i zatvorskim uvjetima u istražnom zatvoru, posebno na temelju standarda Vijeća Europe ili višeg tijela, uključujući s obzirom na rokove za pritvor prije suđenja; navodi da bi Komisija trebala težiti najvišim standardima i poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; smatra da nepostojanje minimalnih standarda u pogledu zatvorskih uvjeta i istražnog zatvora na razini EU-a, ograničenja upotrebe istražnog zatvora kao krajnjeg sredstva i razmatranja alternativa, kao i nepostojanje pravilne procjene o tome je li predmet spreman za sudski postupak mogu dovesti do neopravdanog i često prekomjernog razdoblja pritvora prije suđenja za osumnjičenike i optuženike; podsjeća da je tu situaciju dodatno pogoršala pandemija prouzročena bolešću COVID-19; poziva Komisiju da ostvari minimalne standarde EU-a, osobito u pogledu postupovnih jamstava u kaznenim postupcima te zatvorskih uvjeta i uvjeta pritvora, kao i da poboljša alate za informiranje nacionalnih tijela za izvršenje zakonodavstva o uvjetima smještaja u istražni zatvor i zatvor u svakoj državi članici;

38.ističe da ne postoji mehanizam za osiguravanje odgovarajućeg pravilnog praćenja jamstava koja pružaju pravosudna tijela nakon predaje; traži od Komisije da istraži moguće mjere u tom smjeru;

39.poziva Komisiju da zajamči, među ostalim, procjenu usklađenosti s načelom ne bis in idem, provjeru proporcionalnosti za izdavanje europskog uhidbenog naloga, na temelju svih relevantnih čimbenika i okolnosti, kao što su ozbiljnost kaznenog djela, je li slučaj spreman za suđenje, utjecaj na prava tražene osobe, troškovne implikacije i dostupnost odgovarajućih, manje nametljivih alternativnih mjera, standardizirani postupak savjetovanja u kojem nadležna tijela u državi članici koja izdaje i državi članici izvršenja uhidbenog naloga mogu razmijeniti informacije o mogućoj nadležnosti u vezi s izvršenjem Europskog uhidbenog naloga, osobito s obzirom na proporcionalnost, spremnost na suđenje i prijepore oko nadležnosti te pregled mogućih pravnih radnji u skladu s člankom 82. stavkom1. UFEU-a;

40.poziva države članice da ratificiraju Fakultativni protokol uz Konvenciju UN-a protiv mučenja;

41.naglašava da nedostaci u pravosudnoj suradnji, među ostalim kod Europskog uhidbenog naloga, mogu dovesti do uskraćivanja pristupa pravosuđu i nepostojanja zaštite za žrtve; naglašava da bi nekažnjavanje, kao rezultat nedostataka u pravosudnoj suradnji, mogli imati štetan i negativan učinak na vladavinu prava, pravosudne sustave, povjerenje društva u institucije te i na same žrtve i društvo u cjelini;

42.ističe da se prema Agenciji za temeljna prava informacije o postupovnim pravima koje se pružaju tuženicima u kaznenim postupcima razlikuju u pogledu opsega i načina na koji se prenose; poziva države članice da uspostave zaštitne mjere kako bi se osiguralo da su pojedinci učinkovito informirani o svojim postupovnim pravima čim postanu osumnjičeni za počinjenje kaznenog djela;

43.ističe standarde Europskog suda za ljudska prava i zahtjeve utvrđene u Direktivi 2013/48/EU i Direktivi 2010/64/EU; podsjeća da bi osiguravanje dovoljno vremena za pripremu predmeta i potpun i brz pristup spisu predmeta poboljšali kvalitetu zastupanja; ističe da je, uzimajući u obzir prekograničnu prirodu postupaka na temelju europskog uhidbenog naloga, koji redovito uključuju tuženike koji ne govore jezik države članice izvršenja naloga, osiguravanje pristupa uslugama usmenog prevođenja u početnim fazama postupaka te osobito olakšavanje komunikacije s odvjetnicima ključno jamstvo poštenih suđenja i zahtjev u skladu s Direktivom 2010/64/EU; potiče Komisiju i države članice da osiguraju da je pravo na pristup odvjetniku i pravnoj pomoći u državi članici izdavateljici i izvršiteljici zajamčeno i u zakonodavstvu i u praksi;

Za usklađen pravni okvir Europskog uhidbenog naloga

44.navodi da je Europski uhidbeni nalog učinkovit; smatra, međutim, da se glavna pitanja povezana s europskim uhidbenim nalogom odnose na njegovu dosljednost i učinkovitost, ondje gdje ima prostora za poboljšanje, čak i ako postoji ograničen broj pitanja o usklađenosti s vrijednostima EU-a i temeljnim pravima;

45.poziva Komisiju da zajamči dosljednu politiku uzajamnog priznavanja kojom se uzima u obzir sudska praksa Suda EU-a, trenutačna razina usklađenosti kaznenog prava i postupaka država članica te temeljna prava utvrđena Poveljom;

46.poziva Komisiju da provede transverzalnu studiju instrumenata za međusobno priznavanje kako bi se izbjegla odstupanja i zajamčila njihova koordinacija i povezanost; posebno apelira na Komisiju da istraži kako se instrument primjenjuje u praksi u različitim državama članicama te da utvrdi dobre prakse zbog kojih su razine izvršenja visoke u slučaju naloga koje su izdale određene države članice, kao i posebne poteškoće uočene u slučajevima u kojima je neusklađenost s Europskim uhidbenim nalogom osobito velika;

