PRIJEDLOG REZOLUCIJEo europskom režimu sankcija zbog kršenja ljudskih prava
11.3.2019-()
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Heidi Hautala, Barbara Lochbihler, Judith Sargentini, Margrete Auken, Jordi Solé, Martin Häusling, Molly Scott Cato, Klaus Buchner, Florent Marcellesi, Reinhard Bütikofer, Bodil Valero, Tilly Metzu ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucijeRC-B8-0177/2019
8‑0177/2019
Rezolucija Europskog parlamenta o europskom režimu sankcija zbog kršenja ljudskih prava
()
Europski parlament,
–uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a za uvođenje ciljanih sankcija protiv pojedinaca koji sudjeluju u teškom kršenju ljudskih prava, uključujući onu od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu[1],
–uzimajući u obzir izjavu br. 25 Ugovora iz Lisabona o potrebi da se osiguraju prava zakonitog postupanja za pojedince ili subjekte na koje se odnose mjere ograničavanja EU-a ili mjere EU-a za borbu protiv terorizma,
–uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i Akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji za razdoblje 2015. – 2019.,
–uzimajući u obzir izjavu koju je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dala nakon sastanka Vijeća EU-a za vanjske poslove u prosincu 2018.,
–uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 22. siječnja 2019. o Sergeju Magnickom i drugim slučajevima – ciljanim sankcijama protiv nekažnjavanja,
–uzimajući u obzir studiju pod naslovom „Ciljane sankcije protiv pojedinaca zbog teškog kršenja ljudskih prava – utjecaj, trendovi i mogućnosti na razini EU-a”[2], koju je 26. travnja 2018. objavila Glavna uprava Parlamenta za vanjsku politiku Unije,
–uzimajući u obzir inicijativu nizozemske vlade iz studenog 2018. na temu globalnog režima sankcija EU-a u vezi s ljudskim pravima,
–uzimajući u obzir prijedlog raznih skupina civilnog društva od 14. studenog 2018. o osnivanju Europskog povjerenstva za zabranu ulaska zbog kršenja ljudskih prava,
–uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika;
A.budući da su mjere ograničavanja EU-a, poznatije kao sankcije, tijekom protekla dva desetljeća postale sastavni dio skupa instrumenata EU-a za vanjske odnose, te je trenutačno na snazi više od 40 različitih mjera ograničavanja protiv 34 zemlje te da se mnogima od njih izravno provode rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;
B.budući da je EU, osim sankcija za pojedine zemlje, nedavno uveo horizontalne mjere ograničavanja za borbu protiv širenja i upotrebe kemijskog oružja, kao i posebne mjere za borbu protiv terorizma;
C.budući da su postojeće sankcije EU-a usmjerene i na državne i na nedržavne aktere poput Daiša i Al-Qaide;
D.budući da se procjenjuje da su dvije trećine sankcija EU-a za pojedine zemlje uvedene kao potpora ciljevima u području ljudskih prava i demokracije;
E.budući da je Europski parlament u više navrata pozvao na uspostavu globalnog režima sankcija EU-a za ljudska prava (koji se u početku nazivao i popis temeljen na Magnickijevom zakonu globalne primjene);
F.budući da je u nekoliko zemalja, uključujući SAD, Kanadu, Estoniju, Litvu i Ujedinjenu Kraljevinu donijelo zakonodavstvo temeljeno na režimima sankcija u vezi s ljudskim pravima; budući da se zakonodavstvom SAD-a ne predviđa nikakav postupak sudskog preispitivanja;
G.budući da je nizozemska vlada u studenom 2018. pokrenula raspravu među državama članicama EU-a o političkoj prilici za uvođenje ciljanog režima sankcija u području ljudskih prava na razini EU-a; budući da se nastavljaju preliminarne rasprave na razini radne skupine Vijeća;
1.poziva na brzu uspostavu autonomnog, fleksibilnog i reaktivnog režima sankcija na razini EU-a koji bi omogućavao ciljanu primjenu na pojedince koji sudjeluju u teškim kršenjima ljudskih prava i kršenjima prava diljem svijeta ili su za njih odgovorni;
2.čvrsto vjeruje da bi takav režim dio vrijedna nadopuna postojećih instrumenata EU-a u području ljudskih prava i vanjske politike te da bi se njime ojačala uloga EU-a kao globalnog aktera u području ljudskih prava, posebno u njegovoj potpori žrtvama te borcima za ljudska prava diljem svijeta;
3.uvjeren je u potencijalnu učinkovitost takvog režima i njegove sposobnosti da utječe na ponašanje dotičnih pojedinaca i subjekata, kao i njegov potencijalni odvraćajući učinak i simboličnu vrijednost, skrećući pozornost na situacije u kojima se demokratski oporbeni aktivisti i branitelji ljudskih prava nađu u opasnosti;