47.navodi da se utvrđeni problemi jasnoće povezani s provođenjem Okvirne odluke o Europskom uhidbenom nalogu moraju rješavati kombinacijom praktičnih mjera (osposobljavanjem praktičara), neobvezujućeg prava (priručnici i preporukama), vrlo ciljanog zakonodavstva (definicijama pravosudnog tijela, načela ne bis in idem, temeljnih prava itd.) i, kao drugi korak, sredstvima koja se smatraju potrebnima, uzimajući u obzir deveti krug uzajamnog ocjenjivanja, kako bi se dopunilo ciljano zakonodavstvo (pritvaranje prije suđenja); smatra da bi Komisija trebala raditi na potpunoj i ispravnoj provedbi Europskog uhidbenog naloga u svim državama članicama uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije;

48.preporučuje srednjeročno promicanje zakonika EU-a o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima u kojem je sustavno prikupljeno postojeće zakonodavstvo–kako bi se zajamčila pravna sigurnost i usklađenost različitih postojećih instrumenata EU-a;

Brexit

49.poziva Komisiju da nastavi pregovore s Ujedinjenom Kraljevinom kako bi se pronašlo najbolje rješenje kojim se jamče standardi EU-a u pogledu postupovnih i temeljnih prava osumnjičenika i optuženih osoba; izražava zabrinutost zbog toga što bi rezultati ostvareni u Ujedinjenoj Kraljevini od uvođenja europskog uhidbenog naloga mogli biti naglo izgubljeni;

o
oo

50.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Vidjeti presudu ESLJP-a od 9.srpnja2019., Romeo Castaño protiv Belgije, o povredi postupovnog aspekta članka2. Europske konvencije o ljudskim pravima (učinkovita istraga).
(2) SLL190, 18.7.2002., str.1.
(3) SLL337, 16.12.2008., str.102.
(4) SLL81, 27.3.2009., str.24.
(5) SLL294, 11.11.2009., str.20.
(6) SLC168E, 14.6.2013., str.82.
(7) SLC285, 29.8.2017., str.135.
(8) SLC346, 27.9.2018., str.94.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0406.
(10) SLC295, 4.12.2009., str.3.
(11) SLL280, 26.10.2010., str.1.
(12) SLL142, 1.6.2012., str.1.
(13) SLL294, 6.11.2013., str.1.
(14) SLL65, 11.3.2016., str.1.
(15) SLL132, 21.5.2016., str.1.
(16) SLL297, 4.11.2016., str.1.
(17) SL L 130, 1.5.2014., str.1.
(18) SLC449, 13.12.2018., str.6.
(19) SLC422, 16.12.2019., str.9.
(20) SLL295, 21.11.2018., str.138.
(21) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0251.
(22) Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25.listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SLL315, 14.11.2012., str.57.).
(23) Strategija EU-a za prava žrtava (2020.–2025.).
(24) Sud EU-a, C-261/09, Mantello.
(25) Sud EU-a, C-453/16 PPU, ̧̈; C-452/16 PPU, Poltorak; C-477/16 PPU, Kovalkovas; Spojeni predmeti C-508/18 i C-82/19 PPU, OG i PI.
(26) Sud EU-a, C-399/11, Melloni ili C-42/17, M.A.S. i M.B.
(27) Sud EU-a, C-216/18 PPU, Ministar pravosuđa i ravnopravnosti.
(28) Sud EU-a, Spojeni predmeti C-404/15 i C-659/15 PPU, Aranyosi i Căldăraru; C-128/18, Dorobantu.
(29) CJEU, C-289/15, Grundza.
(30) Sud EU-a, C-182/15, Petruhhin; C-191/16, Pisciotti; C-247/17 Raugevicius; C-897/19 PPU, I. N. protiv Ruske Federacije; itd.
(31) SLL303, 28.11.2018., str.1.
(32) Sud EU-a, C-579/15, ʴDZłɲ쾱.
(33) Sud EU-a, C-168/13 PPU, Jeremy F.
(34) Sud EU-a, Smjernice iz predmeta C-289/15, Grundza, koji se odnosi na Okvirnu odluku Vijeća 2008/909/PUP.
(35) Vidi, na primjer, Sud EU-a, predmet C-216/18 PPU, Ministar pravosuđa i ravnopravnosti.
(36) Usp. Sud EU-a, C-399/11, Melloni, stavak63. i C-128/18, Dorobantu, stavak79.
(37) Vidi na primjer Komunikaciju Komisije od 26.srpnja2000. o uzajamnom priznavanju pravomoćnih odluka u kaznenim stvarima ().
(38) Ugovor Vijeća Europe br.073, 15.svibnja1972.
(39) SLC378, 24.12.2013., str.8.
(40) Vidi ocjenu provedbe Europskog uhidbenog naloga EPRS-a iz lipnja 2020.
(41) Baza podataka o kaznenom pritvoru za razdoblje od 2015. do 2019. u sklopu Agencije EU-a za temeljna prava, https://fra.europa.eu/en/databases/criminal-detention/criminal-detention/home
(42) Rezolucija Europskog parlamenta od 5.listopada2017. o zatvorskim sustavima i uvjetima u zatvorima (SLC346, 27.9.2018., str.94.).
(43) SLC449, 13.12.2018., str.6.

Posljednje ažuriranje: 22. travnja 2021.Pravna obavijest-Politika zaštite privatnosti