4.s opreznim optimizmom primjećuje preliminarne rasprave u tom području na razini Vijeća; potiče Visoku predstavnicu i njezine službe da zauzmu konstruktivan i proaktivan pristup tim procesima i očekuje da će o tome izvijestiti Parlament;
5.ističe da bi taj režim trebao omogućiti mjere ograničavanja, posebno zamrzavanja imovine i zabrane ulaska u EU, protiv pojedinaca ili subjekata koji su odgovorni za teška kršenja ili povrede ljudskih prava, koji su bili upleteni u ta djela, financirali ih ili doprinosili njihovu planiranju, vođenju ili izvršavanju; poziva Komisiju da u područje primjene tog režima uvrsti prekogranična kršenja;
6.ustraje u tome da je važno da budući režim bude dosljedan i komplementaran postojećim politikama EU-a i postojećim mjerama ograničavanja za pojedine zemlje te horizontalnim mjerama ograničavanja; u tom pogledu inzistira na tome da se novim režimom ne zamijeni područje primjene aktualnih mjera za pojedine zemlje; nadalje, smatra da svaki budući režim mora biti u potpunosti komplementaran i usklađen s postojećim međunarodnim okvirom za sankcije, posebno u pogledu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;
7.naglašava da taj režim mora biti pravno utemeljen i potpuno u skladu s najvišim mogućim standardima u pogledu zaštite i poštovanja prava dotičnih pojedinaca ili subjekata na pravično suđenje; u tom pogledu zahtijeva da se odluke o uvrštavanju pojedinaca na popis ili o njihovu uklanjanju s popisa temelje na jasnim i definiranim kriterijima kako bi se zajamčilo temeljito sudsko preispitivanje;
8.ističe da bi kazneni progon počinitelja teških povreda ljudskih prava u nacionalnim ili međunarodnim jurisdikcijama trebao i dalje biti glavni cilj svih napora EU-a i njegovih država članica za borbu protiv nekažnjavanja; podsjeća u tom smislu na temeljnu odgovornost država počinitelje odgovorne za kršenja ljudskih prava privedu pravdi;
9.upozorava na to da će politička legitimnost režima u velikoj mjeri ovisiti o sposobnosti Vijeća da donese odluku o uvrštenju na popis isključivo na temelju pitanja ljudskih prava, a ne zbog geostrateških ili drugih razloga; u tom pogledu potiče Vijeće da razmotri primjenu glasovanja kvalificiranom većinom za potrebe sastavljanja tih popisa;
10.smatra da bi se režimom trebala omogućiti primjena i na državne i na nedržavne aktere;
11.očekuje da će se buduća uvrštavanja na popis u okviru režima temeljiti na čvrstim dokazima i isključivo informacijama iz javnih izvora, uključujući informacije koje pružaju organizacije civilnog društva; očekuje da će postojati jasna i izravna veza između uvrštavanja pojedinca na popis i njegovog kaznenog djela;
12.smatra da bi se novi sustav trebao usredotočiti na počinitelje s izravnom i neposrednom vezom s kaznenim djelom, kao što su pojedinci iz snaga sigurnosti ili pravosuđa, ali i omogućiti da se na popis uvrste pojedinci s najviše razine zapovjednog lanca;
13.smatra da treba dati prednost uskom rasponu povreda, kao što su izravna uključenost u djela mučenja, prisilnog nestanka, trgovanja ljudima i političkog zatvaranja; poziva na to da se u okviru režima sankcija razmotri uvrštavanje na popis pojedinaca koji su bili uključeni u poslovne aktivnosti kojima se izravno doprinosi teškim kršenjima ljudskih prava kao što su trgovina oružjem kojim se potiču oružani sukobi, rašireno otimanje zemljišta ili ekocid;
14.poziva države članice da zajamče pravilnu provedbu i primjenu režima sankcija nakon što bude uspostavljen; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da, sa svoje strane, stave na raspolaganje odgovarajuća sredstva i stručnost za praćenje provedbe novouspostavljenog režima te da posebnu pozornost posvete komunikaciji s javnošću o uvrštavanju na popis, i u EU-u i u dotičnim zemljama;
15.poziva na to da se mandat Europskog ombudsmana proširi na režime sankcija EU-a, uključujući na ljudska prava, ili umjesto toga, na uspostavu namjenskog pravobranitelja za sankcije u EU-u;
16.ustraje u tome da Parlament pomno prati aktivnosti Vijeća u okviru ovog budućeg režima, posebno u pogledu definicije i izmjena kriterija za uvrštavanje na popis i izmjene tih popisa;
17.odaje počast neumornim naporima aktivista civilnog društva koji podupiru uvođenje sankcija usmjerenih na pojedinačne počinitelje; preporuča da se uspostavi savjetodavni odbor na razini EU-a čiji bi članovi bili stručnjaci i predstavnici civilnog društva, koji bi pridonio aktualnim raspravama u Vijeću o budućem režimu sankcija zbog kršenja ljudskih prava; ustraje u tome da se bliska suradnja s ovim odborom uključi u svaki budući režim;
18.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Vijeća Europe.